Potpredsjednica Foruma žena SDP-A Sanja Major najavljuje kandidaturu za predsjednicu stranke i tvrdi kako u SDP-u postoje pritisci da Siniša Hajdaš Dončić na predstojećim unutarstranačkim izborima nema protukandidata
Sanja Major, potpredsjednica Foruma žena SDP-a i ravnateljica Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom URIHO, odlučila se kandidirati za predsjednicu SDP-a i svoju kandidaturu ekskluzivno najaviti intervjuom za Nacional. Premda je na nacionalnoj političkoj sceni dosad bila uglavnom nepoznata, ne treba sumnjati da će njezina analiza trenutne političke situacije te opis aktualnog stanja u SDP-u izazvati pozornost i daleko izvan SDP-a, pa treba očekivati da će nastupni intervju nove pretendentice na predsjedničko mjesto vodeće lijeve opozicijske stranke unijeti novu dinamiku u SDP, koji je izgubio već četvrte parlamentarne izbore u nizu, ali i na cijelu hrvatsku političku scenu, usprkos tome – ili baš zbog toga – što njome dominiraju HDZ Andreja Plenkovića i radikalna desnica.
Sanja Major rođena je 1980. u Zagrebu, a odrasla u Bjelovaru. Na Hrvatskim studijima završila je sociologiju i kroatologiju, a s tim u vezi običava se našaliti: “Nisu mi naškodili”. U SDP se učlanila 2007. i nikad nije bila članica nijedne druge stranke. O tome kaže: “U Hrvatskoj, čini mi se, sve nekako kreće iz obiteljske dinamike. Tradicionalno smo opredijeljeni lijevo ili desno, pa je tako bilo i u mom slučaju. Na Hrvatskim studijima postala sam još uvjerenija u to što jesam i htjela sam se angažirati. Oduvijek sam imala potrebu mijenjati stvari. Kroz svojih sedamnaest godina staža u SDP-u nisam imala konkretnu priliku za to, pa mislim da ću uspjeti kandidaturom za predsjednicu stranke.”
Do 2022. radila je kao ravnateljica Doma zaklade Lavoslava Schwarza koji se godinama isticao posebnom kvalitetom skrbi, a onda je te godine postala ravnateljica URIHO-a, što je i danas. U SDP-u je potpredsjednica stranačkog Foruma žena. Samu će sebe opisati ovako: “Aktivistica po pozivu, trenutačno ravnateljica po zanimanju. Godinama se bavim problemima manjina ili, možda preciznije, onih koji žive na rubu društva: starije osobe, osobe s invaliditetom, teško zapošljive osobe, pa i žene, koje su i dalje manjina u smislu političkog djelovanja, a da ne govorimo o njihovu položaju u obitelji. Kroz taj rad stekla sam ono što volim nazivati pregovaračkim iskustvom. Uvijek sam bila na strani slabijih i jako bi me veselilo da konačno pregovaram uime jačih, ali da pritom nikako ne zaboravim kako je to bilo kad sam bila na strani slabijih. Otud i odluka da se kandidiram za predsjednicu SDP-a.”