Tvrdolinijaški iranski predsjednički kandidat Saeed Jalili možda je godinama bio glavni teheranski nuklearni pregovarač, ali nije dobio pohvale zapadnih diplomata koji su sjedili s druge strane stola jer im je opetovano držao predavanja o svemu, a nije nudio ništa.
Kako tkanje iranskih tepiha bude napredovalo na milimetarski, precizan, delikatan i izdržljiv način, ako Bog da, i ovaj diplomatski proces će teći na isti način, rekao je tada Jalili.
IRAN ZAKLJUČUJE PODRŠKU HEZBOLLAHU U BORBI S IZRAELOM KAKO GENERAL IRGC-a OBNAVLJA PRIJETNJU NEPOSREDNOG RAKETNOG UDARA
Ti sati predavanja 2008. zaustavili su razgovore dok su tvrdokorni predsjednik Mahmoud Ahmadinejad i vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei napredovali u nuklearnom programu zemlje. To je izvršilo pritisak na Zapad koji je na kraju popustio iranskim nuklearnim sporazumom sa svjetskim silama iz 2015., koji je ukinuo sankcije Islamskoj Republici.
Pristaša iranskog predsjedničkog kandidata Saeeda Jalilija drži Jalilijev plakat tijekom njegove kampanje u Teheranu, Iran, srijeda, 26. lipnja 2024. (AP Photo/Vahid Salemi)
Sada Jalili, 58, stoji na rubu izbora za sljedećeg predsjednika Irana jer se suočava s drugim krugom izbora u petak protiv malo poznatog reformista Masouda Pezeshkiana, kardiokirurga. Budući da iranski nuklearni program obogaćuje uran na razinama blizu oružanih, pobjeda Jalilija mogla bi ponovno dovesti do zamrzavanja već zastalih pregovora.
U međuvremenu, Jalilijeva vlastita tvrdokorna vizija za Iran — kojoj se protivnici rugaju kao u stilu talibana — potencijalno riskira rasplamsavanje javnosti koja je još uvijek ljuta nakon krvavog slamanja sigurnosnih snaga koje je uslijedilo nakon demonstracija zbog smrti Mahse Aminija 2022. Umrla je u policijskom pritvoru nakon što je privedena zbog navodnog nepropisnog nošenja obavezne marame, odnosno hidžaba.
Jalili, poznat po svojoj sijedoj kosi i bradi, poznat je kao “Živi mučenik” nakon što je izgubio desnu nogu u borbi u dobi od 21 godine tijekom iransko-iračkog rata 1980-ih. Rođen je 6. rujna 1965. u šijitskom svetom gradu Mashhadu, njegov otac Kurd bio je profesor francuskog i ravnatelj škole, a majka Azerbejdžanka.
Jalili je radio kao sveučilišni profesor s doktoratom prije nego što se pridružio iranskom ministarstvu vanjskih poslova, napredujući do visoke pozicije prije nego što se pridružio iranskom Vrhovnom vijeću za nacionalnu sigurnost i postao glavni nuklearni pregovarač zemlje pod Ahmadinejadom od 2007. do 2013. godine.
Odmah je ostavio dojam na svoje zapadne kolege, a tadašnji pregovarač, a sada direktor CIA-e William Burns nazvao ga je “istinskim vjernikom u Iransku revoluciju”.
“Znao je biti zapanjujuće neproziran kada je želio izbjeći izravne odgovore, a ovo je svakako bila jedna od takvih prilika”, prisjetio se Burns na jednom sastanku. “U jednom je trenutku spomenuo da još uvijek honorarno predaje na Teheranskom sveučilištu. Nisam zavidio njegovim studentima.”
Anonimni francuski diplomat citiran u to vrijeme nazvao je jednu rundu Jalilijevih pregovora “katastrofom”.
Drugi diplomat Europske unije ponudio je sličnu ocjenu u američkoj diplomatskoj depeši iz 2008. koju je objavio WikiLeaks.
