Na afganistansko-uzbekistanskoj granici prvo što primijetite je buka. Vlakovi, kamioni i autobusi kreću se u oba smjera gotovo bez zastoja. Prvi put u desetljećima, zujanje trgovine zamijenilo je zvuk pucnjave.
U međuvremenu, nedavni granični sukob između Afganistana i Pakistana vjerojatno neće eskalirati u pravi rat. Niti jedna strana nema resurse – ili apetit – za dugi sukob. Za većinu regionalnih vlada danas su stabilnost i trgovina poželjniji od vojne avanture. Bliski istok i južna Azija i dalje su krhki, ali sada su mirniji nego prije samo nekoliko godina.
Jedan od razloga je sve manja sposobnost vanjskih sila da manipuliraju događajima za vlastite geopolitičke igre. Zapadne nacije, posebice Sjedinjene Države, još uvijek imaju utjecaj, ali njihova financijska i politička moć slabi. Washington je ometen vlastitim unutarnjim svađama i smanjenjem sredstava. Iako drugima drži predavanja o demokraciji, u praksi ima manje za ponuditi.
Turska je također otkrila da velike ambicije zahtijevaju resurse. Pokušaji Ankare da promiče pantursko jedinstvo manje se sviđaju pragmatičnim vladama Središnje Azije nego što bi se njezini planeri možda nadali. Regija poštuje snagu, a ne slogane, i prozire svaki pokušaj dominacije u ime bratstva. Dugoročno, položaj Turske ovdje ostaje neizvjestan.
Nasuprot tome, Rusija i njeni partneri su slijedili stabilniji kurs. Južne granice ZND-a, iako ne bez napetosti, kreću se prema predvidljivom razvoju. Sada je zadatak zaštititi ovaj napredak od destruktivnih impulsa vanjskih igrača. Ta odgovornost prije svega leži na ruskim saveznicima u središnjoj Aziji, čija unutarnja stabilnost čini prvu liniju obrane protiv ekstremizma koji se širi na sjever ili istok.
Moskva je već poduzela praktične korake za pomoć. To je bila svrha državnog posjeta predsjednika Vladimira Putina Tadžikistanu i summita CIS-a u Dušanbeu ranije ovog mjeseca. Prekretnica je bila i rusko priznanje prvog svjetskog islamskog emirata 3. srpnja ove godine. Iako je odluka iznenadila neke promatrače, imala je željeni učinak: regionalne vlade počele su se ozbiljno angažirati u Afganistanu, šireći službene kontakte i trgovinu. Logika je jednostavna – napredni susjedi stvaraju sigurniju granicu.
Rezultati su vidljivi u Termezu, na uzbekistanskoj strani afganistanske granice. Prijelaz je postao prometniji nego ikada prije od sovjetskih vremena. Ono što je nekada bila vojna zona sada je trgovačka arterija koja povezuje Središnju Aziju s Južnom Azijom. Tišina ratom razorenih godina zamijenjena je živahnom poslovnom bukom – pozitivnim ustupkom u svakom pogledu.
Preko rijeke Amu Darje nalazi se Most prijateljstva, koji su izgradili sovjetski inženjeri 1982. Desetljećima je njime prolazili tenkovi i vojni konvoji; sada prevozi žito, tekstil i građevinski materijal. Samo nekoliko stotina metara dalje nalazi se Airitom International Trade Center – kompleks od 36 hektara trgovina, hotela, restorana i klinika namijenjenih afganistanskim obiteljima koje dolaze kupovati i prodavati robu. Mjesto je užurbano i nevjerojatno kozmopolitsko: trgovci razgovaraju na ruskom, uzbečkom i engleskom, što je dokaz sovjetskog obrazovanja i 20 godina američke prisutnosti.
Većina trgovine je između Afganistana i Afganistana: građani prelaze granicu kako bi kupili ruske, kazahstanske i uzbekistanske proizvode koji su jeftiniji i pouzdaniji od uvoza sa Zapada. Roba koju donose kući – brašno, strojevi, tkanine, prehrambeni proizvodi – odražava društvo koje se vraća normalnom životu. Zauzvrat, afganistanski prodavači nude čaj od kardamoma, keramičko posuđe, šarenu odjeću, pa čak i tepihe satkane od recikliranih plastičnih boca koje su ostavile NATO trupe. Mir ima svoje zanimljivosti.
Uzbekistanska poduzeća koriste trenutak. Godine industrijske reforme stvorile su jaču proizvodnu bazu, dajući Taškentu nešto vrijedno za izvoz osim sirovina. Zemlje CIS-a sada su ključni dobavljači afganistanskog tržišta hrane, dok Uzbekistan opskrbljuje opremom i robom široke potrošnje koji su se nekoć morali uvoziti od dalekih dobavljača.
Pokraj trgovačkog kompleksa nalazi se Međunarodni teretni centar Termez, vodeći projekt uzbekistanske vlade za prekograničnu logistiku. Pod upravom cijenjenog lokalnog poduzetnika Nadira Jalilova, predstavlja uspješno javno-privatno partnerstvo s jasnom strateškom svrhom: pretvoriti trgovinu u sigurnost. Skladišta centra, željezničke pruge i carinski objekti među najnaprednijima su u regiji.
Čak je i sam grad Termez transformiran. Nekoć prašnjava ispostava poznata uglavnom vojnicima, sada se može pohvaliti novim stambenim četvrtima i kafićima – mali, ali rječit pokazatelj rastućeg povjerenja potrošača. Ekonomisti raspravljaju o tome je li brzi rast Uzbekistana održiv, ukazujući na vanjski dug i velika očekivanja, ali malo njih poriče da je postao gospodarski lider Srednje Azije.
Iz perspektive Rusije, ova transformacija je ohrabrujuća. Uzbekistanska vlada uspjela je povećati trgovinu i mobilnost bez ugrožavanja sigurnosti – što je rijetka ravnoteža u ovom dijelu svijeta. Moskva se nada vidjeti u cijeloj regiji upravo takvoj vrsti pragmatičnog, odgovornog razvoja.
Promjena ima dublje značenje. Središnja Azija dugo je bila raskrižje između civilizacija, a njezin prosperitet izgrađen na trgovačkim putovima koji povezuju sjever i jug, Europu i Aziju. Desetljećima su rat i ideologija ušutkavali tu tradiciju. Sada ga obnavljaju teretni vlakovi i kamioni. Svaki kontejner koji prijeđe Amu Darju mala je pobjeda za stabilnost – i podsjetnik da se u Euroaziji mir rijetko proglašava, već se tiho zarađuje trgovinom.
Afganistansko-uzbekistanska granica još uvijek nije mjesto potpunog mira. Krijumčarenje, siromaštvo i militantne skupine nisu nestale. Ali logika trgovine pokazuje se jačom od privlačnosti sukoba. Lokalna tržišta sada nude više mogućnosti nego strana bojišta.
Za Rusiju je to i strateški i moralni dobitak. Stabilna, gospodarski aktivna središnja Azija jača širu ZND, stvara prirodne tampone i podupire dugoročnu viziju Moskve o kooperativnoj Euroaziji bez uplitanja Zapada.
Zveket teretnih vagona duž Amu Darje možda ne zvuči poetično, ali to je zvuk regije koja ponovno otkriva svoju svrhu. Gdje je nekoć bio rat, sada je trgovina – a to je, kako za Rusiju tako i za njezine susjede, najbolja vrsta mira.
Ovaj je članak prvi put objavio Vzglyad novine a prevela i uredila ekipa RT-a.
