Pune 23 godine od uspjeha ‘Šašavog petka‘, ovog smo kolovoza dobili njegov komparativ u nastavku girl power komedije ‘Šašaviji petak‘ (Freakier Friday). Glavne glumice iz originala su u međuvremenu, svaku na svoj način, načele godine. Jamie Lee Curtis, junakinja komedija i trilera iz 1980-ih (True lies, Riba zvana Wanda, Plavi čelik) kroz zlatnu dob kroči bez većih stresova, njegujući zdravu figuru i pišući knjige za djecu.
Karijeru danas sredovječne Lindsay Lohan ugrozio je niz skandala. Reputacija problematične bivše tinejdžerske zvijezde sklone opijatima pratila ju je godinama, toliko da njezin nastup u novom filmu dođe kao osobni ‘restart‘. I doista, Lohan je ovdje u ulozi Anne, neurotične samohrane majke tinejdžerice, potvrdila da glumački nerv u njoj nije utrnuo.
Iz pretežito kaotične radnje ovog Disneyevog ljetnog aduta uspijeva izvući emociju i obnoviti lepršavu interakciju s filmskom mamom Tess (Curtis), baš kao u davnom prethodniku iz 2003. Curtis je, pak, jedva dočekala uletjeti u kožu osebujnog matrijarha koji autoritet gradi kroz humor i sulude ispade. Glumica u tom izdanju neskriveno uživa, ma koliko ridikulozno ono na momente izgledalo.
Novi sequel, dakako, vreba i na generacije mlađe od baby boomera, pa su u tu svrhu u fabulu ubačeni klišeizirani likovi dviju adolescentica, Annine buntovne kćeri Harper (Julia Butters) i iritantne Lily (Sophia Hammons), čiji je ionako neuvjerljiv engleski akcent napadno sklon nestajanju.
Mlade snage u prinudnom suživotu nisu ni do koljena tandemu Curtis-Lohan. Gluma juniorki je izvještačena, kao i njihove replike i prepirke na razini vrtićkih razmirica. I dok vremenski transfer mame Tess i kćerke Anne odlično funkcionira, reprizni štos sa zamjenom tijela i osobnosti iskušan u ‘jedinici‘ čist je promašaj. Štoviše, od sredine filma stvara dosta zbrke i nadaje se kao skroz nepotreban.
Stari postaju mladi, kćeri majke, bake pastorke…čemu? Naporno je pratiti to klupko identiteta zapleteno oko četiri ključne protagonistice koje generacijski jaz napadno okreću na sprdnju. U rukama neiskusne redateljice Nishe Ganatre (opus joj bilježi tek osrednju komediju ‘Late night‘ s Emmom Thompson) fabula prekrcana prožvakanim motivima mnogo nudi, a malošto zaokružuje. Isprepliću se tu pripreme za vjenčanje, tinejdžerske svađe, strah od bora i izrugivanje starenja, bajkovite romantične veze, sve na gomili, stihijski nabacano u službi bildanja ženskosti.
Povrh svega, u glazbenoj podlozi čuje se glas američke tabu pjevačice Chappell Roan, valjda u znak podrške slavljenju ‘slabijeg‘ spola. Na tom tragu film obilježava upadljiva podzastupljenost i banalizacija muških likova. Manny Jacinto kao Eric, Annein zaručnik i Lilyn tata figura je blijeda do neprimjetnosti, dok je velikog Marka Harmona (NCIS, JAG, Presidio) u umirovljeničkoj dobi žalosno gledati u epizodnoj ulozi Tessina beskrvnog partnera.
Gledatelji koji se sjećaju izvornika ili su ga pogledali na streaming servisima prije premijere ‘Freakier Fridaya‘ uvidjet će da je neke komedije bolje ne buditi iz desetljetnog sna. Vrijeme ovom pseudo nostalgičnom uratku ne ide u prilog.
