Prije Ukrajine, posljednji put kada je Rusija izvršila potpunu invaziju na drugu suverenu državu bila je Gruzija. Moskva je izronila kao pobjednik nakon 16-dnevnog sukoba 2008. godine, ali proces je bio kaotičan i pokazao je da je ruskim oružanim snagama potrebna temeljna nadogradnja.
Prije četiri godine polureformirana ruska vojska ponovno je stavljena na kušnju kada su stotine tisuća vojnika poslane u Ukrajinu. Sudeći po nevjerojatnim gubicima – više od 1,2 milijuna ubijenih i ranjenih – ovaj se rat pokazao znatno težim. A Moskva još uvijek nije pobijedila. No, ruske oružane snage uče. Pitanje je koliko su naučile od 24. veljače 2022. godine.
“Prilagođavaju se uvjetima na bojnom polju, ali trajnije promjene u pogledu strategije i operacija doći će kasnije”, izjavila je za Radio Slobodna Europa (RFE/RL) Dara Massicot, dugogodišnja stručnjakinja za ruske oružane snage i suradnica u Zakladi Carnegie za međunarodni mir.
Adaptacija umjesto reforme
“Ono kroz što je prošla ruska vojska okarakterizirao bih više kao adaptaciju nego reformu, s obzirom na to da se čini kako je velik dio toga potaknut trenutnim pritiscima”, rekao je Nick Reynolds, istraživač kopnenog ratovanja na Kraljevskom institutu ujedinjenih službi (RUSI), think-tanku iz Londona.
“To nije izgradnja idealne sile koja će biti učinkovita za ratovanje u budućnosti. Ali rješava operativne probleme i pokušava sastaviti silu koja je, prema vlastitim standardima, dovoljno dobra da riješi probleme koji su pred njom”, dodao je.
“Nije bilo ‘reforme’ u ruskom smislu te riječi; logika rata to onemogućuje”, rekao je potpukovnik Juha Kukkola, profesor u Istraživačkoj grupi za Rusiju na Nacionalnom sveučilištu obrane Finske. Ruska vojska “uči iz neuspjeha… istovremeno gubeći iskusne trupe i opremu dok uči preživjeti sljedeću fazu rata”, izjavio je za RSE. Naučene lekcije su “prikladne za potrebe ovog rata, ali možda ne i za sljedeći”, dodao je.
Između Gruzije i Ukrajine
Nakon pobjede u Gruziji, tadašnji ministar obrane Anatolij Serdjukov dobio je zadatak nadzirati velike promjene u vojsci, uključujući odmicanje od starog sovjetskog mentaliteta. Pokušao je smanjiti ukupnu veličinu vojske, reorganizirao je vojno obrazovanje, dao veći prioritet dočasnicima poput narednika i pokušao prijeći s velikih, sporih divizija na manje, mobilnije bojne taktičke skupine.
Uložena su ogromna sredstva u nove tenkove, nove oklopne transportere, nove projektile, a o novim komunikacijskim sustavima – koji su zakazali u Gruziji – da se i ne govori. Međutim, 2012. godine Vladimira Putin smijenio je Serdjukova uz sjenu skandala. Njegova zamjena, dugogodišnji Putinov lojalist Sergej Šojgu, ignorirao je veteranske časnike koji su zahtijevali potpunu obnovu prijašnjih struktura, ali je učinio malo na daljnjoj modernizaciji.
“Serdjukovljeve reforme zapravo su se odnosile na poboljšanje sposobnosti Rusije da vodi lokalni rat”, rekla je Katri Pynnoniemi, profesorica na Finskom centru za ruske i istočnoeuropske studije na Sveučilištu u Helsinkiju. “Zatim je oko 2012. došlo do pomaka. Naglasak je bio na pripremi za veći rat… U stvarnosti nije bilo ničeg značajnog, ali promijenila se percepcija prijetnje ruskom režimu. To je zaustavilo reforme”, dodala je.
U godinama koje su uslijedile, Kremlj je poduzeo veliki vojni angažman: ekspedicijsku operaciju u Siriji. Tamo je, kažu stručnjaci, stekao dragocjeno iskustvo u stvarima poput koordiniranih zračnih napada: kada vojnici na tlu izravno koordiniraju s pilotima u zraku kako bi pogodili specifične ciljeve.
