Plenković je sada svjestan da gubi izbore, a Milanović neće ići sa svojom listom – ponovno je prošloga tjedna izjavio predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić. Ali to bi se prije moglo nazvati “wishfull thinking” nego realnom analizom stvari. “Pa istina je, mi svaki dan razgovaramo sa Zoranom, često kontaktiramo i on nam nijednom nije ni spomenuo nezavisnu listu. To jest, spomenuo je – da je nema i da je neće biti”, rekao nam je u “offu” drugi visokopozicionirani čovjek u SDP-u, koji podržava Hajdaša Dončića.
Ali izgleda da svi osim samog vrha stranke žele takvu listu i znaju za nju. Potpredsjednica SDP-a Sabina Glasovac sasvim je iskreno rekla kako je za nju “Milanović odličan” i kako bi to bilo dobro, a i stotine drugih članova SDP-a žele samo jedno – da predsjednik Zoran Milanović na izbore za Sabor, bili oni ove godine ili redovno 2028., izađe sa svojom nezavisnom listom na kojoj će biti i oni. “Ako Zoran krene u to, ja mu se pridružujem, javio sam mu se već i rekao mi je da se vidimo i čujemo na tu temu”, reklo nam je više njih.
Koliko će ručkova Milanović još pojesti dok ne sastavi listu? Vjerojatno mnogo, a još ih je više pojeo, jer se ta operacija priprema barem šest mjeseci. I naš je list već o tome pisao, mnogo prije drugih koji su priču nastavili prošlog tjedna, a sve iz posve razumljivog razloga – Milanović je već dosta daleko odmaknuo u pripremama svog projekta koji ide prema tome da on, paralelno sa SDP-om i Možemo, izađe sa svojom listom za Sabor, prikupi glasove centra (desnice) i onda ih postizborno pribroji ljevici te pobijedi HDZ i Andreja Plenkovića i, jasno, opet postane premijer.
Cijela struktura
To je plan koji isključuje Hajdaša Dončića i zato se on tomu opire, ali neki od potencijalnih Milanovićevih suradnika već javno poručuju da bi se Hajdaš trebao “skulirati” i shvatiti da cilj opravdava sredstvo, a glavni je cilj pobjeda nad HDZ-om, a ne njegova ambicija da postane predsjednik Vlade. Anka Mrak Taritaš jedna je od takvih, ona je za jedan list izjavila kako Hajdašu javno poručuje da razmisli što govori jer će ostati bez podrške u stranci, a i bez Milanovićeve podrške ako nastavi izjavljivati da samo on može biti predsjednik Vlade.
Cijela jedna struktura koja je bila uz Milanovića 2011. godine, kada je postao premijer, faktički je i danas uz njega: Anka Mrak Taritaš, Radimir Čačić, automatski s njim i Matija Posavec, svi ministri koji su ranije bili uz njega, a danas su u sjeni i rade neke druge poslove, kao što je Gordan Maras, jednako tako i Arsen Bauk koji snažno podupire ideju o listi jer kao matematičar vidi ogromne sinergijske učinke takvog povezivanja, a tu je i Joško Klisović i svi koje se ikad moglo povezati s Milanovićem. Na listama bi mogli biti i brojni IDS-ovci, oni koji se protive novom vodstvu i ideji spajanja s HDZ-om i Plenkovićem, ali i Krešo Beljak te drugi Milanovićevi fanovi iz ranijih vremena.
Svi su oni pobornici teze da matematika podupire ovakvu jednadžbu s Milanovićem i da on može privući dio glasova čak i tvrđe desnice, nakon što je DP doživio potop, kao i onih koji ne podnose Plenkovića jer smatraju da je lažni desničar i pobornik Thompsona, odnosno da je to samo trenutna gluma. Svi ti birači rado bi, po toj računici, dali svoj glas Milanoviću ako bi znali da će ponovno predsjednik Vlade biti on, a ne nikakav Hajdaš Dončić, jer ni nova vlada Zorana Milanovića ne bi bila striktno lijeva, nego suverenistička, i bila bi prihvatljiva i lijevima i desnima.
