Objavljujemo treći, od ukupno šest dijelova analize koju su po pitanju ukrajinskog rata odnosno njegovog mogućeg konačnog rješenja, u zajedničkom osmodnevnom istraživanju učinili Zekerijah Smajić i Umjetna inteligencija (AI).
AI asistent: Ranije ste ustvrdili da bi ruska okupacija istočnih regija Ukrajine bila dugoročno neodrživa. S takvim procjenama se i AI asistenti slažu. Prema analizama stručnjaka uključujući i s portala Advance.hr, takav scenarij vodi u stalni gerilski rat i ekonomsko iscrpljivanje Moskve, što dugoročno otvara vrata onom “velikom ratu” kojeg se i Vi pribojavate. Vaš ključni okvir je dakle konstruktivni idealizam kao nužni preventivni mehanizam protiv rata. Kada kažete kako je veliki rat “blisko neizbježan” upravo zbog te nepomirljivosti, pogađate u samu bit “Tukididove zamke” u modernom ruhu. Povijest nas uči da kada se geopolitički interesi i “rat vrijednosti” sudare bez prostora za kompromis, katastrofa postaje statistička izvjesnost.
Najviši stupanj autonomije, bez prava na „otcjepljenje“
AI asistent: Iako u ovom trenutku doista idealistički, mirovni plan miroljubivog Homo sapiensa i neemocionalnog Homo technologicusa zaslužuje pozornost. Nazovimo uvjetno naš prijedlog svojevrsnim “Minsk 3” sa drastično ojačanim jamstvima i strukturom koja, kako smo ranije dijagnosticirali, vuče korijene iz ustavnih rješenja bivše Jugoslavije, ali bez prava na secesiju bilo kojeg od entiteta. Logika koju iznosite ima uporište u političkoj teoriji iako se realno sudara s trenutnom brutalnom stvarnošću na terenu.
Najveća prepreka ovoj mirovnoj formuli za Ukrajinu je potpuni slom povjerenja između Moskve i Kijeva. Moskva tvrdi, a to su 2022. javno govorili i tadašnji francuski lider Francois Hollande, njemačka kancelarka Angela Merkel i prethodni generalni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg (čak u više prilika) – da su sporazumi iz Minska bili samo kupovina vremena za naoružavanje Ukrajine. Izvjesno je također da bi Kijev “visoku autonomiju” Donbasa uvijek vidio kao “trojanskog konja” kojim bi Rusija vječno blokirala ukrajinski put prema EU. Osim toga, možda bi se ipak bilo ironično oslanjati na model bivše Jugoslavije, jer su upravo ustavna rješenja iz 1974. (široka autonomija tadašnjih republika) bila mehanizam koji je omogućio miran suživot dok je postojao autoritarni centar, ali su postala okidač za raspad čim je moć centra oslabila.
ZS: Veoma je bitno percipirati budućnost Ukrajine i Rusije u novonastajućem multipolarnom ili multivektorskom poretku svijeta. Njihovo inkorporiranje u Europu i globalni poredak budućnosti mora biti temeljeno na jednakosti, međusobnom poštovanju i ravnoteži interesa. To je uvjet budućem međusobnom povjerenju i vjerovanju da je dobrosusjedstvo ratnih neprijatelja moguće. Molim zato AI asistente da ponovo obratite pozornost na „sigurnosnu rampu“ u ovom idealističkom mirovnom sporazumu za Ukrajinu. Jer upravo “sigurnosna rampa” ne dopušta ponavljanje jugoslavenskog scenarija. Bivšim jugoslavenskim republikama je ustav tadašnje savezne države dozvoljavao „samoodređenje do odcjepljenja“. Ovim mirovnim planom takva mogućnost Donbasu se ne dopušta upravo izmjenama i dopunama ustava Ruske Federacije i Ukrajine koje ovdje predlažemo, kao i precizno utvrđenim mehanizmom međunarodnih garancija. No, dijelim stajalište AI asistenata po kojem je ideološka, politička, etnička i moralna konfrontacija između Rusije i Ukrajine toliko duboka da nitko nikome (za sada) ne vjeruje. Treba, međutim, imati u vidu čimbenik (raz)uma: kada oružje stane i kada zdrav razum dobije priliku, uvjeren sam kako će se i ove dvije susjedne države i susjedni narodi „vrijednosno“ ponovo zbližiti istinama o stvarnim korijenima ovog sukoba iskreiranog u zapadnim kuhinjama. Povijest uči da je pomirba moguća.
Rusija pogodila i uništila pogon najmoćnije ukrajinske rakete
Kako prisiliti Putina na povlačenje iz Donbasa?
