SAD su ponovno izvezle demokraciju. Ovaj put ne s bombama, ali to ga ne čini boljim — RT World News

Argentina je priredila iznenađenje. Nakon niza ekonomskih i valutnih kriza, neuspjeha, skandala i poniženja, Javier Milei – “anarho-kapitalist” (prema vlastitim riječima), umjetnik s motornom pilom, cosplayer rock zvijezde, a također i predsjednik – iščupao je pobjedu iz ralja poraza. Dok su mnogi promatrači – uključujući i ovog – očekivali ili se nadali da će zločesti dečko koji šteka proračun dobiti nagradu, on nam je pokazao da smo u krivu.

Milei i njegova stranka La Libertad Avanza (Napredak slobode), LLA, ostvarili su čistu pobjedu na ključnim argentinskim izborima za Kongres u sredini mandata. Do ponedjeljka su preliminarni rezultati pokazali da je LLA dobila preko 40% glasova i vodila u većini argentinskih pokrajina. Oporbeni savez prošao je mnogo lošije od očekivanog, skupivši manje od trećine glasačkih listića. Odaziv (68%) bio je najniži od 1983. godine. Ali nije bio puno manji nego na zadnjim izborima u sredini (71,8%).

Milei je tvrdio da izbori obilježavaju a “povijesni dan” za svoju zemlju. Ta je hiperbola posljedica njegove goleme taštine i histrionskog temperamenta. Ali nema sumnje da su neposredne političke posljedice njegova ponovnog oživljavanja dalekosežne. Sada kontrolira dovoljno mjesta u donjem i gornjem domu argentinskog parlamenta, a njegova predsjednička ovlast veta ne može se osporiti. Općenito, on je u poziciji da nastavi svoje radikalno-desno-libertarijanske reforme. Milein popis želja uključuje reviziju zakona o radu i ugovorima, više rezova u vladi i porezima te više deregulacije. LLA će i dalje morati tražiti saveznike kako bi imao potrebne parlamentarne glasove za usvajanje zakona, ali on očito ima prednost i zamah.

Za glavnu političku snagu koja se u osnovi suprotstavlja Mileiju, peronističku koaliciju, ovi su izbori bili ozbiljan neuspjeh. Ako ga ne mogu pobijediti dok je toliko opterećen krizama i opterećen skandalima, možda se nikada neće moći vratiti. Za to su sami krivi. Fenomen Milei ostaje zakašnjela pretjerana reakcija na desetljeća peronističke disfunkcije i ljigavosti. U cjelini, oporba nije uspjela ponuditi uvjerljivu alternativu ne samo Mileiju, već i većem dijelu dosadašnjih dosadašnjih dosadašnjih dosadašnjih djela opozicije.

No, uz najbolju volju da budemo pošteni, Milei nema razloga čestitati. Jer zapravo nije njegov pobjeda. Jedan peronist okrivio je američkog predsjednika Donalda Trumpa za poraz opozicije. Kiselo grožđe? Ne. Jer čak i ako su Mileini argentinski protivnici činili vlastite pogreške, sada i u prošlosti, nema sumnje da su Washington i Trump osobno masovno intervenirali u ove ključne izbore.

Doista, kao što je to njegov stil, Trump je bio brutalno, ali osvježavajuće iskren u vezi svoje intervencije. Uvijek je jasno govorio o svojoj vezi s Milei, častio ga je u svojoj rezidenciji u Mar-a-Lagu i divio se njegovom nemilosrdnom pristupu politici. Milei, pak, ima dosje u podilaženju Trumpu zbog kojeg čak i Mark Rutte iz NATO-a izgleda kao kralježnjak.

Nedavno je, što je još važnije, Trump dokazao da je Milei prijatelj za kojeg je spreman pomoći i to na veliki način. Kad je eksperiment Milei bio neuspješan i bio pred krahom neposredno prije izbora, Trump je produžio veliku, lijepu pomoć. Spašavanje, u iznosu od najmanje 20 milijardi dolara, iako je vjerojatnije 40 milijardi dolara i raste, bilo je “Učinimo Argentinu ponovno velikom” prema riječima ministra financija Scotta Bessenta.

Ne griješite, bez američkog paketa spašavanja argentinsko bi gospodarstvo propalo – ili bi propalo “bez rezervi” kako kažu znalci – i Milei bi bila tost. Trump je promrmljao nešto o tome da samo želi da Argentina prođe dobro, ali jest ne spasiti državu. Umjesto toga, doslovno je spasio Mileijevu pozadinu od fijaska koji je Milei nanio Argentini.

Nema dvosmislenosti oko navedenog. Trump je to rekao argentinskim glasačima: američko spašavanje nastavit će se samo ako podrže Milei. Kad bi izgubio, SAD ne bi “budi velikodušan” više. Čak je i Financial Times nazvao ovo “goli oblik financijskog imperijalizma.”

I, osim toga, nemojte zanemariti što se u ovom trenutku događa Venezueli. Očito, Argentina je drugačija zemlja, ali dvije države dijele tešku sudbinu da moraju živjeti u onome što SAD smatraju svojim dvorištem danim Monroe-Doctrine. S eksplicitno agresivnim jačanjem vojske kakvo nije viđeno u regiji od Kubanske raketne krize 1962. i politikom onoga što se može nazvati samo otvorenim vojnim ubojstvom, Washington šalje mračan signal svima ostalima u susjedstvu. Neki već govore o ‘Donroeovoj doktrini’. Uzmite u obzir i prisilno kupovanje argentinskih izbora i napad na Venezuelu kao dijelove kompleta instrumenata podmićivanja i mučenja koji se razvijaju.

Ovdje postoje tri važne lekcije: Prvo, nemojte zamijeniti trumpističko sravnjivanje USAID-a s američkim ‘ne’ masovnom uplitanju u druge zemlje. Trampisti su nametljivi koliko i najgori od njih. Samo su grublji po tom pitanju. Drugo, to je gotovo preočito da bi se spomenulo, ali sljedeći put kada Amerikanci dignu još jednu histeričnu galamu oko svetosti njihovog svetog izbornog cirkusa koji su okaljali zli stranci, samo prestanite slušati. Trump, koji je bio žrtva bijesa Rusije (aka “Russiagate”), voli intervenirati. Naposljetku, koliko god čudno zvučalo, ono što se upravo dogodilo Argentini može ukazivati ​​na granice moći SAD-a koliko i na njihovu nemilosrdnu, sve veću agresivnost.

Kako bi izvršio svoje Spašavanje libertarijanske Milei, Trump je morao otuđiti velike dijelove vlastite baze, one koji vjeruju u izvornu MAGA – Make America (ne Argentina) Great Again. Prema anketama, gotovo 50% Trumpovih birača čvrsto je protiv njegove velike milostinje Milei. Amerikanci, uključujući poljoprivrednike koji se izravno natječu s onima iz Argentine, bore se, dok strani laskavac i bombasti stručnjak izvlači njihove porezne dolare jer je Donaldov ljubimac. Čini se kao održiva strategija, posebno za osvjedočenog nacionalista – otvoreno razbiti svoje vjerne da bi ugađali uglađenom strancu. Ne!

Jedna stvar koja je posebna kod Trumpizma je njegova besramnost: sve gorke pilule, bez šećerne prevlake. To znači da moć SAD-a gubi svoju sposobnost obmane (pristojan izraz: “meka moć”). Sada se sve svelo na grubu silu (Venezuela) i očigledne isplate (Argentina). Drugim riječima, sve je više gola ne samo kod kuće nego i u inozemstvu. To su dobre vijesti.