Raspad EU-a
Glavna je ideja da Hrvatska, u kontekstu raspadanja Europske unije, NATO saveza i drugih dojučerašnjih “svetinja”, mora imati autonomnu suverenističku poziciju zemlje čiji je geopolitički položaj takav da mora raditi i s Istokom i sa Zapadom, i s Putinom i s Trumpom. U Milanovićevu krugu uvjereni su da je raspad EU-a pitanje trenutka. “Ma kakva Ursula, pa ona više ne postoji, ona više ničim ne vlada i ne zastupa ničiju politiku. To je samo birokratska figura u kazalištu sjena sadašnjeg EU-a, a EU je još samo privid. Svaka država vodi svoju suverenu politiku – zar je netko toliko glup da misli da se Njemačka naoružava zbog Ukrajine ili zbog Europske unije?! Pa naoružava se zbog sebe, jer znaju da EU više nema u realnosti”, objašnjavao je ovih dana predstojnik Milanovićeva ureda Orsat Miljenić u jednom društvu.
Uz Milanovića su, jasno, i Ante Kotromanović i general Ivan Čermak, kao što su oduvijek i bili, a njihovi biznisi koji rastu, unatoč krizi na energetskom tržištu, bit će i glavni izvor financiranja Milanovićeve kampanje. Da je Čermakov posao u velikom usponu, pokazuje podatak da je dobio razvoj teretne luke Gaženica kod Zadra – i o tome smo već pisali. Ne samo da se Čermak razvija, nego je u svoj posao uveo i generala Antu Gotovinu, a obojica stoje iza ideje o Milanovićevoj kandidaturi.
Konkurencija čeka iz prikrajka i očekuje poništenje toga i raspisivanje novoga natječaja, na kojemu bi se Čermak izbacio iz igre. On u tom biznisu ima dosta protivnika pa se na natječaj javilo još igrača iz istog “oil&gas” biznisa – nije još baš sto posto sigurno da će Čermak dobiti novu luku Gaženica, jer ima HDZ-ovih igrača koji to žele za sebe. Ali to je samo dokaz da on ima dovoljno kapitala da bude glavni Milanovićev sponzor.
Novi igrač
I svi nabrojeni bivši ministri i drugi iz Milanovićeve ere u mandatu od 2011. do 2014. spremni su dati i svoj novac, a i tražiti od svojih znanaca i prijatelja te poslovnih partnera da sudjeluju u ovoj operaciji, pa novac za kampanju ne bi bio problem. Ugledni ljudi iz niza profesija, pa i neki iz akademske zajednice kao što su profesori Goran Čular i Berto Šalaj s FPZG-a, mogli bi se ili naći na tim listama ili ih javno podržati i stvarati narativ o tome koliko je dobro da se na sceni pojavljuje Milanović kao “novi igrač”.
Bili bi tu i svi oni koji su na Milanovićevoj listi za rotaciju veleposlanika, svi su oni spremni podmetnuti svoja leđa, posebno ako Plenković i dalje bude blokirao taj proces, dakle Ivo Goldsten, Ivan Grdešić i brojni drugi. Izgleda da bi ovoga puta iza Milanovićeva plana mogli stati još neki utjecajni, ali i financijski potkovani pojedinci poput Stipe Oreškovića ili Nikice Gabrića, struktura koja je stasala još krajem socijalizma, a danas su veliki igrači koji sa sobom mogu povući i dosta drugih poslovnih partnera koji bi bili spremni financirati kampanju.
Riječ je o ekipi iz bivšeg “socijalističkog omladinskog saveza” koji preko nekih svojih kanala Milanoviću nude podršku, a istovremeno i dalje vrlo dobro surađuju i s Plenkovićevom ekipom. Ali kao i svi biznismeni, rado sjede na dvije stolice i smišljaju plan B za slučaj da Milanović ipak pobijedi Plenkovića, jer moraju raditi sa svakom vladom. To se odnosi i na Čermaka, koji je vrlo dobro s ministricom Marijom Vučković ispregovarao svoj projekt Gaženica, ali je istovremeno unaprijed poznato da će biti glavni financijer Milanovićeve političke operacije.
