Kad se predanost, stručnost i ljudskost prepoznaju unutar radnog kolektiva, rezultat je priznanje koje uvijek nosi posebno značenje. Pogotovo ako je ta radna sredina specifična i često puna izazova, na profesionalnoj i ljudskoj razini.
Saša Brkljača medicinski je tehničar u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan, ustanovi u kojoj neprekinuto radi već 25 godina. Nedavno je za svoj rad primio Zadarsko bijelo srce, odličje koje se još od 2000. godine dodjeljuje medicinskim sestrama i tehničarima Zadarske županije u znak zahvalnosti za doprinos u promociji sestrinstva i zdravlja u zajednici u kojoj žive i djeluju.
Bijelo srce dodijeljeno mu je simbolično na Međunarodni dan sestrinstva, koji se tradicionalno obilježava u cijelom svijetu 12. svibnja u spomen na rođenje Florence Nightingale. Ova engleska bolničarka smatra se začetnicom modernog sestrinstva kakvog danas spoznajemo. Nije to samo neumorna predanost u svakodnevnim zadacima i profesionalizam, već i ljudska dimenzija, pažnja, toplina i utjeha kada je pacijentu najpotrebnije. Medicinske sestre i tehničari srce su zdravstvenog sustava, a Saša Brkljača to najbolje zna. Ovaj simpatični 45-godišnjak, koji će uskoro proslaviti rođendan, zadnje dvije godine glavni je medicinski tehničar na forenzičkom odjelu. Medicinsku je školu upisao na poticaj prijatelja iz kvarta. Pomorska i Tehnička nisu dolazile u obzir, a dobro iskustvo njegovih vršnjaka u Medicinskoj školi Ante Kuzmanića pokazat će se presudno za odabir budućeg zanimanja.
– Pronašao sam se u tome. Ni danas, nakon 25 godina, ne bih promijenio tu odluku jer volim raditi ovaj posao. To su prepoznale i moji kolege koji su me nagradili ovim priznanjem, što mi je velika čast jer s njima dijelim sve lijepo, ali i teško u ovom poslu. Ovo mi je pravi znak da sam na dobrom putu. Jedino veće od ovoga bilo bi priznanje mojih pacijenata koji uvijek dobro reagiraju i uzvraćaju na empatiju i suosjećajnost – priznaje nam Saša koji iz Zadra na posao svakodnevno putuje brodom ili trajektom, ovisno o vremenskim prilikama.
Nakon završetka srednje škole, staž je odradio u zadarskoj Općoj bolnici, a otvoreno radno mjesto na Ugljanu usmjerilo ga je prema Psihijatrijskoj bolnici. Javio se, dobio posao, a ubrzo nakon toga i poziv na odsluženje vojnog roka. Kad je i to odradio, vratio se na posao i upoznao suprugu Aldu, Sinjanku koja je tada bila zadarska studentica. Vjenčali su se 2006. godine, dvije godine kasnije stigla je kćerkica Luna, a onda i sin Lukas. Kad su djeca malo stasala, Saša je upisao Višu školu za medicinske sestre i tehničare u Zagrebu jer u to vrijeme u Zadru nije bilo izvanrednog studija sestrinstva. Uz posao, putovao je u Zagreb na predavanja i kroz tri godine uspješno položio sve ispite.
– Uf, kako je to vrijeme proletjelo. Bio je to zahtjevan period, ali umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje. Pogotovo prijateljstva s kolegama koje sam upoznao na Višoj školi, novu dimenziju i iskustvo koje je s time došlo. Rad s pacijentima uvijek sam volio, s njima imam gotovo pa familijarni odnos. Pristup je neizmjerno važan, zato mi je drago kad vidim da se puno radi i govori o destigmatizaciji problema s mentalnim zdravljem. Važno je potražiti pomoć kad se pojave prvi simptomi, a ne ih ignorirati ili negirati jer to kasnije dovede do puno većeg problema. Tu prvenstveno mislim na obitelj i blisku okolinu koja prva primjećuje promjenu. Isto tako, osobe koje doživljavaju psihičke teškoće mogu zbog manjka podrške okoline i straha od osude oklijevati u traženju pomoći, što može dovesti do toga da se njihove smetnje dodatno pogoršaju – kaže Saša koji ističe i važnost socijalizacije, odnosno radnu, ali i kreativnu, umjetničku terapiju koja pacijentima kasnije omoguće puno lakšu prilagodbu na povratak u životnu i radnu sredinu.
Uz sportske susrete na kojima su baš donedavno gostovali, najbolji je primjer glumačka grupa. Već nekoliko godina, naime, Psihijatrijska bolnica Ugljan i udruga „Teatar od soli“ svojim projektima nastoji povezati medicinu i dramsku umjetnost. Iz te suradnje proizišlo je nekoliko predstava čije tekstove pišu, ‘režiraju‘ i izvode pacijenti koji se liječe u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan, u suradnji s dramaturginjom Anom Dalbello. Njihova predstava “Oblak” prikazana više puta u samoj Psihijatrijskoj bolnici Ugljan u različitim prigodama i svaki je put put doživljaj za glumce, ali i publiku.