Neuspjesi na terenu i “stroj za meso”
Kada je Rusija napala Ukrajinu, vanjski promatrači očekivali su da će veća, bolje naoružana ruska vojska ući u Kijev u roku od nekoliko dana. To se nije dogodilo, dijelom zbog ukrajinskog otpora, ali i zbog slabih ruskih operacija. Unutar godinu dana ukrajinske snage izvele su dvije protuofenzive, potisnuvši ruske položaje u južnoj regiji Herson i sjeveroistočnoj regiji Harkiv.
U međuvremenu, Kremlj je mijenjao zapovjednike, pokušavajući povratiti zamah. Dok nije bio upleten u kratku pobunu šefa plaćenika Wagnera Jevgenija Prigožina u lipnju 2023., general Sergej Surovikin uspio je stabilizirati ruske linije dijelom izgradnjom opsežnih, višeslojnih obrana koje su postale poznate kao “Surovikinove linije”.
Ruski zapovjednici također su se vratili starim, nemoderniziranim sovjetskim taktikama: slanju valova pješaštva da preplave ukrajinsku obranu. To je obično uključivalo loše obučene i slabo naoružane ljude, ponekad zatvorenike, i postalo je poznato kao “stroj za meso” zbog nevjerojatnih žrtava.
Nedavno su časnici pribjegli metodama poput slanja slabo naoružanih ljudi koji pokušavaju projuriti pored ukrajinske obrane koristeći motocikle ili druga vozila, kako bi se brzo kretali i izbjegli dronove. Rezultat? Rusija je pretrpjela više ubijenih i ranjenih nego u svim ratovima koje je vodila od Drugog svjetskog rata zajedno.
“Izgubili su većinu svojih oklopnih vozila i ne postavljaju ih na prve linije na isti način ili u istom broju kao prije”, rekao je Reynolds za RSE. “Ciljaju pješačke napade kako bi zauzeli i zadržali položaje. Trpe vrlo visoke gubitke. Kopnene snage, pješaštvo, oklopna vozila – nisu baš sposobni.” Postrojbe na prvoj liniji, kaže Massicot, također su opterećene “raširenim i užasnim disciplinskim problemima”.
Na elektroničkom frontu
Među poboljšanjima koja su stručnjaci primijetili su ruska topnička taktika i njezina sposobnost korištenja elektroničkog ratovanja za ometanje bespilotnih letjelica ili zrakoplovnih radara.
I tu su dronovi. Za Rusiju i Ukrajinu cijeli je rat transformiran dronovima: samoubilačkim bespilotnim letjelicama Shahed, teškim opskrbnim dronovima i dronovima vođenim svjetlovodnim kabelima. Inicijalno zaostajući u svojim mogućnostima bespilotnih letjelica, Rusija je kupila tisuće jedinica i tehnologiju od Irana, a zatim razvila domaću proizvodnju.
Ruska postrojba “Rubikon” nanijela je tešku štetu ukrajinskim snagama. Hibridna jedinica koja razvija i nabavlja nove tehnologije dok testira nove taktike i bori se zajedno s redovnim postrojbama, Centar za napredne bespilotne tehnologije “Rubikon” smatra se najuspješnijom novom inicijativom koju je Rusija rasporedila od 2022. godine.
Resursi ispred kvalitete
Odlučujući faktor za Rusiju jednostavno je činjenica da je veća, rekao je Kukkola. “U ovoj vrsti rata ne morate biti ‘bolji’ od protivnika, dovoljno je imati više resursa, ljudskih i materijalnih, te vremena – ako ništa drugo – to mijenja stratešku situaciju”, rekao je.
No, Rusija nema dovoljno resursa da počne razvijati svoje buduće snage na temelju onoga što je naučila u Ukrajini, dodao je Kukkola, jer gubi previše ljudi. “Vojske koje prežive rat ponekad izađu jače, a ponekad potpuno podbace kada ponovno budu stavljene na kušnju”, zaključio je.
