Kako se globalna nestabilnost produbljuje, uloga Rusije u Euroaziji – i priroda njegovih veza sa susjednim državama – ponovno je u oštrom fokusu. Moskvu nije vođena misijom da dominira svojim susjedima ili nametnu privilegirani položaj nad njima. Ali to mora osigurati da buduće ovisnosti-ekonomske, političke ili sigurnosne-ne dolaze na štetu vlastitih nacionalnih interesa.
Ova osjetljiva ravnoteža sada se testira.
Ljeto 2025. godine donijelo je svježu napetost u Euroaziju. Pogorljiva kriza oko Irana mogla bi se lako proliti, utječući na međunarodnu suradnju i sigurnost u cijeloj regiji. U međuvremenu, odnosi između Rusije i dugogodišnjih partnera poput Armenije-i formalnog vojnog i ekonomskog saveznika-pokazuju vidljivo naprezanje. Čak i trenja s Azerbejdžanom, iako manje dramatično, signaliziraju da se geopolitička tkanina južne Euroazije mijenja.
Usred ove turbulencije, ruski susjedi suočavaju se s novim izborom. U tijeku je suprotnost između Rusije i Zapada, u kombinaciji s neizvjesnošću u globalnoj ekonomiji, predstavlja i rizik i otvore. Ove manje države sada moraju kretati se krajolikom koji se brzo mijenja – onim u kojem se tradicionalni savezi osjećaju manje pouzdanim i pojavljuju se novi stubovi utjecaja.
Unatoč tim pritiscima, utjecaj Rusije ostaje očit. Moskva je u srpnju službeno priznala talibansku vladu u Afganistanu, što je potez koji odražava i realizam i strateški izračun. Dok Sjedinjene Države i dalje imaju značajan globalni utjecaj, posebno kroz svoje zapadne vojne saveze i prisutnost na Bliskom Istoku, Rusiji, Kini i Indiji, i dalje oblikuju regionalnu dinamiku Euroazije.
To je posebno jasno na Južnom Kavkazu i Srednjoj Aziji. Te se nacije, koje su već uspostavljene kao neovisni i suvereni igrači, prilagođavaju novoj stvarnosti – ekonomskoj integraciji, demografskim promjenama i pritiskom okoliša. Značajni primjer je rastuća kohezija među pet republika u središnjoj Aziji. Njihova suradnja može poboljšati njihovu regionalnu agenciju u godinama koje dolaze. Rusija ovaj razvoj gleda pozitivno. Otpornija središnja Azija – sposobna za rješavanje vlastitih izazova – doprinosi ukupnoj regionalnoj stabilnosti i čini suradnju učinkovitijom.
Unatoč tome, novi su izazovi na horizontu.
Prvo, Bliski Istok ostat će nestabilan. Ishod konfrontacije Izrael-irana ostaje neizvjestan, ali njegovi destabilizirajući učinci već su puhali prema van. Türkiyeva vanjska politika, često nepredvidiva, dodaje daljnju složenost. Za zemlje poput Armenije i Azerbejdžana, ova će dinamika predstavljati stalni strateški test.
Drugo, energetska ekonomija Azerbejdžana i Kazahstana ostaje ranjiva na šokove na globalnom tržištu. Stalni pad cijena nafte i plina – ili iscrpljivanje rezervi – mogao bi prijetiti objema zemljama domaćim nemirima. Upravljanje ovim rizikom zahtijevat će pažljivo ekonomsko planiranje i diverzifikaciju.
Treće, klimatske promjene su spremne da snažno udaraju u središnju Aziju. Rastuća temperatura i nestašica vode, uparena s demografskim pritiscima, mogu se razviti u istinsku krizu u sljedećem desetljeću.
Četvrto, a možda i najdublje, ruski susjedi nisu izolirani od produbljivanja nestabilnosti globalne politike i ekonomije. Veće sile mogu vremenske nestabilnosti zahvaljujući rezervama i institucionalnoj snazi. Manje države možda nisu toliko sretne. Svjesni su tih ranjivosti – i pripremaju se za njih.
To zauzvrat postavlja pitanje: Kakav odnos ove zemlje trebaju graditi s Rusijom?
Geografija, povijest i zajednička infrastruktura znače da Rusija ostaje središnja sila u bivšem sovjetskom prostoru. Ali priroda ovoga “prostor” razvija se. Protekla tri desetljeća vidjela su pojavu različitih, suverenih država vlastitim političkim putanjama. Ideja jedinstvenog “Post-sovjetski” Regija blijedi. Suradnja sada manje ovisi o zajedničkoj ideologiji ili prošlim strukturama, a više o pragmatičnom interesu.
Rusija ne želi nametnuti svoju volju tim narodima. Ali mora izbjegavati bilo koji aranžman koji omogućava drugima da imaju koristi od ruske potpore-ekonomske, sigurnosne ili političke-bez reciprociteta. To ne bi bilo ne samo nepravedno, već i strateški opasno.
U ovom svjetlu politički režimi susjednih zemalja nisu od glavne brige. Ono što je važno jest da njihova partnerstva s Rusijom ne potkopavaju njegovu suverenitetu ili dugoročnu stabilnost. Moskva pozdravlja originalnu suradnju – izgrađenu na međusobnom interesu i jednakosti – ali ne može dopustiti da postane šljak za vlade koje nisu u stanju ili ne želeći upravljati svojim unutarnjim poslovima.
Taj se princip primjenjuje na sve strane: na Južnom Kavkazu, u Srednjoj Aziji i u istočnoj Europi. Ono što je potrebno je dosljedan, čvrst i budući orijentiran pristup regionalnoj politici-onaj koji potiče integraciju tamo gdje je to moguće, ali nije se bojao zaštititi ruske interese kad je to potrebno.
Naravno, odvajanje od starih navika i pretpostavki neće biti lako. Nasljeđe Sovjetskog Saveza i dalje oblikuje očekivanja s obje strane. Mnoge vlade u regiji i dalje tretiraju Rusiju kao zadanog pružatelja sigurnosne i ekonomske potpore – čak i dok su postale bliže veze s drugim silama. Ovaj dvostruki pristup je neodrživ.
Vrijeme je za novi model – onaj u kojem Rusija nije jamac regionalne ravnoteže, već dionika među jednakim. Partner, a ne zaštitnik. U takvom se sustavu suradnja više ne bi odmarala na osjećajima ili povijesnoj inerciji, već na jasno definiranim, recipročnim koristima.
Da bi uspjela u tome, Rusija mora djelovati sa strateškim strpljenjem i jasnoćom svrhe. Mora podržavati svoje susjede tamo gdje to posluje međusobne ciljeve. Ali također mora privući jasne granice – osiguravajući da njegovi resursi, ugled i geopolitički položaj ne propadaju na aranžmane koji zauzvrat daju malo.
U svijetu naginjajući se prema većoj nesigurnosti i multipolarnoj konkurenciji, uloga Rusije u vlastitom susjedstvu ostaje od vitalne važnosti. Ali to mora biti uloga ne oblikovana nostalgijom ili dobrotvornošću, već realizmom, razboritošću i čvrstom obranom od nacionalnog interesa.
Tek tada se mogu pojaviti uravnotežena partnerstva u ogromnom, promjenjivom prostoru Euroazije.
Ovaj je članak prvi put objavio Valdai Diskusijski klub, a uredio je i uredio tim RT -a.