“Dužnosnik EU koji je tog dana prisustvovao Jalilijevim privatnim i javnim sastancima bio je zapanjen njegovom prividnom nesposobnošću ili nespremnošću da odstupi od iste prezentacije ili pruži nijansu, nazvavši ga ‘pravim proizvodom Iranske revolucije'”, stoji u depeši, ne imenujući ga. diplomata.
Jalili će kasnije biti smijenjen nakon što je na predsjedničkim izborima u Iranu 2013. došao na daleko treće mjesto u odnosu na relativno umjerenog svećenika Hassana Rouhanija, koji je i sam bio bivši nuklearni pregovarač. Rouhanijeva administracija bi osigurala nuklearni sporazum iz 2015., prema kojem je Iran drastično smanjio veličinu i čistoću svojih zaliha obogaćenog urana u zamjenu za ukidanje gospodarskih sankcija.
Jalili se oštro protivio dogovoru i formirao ono što je opisao kao “vladu u sjeni” tijekom godina Rouhanija kako bi pokušao potkopati njegove napore. Jalilija je u njegovoj kandidaturi 2013. također podržao pokojni tvrdokorni ajatolah Mohammad Taghi Mesbah Yazdi, koji je jednom napisao da se Iran ne bi trebao lišiti prava da proizvodi “specijalno oružje” — prikriveno spominjanje nuklearnog oružja.
Iran dugo inzistira na tome da je njegov nuklearni program u miroljubive svrhe.
Međutim, inspektori UN-a i zapadne zemlje kažu da je Iran imao organizirani vojni nuklearni program do 2003. Posljednjih mjeseci iranski dužnosnici sve su češće prijetili sposobnošću Irana da napravi bombu ako želi jer obogaćuje uran do 60% čistoće, kratko, tehnički korak do razine oružja od 90%.
U međuvremenu, Pezeshkianovi zagovornici opisali su Jalilija kao osobu koja potencijalno donosi tvrdokornu politiku sličnu talibanima ako bude izabran, nešto što je Jalili usput priznao.
“Prije nego što su izborni rezultati uopće objavljeni, mi smo 10 ili 9 milijuna ljudi nazvali talibanima?” rekao je Jalili na nedavnoj raspravi, referirajući se na kritike reformista njegove politike. “Pomaže li ovo?”
Jalili nije ponudio nikakav pravi komentar o tome kako bi se nosio s tekućim sporom oko hidžaba u iranskom društvu. Ali oni u Jalilijevoj kampanji bili su mnogo izravniji – pozivajući na strože kazne za one koji odbijaju nositi obaveznu maramu. Jedan je jednom rekao da su nepokrivene žene gore od “kurve”. Ipak, tijekom svoje kampanje, Jalili je bio nejasan o tome kako bi provodio zakon, pa je čak pozirao za selfie sa ženom s olabavljenim hidžabom, trenutak uhvaćen na novinskoj fotografiji.
KLIKNITE OVDJE ZA PREUZIMANJE APLIKACIJE FOX NEWS
Jalilija je također podržao još jedan fundamentalistički ajatolah, Mohammad Mehdi Mirbagheri, koji pripada Frontu stabilnosti islamske revolucije, krajnje desnom rubu tvrdolinijaša u zemlji. Grupa, koja podržava Jalili, stajala je iza zakona koji je usvojio iranski parlament kojim bi se mogle izreći kazne od 10 godina zatvora za kršenje hidžaba. Tek ga treba odobriti Državno vijeće čuvara, vijeće svećenika i pravnika koje u konačnici nadzire Khamenei.
“Oni žele blokiranje i zatvaranje u svemu, bez obzira na polje”, rekao je politički analitičar Mehrdad Khadir za The Associated Press. “Isto je i kada je u pitanju pitanje žena, interneta ili bilo kojeg drugog pitanja.”