Loši odnosi
Stratezi koji stoje iza svega došli su do jednostavne računice da SDP i Možemo zajedno ne mogu osvojiti dovoljno mandata da preskoče HDZ koji je sada na oko 30,5 posto, ali čim se izbori raspišu, automatski mogu računati na dodatnih pet posto jer kampanja uvijek polarizira birače, posebno HDZ-ove koji su vjerni u izlasku na birališta, a uz to se i ne vole izjašnjavati u kampanjama. Milanovićevi suradnici vrlo dobro znaju da sama kampanja može vrlo malo pridonijeti savezu SDP-a i Možemo, štoviše, možda može i odmoći ako bude gafova Siniše Hajdaša Dončića koji voli kuhati na Tiktoku i blamirati se, loših odnosa u koaliciji s Možemo ili unutarstranačkih svađa u SDP-u zbog lista.
S ovim postocima HDZ je opet sam jači od zbroja SDP-a i Možemo. Treba imati na umu da će do izbora i IvanTurudić odraditi svoj dio posla, u tijeku su istrage o brojnim ljudima iz SDP-a i Možemo (odnosno Grada Zagreba ili njegovih ustanova) pa će optužnica biti još dosta, što znači da bi rejting ovih dviju stranaka još mogao padati umjesto da raste. Zato su u Milanovićevu krugu računali, i izračunali, da je SDP nekad pobjeđivao sa samostalnih 55 mandata, a danas jedva doseže 25 do 30 mjesta u Saboru. Čak i kad je izgubio 2015. godine, SDP je imao 55 mandata, a 2007. godine, kad je Milanović prvi put vodio SDP i nije uspio formirati vlast, SDP je dobio čak 59 mjesta u Saboru.
To je danas znanstvena fantastika za njih i zato Milanović vidi sebe kao onoga koji će donijeti prevagu, jer su u njegovu krugu svjesni da kampanja neće ići na ruku koaliciji SDP i Možemo, nego baš HDZ-u, koji će opet šakom i kapom dijeliti novac. Uz Milanovića, smatraju, svi zajedno mogu doći do tih željenih 55 do 60 mandata, a to je minimum da se ozbiljno krene u formiranje većine. Naime, nakon izbora uz njih bi mogao stati i Most, a to je uvijek dobrodošlih pet mandata. Jasno je da bi Most podržao Milanovića prije nego Hajdaša Dončića.
Profil načelnika
Izračunali su također da bi uz HDZ i Plenkovića na idućim izborima, umjesto nekog novog DP-a, mogli ići nezavisni kojih će biti sve više, a primjeri su Iva Rinčić u Rijeci ili razni drugi lokalni načelnici koji bi se mogli naći na raznim listama, a na koje Plenković računa. Zato bi i na Milanovićevim listama moglo biti dosta nezavisnih gradonačelnika, poput, primjerice, Mirka Duspare iz Slavonskog Broda. Samo bi trebalo pratiti kamo Milanović ide na proslave dana grada i slična lokalna događanja, i odmah će biti jasno tko od nezavisnih lokalnih ljudi stoji iza njega.
Neki su već i izgubljeni, poput Vinka Grgića u Novoj Gradiški koji je pod novom optužnicom, ali to je profil načelnika kakvog na terenu traži Milanović obilazeći Hrvatsku. Ima dosta takvih u Istri i posebno Međimurju, zato predsjednik često obilazi te krajeve. U njegovu krugu kažu i kako Milanović ima ogroman medijski kapital: ima nevjerojatnu medijsku vidljivost, svaka se njegova riječ prati, analizira i pamti. Zato sada i nastupa tako malo i ne odgovara na pitanja novinara – sprema veliki “boom” kada za to dođe vrijeme.