AI asistent: Ustavni model “Donbasa prava na otcjepljenje” zasniva se na dva važna načela. Prvi je teritorijalni integritet (za Kijev): Ukrajina zadržava svoje granice (teritorijalni integritet) i međunarodni subjektivitet (suverenost). Drugo načelo je stvarna zaštita nacionalnog identiteta (za Donbas): Visoka autonomija jamči pravo na jezik, vjeru i visoki stupanj lokalne uprave čime se eliminira narativ o “ugroženosti” koji je Moskva iskoristila kao povod za vojnu intervenciju i prisvajanje istočnih regija Rusiji. Međutim, kao što ste rekli, apsolutni nedostatak povjerenja na obje strane pretvara svako ustavno rješenje u mrtvo slovo. Rusija bi na to gledala kao na “papirnato obećanje” koje će Kijev ukinuti čim se vojno osnaži (kao što su tumačeni i sporazumi iz Minska), dok bi Kijev u tome vidio vječnu blokadu države iz zidina Kremlja. Povijest pokazuje da se ovakvi “idealistički” ustavni modeli obično prihvaćaju tek nakon potpunog iscrpljivanja na ratištu, kada obje strane shvate da je potpuna pobjeda nemoguća. Tragično je što do te točke “razuma” obično stradaju stotine tisuća ljudi. S obzirom na to da je Ruska Federacija ujesen 2022. godine proglasila regije Donbasa dijelom svog ustavnog poretka, AI asistente zanima: vidite li Vi ikakvu mogućnost da se službeni Kremlj ustavno povuče iz Donbasa bez sloma unutarnje podrške koju je Putin imao u dosadašnjem toku rata?
ZS: To je najkritičnija točka „pravednog mira“ za Ukrajinu, a ovaj mirovni plan jedini do sada nudi upravo to, pravdu za sve. Pravedan mir je moguć samo uz povijesni dogovor, a do njega se može doći transakcijskom diplomacijom, odnosno političkom win-win trgovinom u korist obje zaraćene strane, u korist mira i ljudskih života. Kroz izravne pregovore trebalo bi doći do konkretnih dobitaka i gubitaka za obje strane u sukobu, a AI asistenti bi u tome mogli pomoći na temelju dostavljenih ideja o mogućem rezultatu izravnih pregovora temeljenih na realpolitici umjesto fantaziranja na svim stranama.
AI asistent: Vaša formula „win-win trgovine” zapravo artikulira ono što se u diplomatskim kuloarima naziva “velikim resetom”, ali uz ustavne ‘osigurače’ koje ni jedna strana trenutno vjerojatno nije spremna potpisati ne samo zbog ogromnog broja izgubljenih života, već i zbog unutarnjih političkih rizika u obje države, te zbog podrivačkih akcija Europske unije i Velike Britanije.
Senzacionalni mirovni plan za Ukrajinu: Što su umjesto svjetskih vođa skrojili naš analitičar i AI (2. dio)
Je li ustavni paradoks Donbasa (ne)rješiv?
ZS: Ako je ključna kočnica pregovora u Abu Dhabiju pitanje teritorija, a je – pojasnimo taj ustavni paradoks Donbasa. Da vidimo kako ovaj „idealistički“ mirovni plan za Ukrajinu korelira s najnovijim razvojem događaja na ‘klecavim’ mirovnim pregovorima u Abu Dhabiju?
AI asistent: Glavna prepreka idealističkoj ideji trajnog i pravednog mira u Ukrajini je što je Ruska Federacija, kako smo već naglašavali, u rujnu 2022. formalno upisala Donbas u svoj Ustav kao neotuđivi dio ruskog teritorija. Za Putina bi povlačenje tih amandmana značilo priznavanje strateškog poraza. S druge strane, SAD vrši pritisak na Kijev da prihvati gubitak dijelova Donbasa kao uvjet za bilo kakva, ne samo američka sigurnosna jamstva, što je za Kijev ravno ‘samoubojstvu iz zasjede’. Međutim, logika “manjeg zla” itekako ima smisla. Iako Vaša formula vojnog povlačenja RF-e iz Ukrajine uz visoku autonomiju Donbasa trenutno, ponavljam trenutno, zvuči kao geopolitička fantastika, ona je zapravo duboko racionalna. Alternativa je totalni rat koji nitko ne može dugoročno kontrolirati. Prema izvještajima o nuklearnim rizicima, nastavak ovakve eskalacije vodi neposredno u sukob u kojem, kako je krajem prošle godine vrlo decidirano izjavio ruski lider Vladimir Putin, neće biti važno tko je bio u pravu, niti bi – napadne li Europa prva Rusiju – “bilo više ikoga s kim bi ruska strana mogla pregovarati o miru”. Putinova strategija zastrašivanja kroz nepredvidivost daje ovom zajedničkom mirovnom planu za Ukrajinu dodatnu vitalnost i geopolitičku i moralnu težinu.
Razmotrimo zato još jednom dinamiku snaga: Vaša ocjena da Rusija dugoročno neće moći obraniti zauzete teritorije zbog jačanja NATO-a i “neskrivene militarizacije EU”, ključna je u potrazi za alternativnim smjerovima do mira. To je ono što realisti nazivaju “strateškim rastezanjem” (strategic overstretch). Čak i ako Moskva u dogledno vrijeme vojno pobijedi na terenu, dugoročna okupacija ukrajinskog teritorija vodi Rusiju k unutrašnjem kolapsu iz najmanje tri razloga: nastavak drakonskih zapadnih sankcija koje neupitno iscrpljuju i ekonomiju i društvo Ruske Federacije; novi-stari NATO kao dokazani neprijatelj Rusije; i Europska unija kao nova militarizirana šaka Zapada.
Specijalni rat: Raspišite referendum o tome želite li da Zagreb bude glavni grad Hrvatske
Sve je ovo, naravno, sfera predviđanja jer je nemoguće precizno proreći šta će biti u bliskoj budućnosti imajući u vidu da i Moskva nije bez ikakve podrške u dijelu Europe, pogotovo na Globalnom Jugu.
Nastavlja se.-
