Pravna bitka koja je trajala gotovo tri desetljeća dobila je svoj dramatičan zaplet na Visokom upravnom sudu, gdje je student V.K., upisan na Pravni fakultet u Zagrebu još davne 1998. godine, uspio srušiti odluku fakultetske uprave o prisilnim rokovima za završetak studija. Ovaj sudski pravorijek nije samo osobna pobjeda jednog pojedinca, već predstavlja žestok udarac na politiku fakulteta koja je pokušala retroaktivno uvesti stroga pravila studiranja onima koji su svoje obrazovanje započeli u potpuno drugačijem zakonskom okviru. Presuda dolazi u trenutku kada se lome koplja oko tumačenja novog Zakona o visokom obrazovanju, otvarajući Pandorinu kutiju pitanja o tome smije li država ili institucija naknadno mijenjati “pravila igre” za one koji su studij upisali pod uvjetom neograničenog trajanja.
Cijeli je proces eskalirao nakon što je Pravni fakultet u srpnju 2023. godine donio odluku kojom se studentima upisanima prije akademske godine 2022./2023. nameću individualni rokovi za diplomiranje. Fakultet se pritom pozivao na novi Zakon koji propisuje da studiranje ne može trajati dulje od dvostrukog predviđenog trajanja studija, no problem je nastao u trenutku kada je ta odredba primijenjena na stare izvanredne studente. Za oko 143 studenta rok je istekao u rujnu 2025. godine, čime su automatski izgubili pravo na nastavak obrazovanja, što je pokrenulo lavinu tužbi i intervenciju pravnih stručnjaka koji su stali na stranu studenata.
Argumentacija studenta V.K. pred Sudom bila je kristalno jasna i temeljila se na zaštiti stečenih prava zajamčenih Zakonom o visokim učilištima iz 1996. godine, koji je bio na snazi u vrijeme njegovog upisa. Istaknuo je kako u to vrijeme nije bio propisan nikakav krajnji rok za dovršetak studija, a budući da Fakultet godinama nije inzistirao na promjenama, student je nastavio studirati u dobroj vjeri da njegovo pravo na visokoškolsko obrazovanje neće biti uvjetovano naknadno izmišljenim terminima. Sud je prihvatio ovo tumačenje, zanemarujući tvrdnje fakulteta da su studenti imali „dovoljno vremena“ i da su o svemu bili višekratno obaviješteni putem službenih kanala i konzultacija sa Studentskim zborom, piše Srednja.hr.
‘Visoki upravni sud nije uvažio ovakvu pravnu akrobatiku’
S druge strane, fakultetska uprava pred Sudom je pokušala obraniti odluku koristeći termin “kvaziretroaktivnog” djelovanja, tvrdeći da se ne radi o nedopuštenom zadiranju u prošlost, već o promjeni pravnih odnosa koji su još uvijek u tijeku. Prema njihovu viđenju, fakultet je postupao zakonito i transparentno, koristeći svoju akademsku samoupravu kako bi uveo red u sustav studiranja, uz naglasak da su individualizirani rokovi zapravo bili “povoljnija iznimka” za studente. Ipak, Visoki upravni sud nije uvažio ovakvu pravnu akrobatiku, naloživši da sporna odluka prestaje važiti onog trenutka kada presuda bude objavljena u Narodnim novinama, čime je strategija fakulteta doživjela ozbiljan institucionalni poraz.
Iako je presuda pobjeda za pravo i logiku, ona ostavlja stotine studenata u pravnom vakuumu i neizvjesnosti jer nije jasno što će biti s onima koji su već izbačeni s fakulteta u rujnu 2025. Fakultetska uprava ostaje pri tvrdom stavu da presuda djeluje isključivo za buduće slučajeve (pro futuro) te da se nikome tko je već izgubio status taj status neće vratiti. S takvim se tumačenjem oštro ne slaže studentska pravobraniteljica, koja smatra da se svjesno ignorira značaj sudske odluke za oštećene studente. Ova situacija stvara neviđenu napetost unutar akademske zajednice, dok studenti s pravom traže odgovore na pitanje tko će snositi odgovornost za njihove prekinute karijere i izgubljene godine truda. Pitanje koje sada visi u zraku jest hoće li Fakultet, pod pritiskom ove presude, morati pronaći model obeštećenja za sve koji su silom zakona udaljeni s predavanja netom prije nego što je taj isti zakon na sudu proglašen neprimjenjivim u njihovom slučaju. Činjenica da je Sud naložio obustavu odluke jasan je signal da akademska samouprava ne može biti paravan za kršenje osnovnih pravnih načela i legitimnih očekivanja građana koji su studij upisali pod posve drugim uvjetima.
Ovaj slučaj šalje snažnu poruku svim “vječnim studentima” širom Hrvatske, pravo na obrazovanje pod uvjetima pod kojima je započeto ne može se tek tako izbrisati administrativnim dekretom. Dok se čeka službena objava presude, jasno je da su studenti još jednom dokazali kako pravo, čak i nakon 28 godina čekanja, može biti na njihovoj strani ako su spremni potražiti pravdu pred najvišim institucijama države. Sudbina 143 studenta sada je u rukama pravnih tumačenja, ali moralna i pravna pobjeda V.K. već je ispisala novu stranicu u povijesti hrvatskog visokog školstva.