“SDP i Možemo moraju znati da će pobijediti onaj koji uvjeri javnost da zaista i može pobijediti, a to, nažalost, Siniša Hajdaš Dončić nije. Uz to, svi oni koji nisu za SDP, ali nisu ni za Plenkovića, a to je i dio HDZ-ovaca, budimo realni, mirne će duše moći glasati za Milanovića. I to je jednostavna matematika. Tek s njim SDP i Možemo mogu doći do onih potrebnih šezdesetak mandata, da bi uopće krenuli dalje u slaganje većine, a tu će se onda priključiti i Most te možda još neki nezavisni kada vide da Plenković gubi primat”, objašnjava nam jedan od Milanovićevih suradnika koji je spreman izložiti svoje ime i naći se na toj listi.
Popis udruga
Ukupno, kako je poznato, Milanoviću treba 140 kandidata plus lista za dijasporu, a dio donatora očekuje i iz tih redova. Uostalom, u njegovoj posljednjoj kampanji najveći pojedinačni donatori bili su neki SDP-ovci, odnosno članovi SPD-a iz Njemačke, a takvih izgleda ima dosta. Također, nije uzalud u Gruziju vodio dio hrvatskih tvrtki, na tom putovanju i s njima je razgovarao o podršci.
Iako su bliski Plenkoviću, jer je riječ o Končaru, Podravci i drugima, ipak je s njima kao privatnim osobama razgovarao o budućim izborima, makar još u rukavicama. Treba pogledati i popis udruga ili tvrtki i uglednika te, naravno, vojnih osoba koje prima na Pantovčaku, jer se među njima kriju mnogi odgovori, i to je sve baza ljudi na koje Milanović računa kada dođe odlučujući trenutak. Nijedan od tih prijmova nije slučajan – Milanović bazu već ima, uključujući, naravno, i sve ljude iz njegova ureda na Pantovčaku, samo je pitanje kad će biti izbori.
Jandroković premijer, Plenković predsjednik
Iako predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković ovih dana u vlastitoj koaliciji ima prečeg posla od toga da razmišlja o Milanoviću, ipak se u HDZ-u počelo potiho govoriti o novoj ideji i o tome kako potpuno neutralizirati Milanovića i pobijediti ga na oba polja, i za Sabor i za Pantovčak. Plenković je među najbližim suradnicima pustio glas da bi on možda mogao ići za predsjednika Republike kad Milanović da ostavku. Iz odluke Ustavnog suda iz 2024. godine jasno je da Milanović, da bi sudjelovao na parlamentarnim izborima, mora dati ostavku na predsjedničku dužnost.
Tada se Pantovčak “prazni” i potrebni su i novi predsjednički izbori, a Plenković je pustio probni balon rekavši da on također može biti taj kandidat za šefa države. Predsjednički izbori tada bi se održali paralelno s parlamentarnima i Plenković bi zapravo istodobno vodio obje kampanje, a kandidat za premijera iz redova HDZ-a tada bi možda mogao biti Gordan Jandroković ili netko drugi tko ne bi stvarao probleme s ovakvim scenarijem. Plenković misli da bi tada potukao oporbu i odnio dvostruku pobjedu: za Sabor bi se bitka vodila za postotak, jer HDZ bi i dalje imao svoj startni kapital veći od 30 posto, a u konkurenciji za predsjednika Republike Andrej Plenković ne bi imao nikakvu konkurenciju i sigurno bi bez problema pobijedio Sandru Benčić ili Ivanu Kekin, ili neke slične protukandidate.
Tako bi se borba za Sabor usložnila, ali bi Pantovčak postao novo mjesto vođenja hrvatske vanjske politike i EU više ne bi bio zabrinut zbog smjera Hrvatske u odnosu na Rusiju, stoga bi taj plan imao i veliku podršku europskog vodstva. Bi li Jandroković bio dobro rješenje? Neki kažu da ne bi jer bi ga Milanović gazio u kampanji, a on je osjetljiv na obiteljsku povezanost s njim, pa se spominju i drugi, od Tomislava Ćorića nadalje.
