U drugom dijelu svoje analize, stručni suradnik, spec. pol. Bruno Rukavina, istražuje kako su mnogobrojni ratovi postali tako jednostavno prihvatljivi u posljednjih deset godina i zbog čega ih diplomacija teško može riješiti. Analiza također istražuje posljednju krizu liberalizma te zašto je ideja mira neprihvatljiva pojedinim političkim elitama. Prvi dio analize možete pročitati na poveznici pri dnu teksta ili ovdje.
Posljednja kriza liberalizma
Ranije sam pisao o krizama liberalizma, a od 2025. godine imamo priliku vidjeti još jednu krizu liberalizma, šestu (ili petu, ovisno razdvaja li se COVID-19 kriza od sukoba u Ukrajini ili ne) krizu liberalizma. Zbog ovih kriza danas potencijalno svjedočimo novoj 1989. godini u kojoj se mijenja dosadašnja prevladavajuća liberalna paradigma koja je u posljednjih 25 godina bila izazvana u nekoliko događaja:
- Sigurnosna kriza 2001. godine i rat protiv terorizma.
- Ekonomska kriza i recesija 2008. godine.
- Politička kriza 2016. godine nakon pobjede Trumpa i Brexita te pojavom pojma post-istina (koji je vrlo problematičan pojam jer podrazumijeva da je prije 2016. godine postojala nekakva istina koju smo svi morali samorazumjeti, a to onda može biti samo istinsko slijepo vjerovanje u liberalni post-hladnoratovski poredak koji se ne smije dovoditi u pitanje čak i kad ga pogode krize i izazovi na koje ne može pronaći adekvatna rješenja).
Nakon ove tri krize uslijedile su još dvije krize koje imaju kumulativan učinak sve navedene tri krize, odnosno u sebi imaju elemente sigurnosne, ekonomske i političke krize. Riječ je o:
- Globalnoj krizi izazvanoj pandemijom Covid-19 virusa.
- Međudržavnom rusko-ukrajinskom sukobu od 2022. godine (Rukavina 2025b).
Prošle godine dogodila se šesta kriza liberalizma, a riječ je o krizi nositelja i utjelovitelja liberalizma (i s njim povezanim pojmovima poput globalizma i amerikanizma), odnosno o dosjeima Jeffreya Epsteina. Ova šesta kriza liberalizma dovela je u pitanje većinu osoba koje smo u posljednjih nekoliko desetljeća gledali na televizijama i društvenim mrežama te na koji su se milijuni ljudi diljem svijeta ugledali.
Slučaj Jeffrey Epsteina često se ne spominje u svojoj punini (kao što nisu niti svi dokumenti vezani uz njega objavljeni) ili se zanemaruje nekoliko vrlo zanimljivih aspekata.
Prvi aspekt je o prošlosti, odnosno političke elite dekadentne stvari su činile gotovo cijelu povijest i rijetki su primjeri gdje tome nije tako, samo je pitanje otkrivanja takvih slučajeva. Ovakvi procesi nisu karakteristični samo za davnu nasilnu prošlost, primjerice djelovanje Džingiskana ili pak isključivo za 20. stoljeće, primjerice sodomije Gruzijca Lavrentija Pavloviča Berije, nego su karakteristični i za suvremeno doba, što dokazuje da su ljudi antropološki isti posljednjih nekoliko desetaka tisuća godina. „Antropološki, čovjek se nije ništa znatnije promijenio u posljednjih nekoliko tisuća godina, što znači da smo isti ljudi kao što smo bili i prije. Iracionalni, vođeni emocijama poput straha, zavisti, pohlepe i želje za dominacijom. Znači li to da ljudi nisu okrenuti prema racionalnim odnosima, prema harmoniji, suradnji, uvažavanju drugih? Naravno da ne. Ljudi su i jedno i drugo, odnosno u njima obitava i ovo prvo pesimistično i drugo optimistično gledanje na ljudsku prirodu“ (Rukavina, 2023). Dakle ne postoji taj čuveni liberalni čovjek 21. stoljeća, a ako i postoji, on je apsolutno jednako dekadentno svim svojim nečovječnim nasilnim precima.
Drugi aspekt je o sadašnjosti i budućnosti, odnosno, tko jamči da se okultna oligarhija Zapada pokajala nakon što je na vidjelo izašao slučaj Jeffreya Epsteina i da taj elitistički kružok ljudi sad živi u skladu s kršćanskim moralnim i etičkim načelima? Ako je nestao Jeffrey Epstein, to ne znači da su dekadentni procesi zaustavljeni na balovima vampira i da se zločini više ne događaju. Jeffrey Epstein je bio samo kotačić u čitavoj zločinačkoj dekadentnoj strukturi okultne oligarhije (koja nastavlja svoje djelovanje i bez njega), slično kao što je kotačić u nacističkom zločinačkom sustavu bio Adolf Eichmann o čemu je pisala Hannah Arendt. Kao što je nacistički zločinački sustav zaustavljen konačnim krahom nacističke vrhuške u Berlinu u svibnju 1945. godine sa sovjetskim oslobodilačkim snagama, a ne s padom kotačića Eichmanna, tako i okultna oligarhija teško može biti zaustavljena sa smrću Jeffreya Epsteina.
Treće je zabrinjavajući politološki aspekt, odnosno holistički karakter i snaga političkog okupljanja Jeffreya Epsteina koji je obuhvatio gotovo pa sva krila i struje političkih elita, kako socijalno-liberalne (čak i marksističke) ljevice, tako konzervativne-nacionalne desnice (primjerice i Noam Chomsky i Steve Banon koji su u potpunosti suprotnih svjetonazora su bili u kontaktu s Epsteinom ili pak različiti američki republikanci i demokrati), mnogobrojne zvijezde u glumačkim, pjevačkim i drugim umjetničkim pravcima, kao i sportaši te znanstvenici, poduzetnici i drugi. Iako je mnogobrojne ljude s te liste nemoguće povezati, čini se da su svi imali istog skladištara i/ili organizatora njihovih dekadentnih, ali i što će možda istraga utvrditi, zločinačkih, aktivnosti.
Iako su mnogi znali Epsteinovu prošlost u kojoj je već bio osuđivan i u zatvoru zbog priznavanja organizacije prostitucije s maloljetnicima, nastavili su se s njim „družiti“ kao sjecištem i raskrižjem za bogataše i slavne osobe. Ukratko, gotovo pa sva političko, kulturna, gospodarska i šira društvena elita pobjedničkog (militantnog) liberalizma u posljednjih 30 godina je jednim dijelom dio okultne oligarhije na koju su malobrojni upozoravali i često bili ismijavani te prozivani i demonizirani bili kroz proces etiketiranja kao određeni „teoretičari zavjere“ (koji je kao koncept poprilično uzdrman) čije se mišljenje potom a priori odbacuje. Filmovi poput Oči širom zatvorene (eng. Eyes wide shut), Stanleya Kubricka, koji je umro malo prije objavljivanja ovog filma, sve više počinju sličiti na dokumentarne filmove. Oni koji bi mogli odgovarati za ove zločine i dalje su skriveni i zaštićeni tako što su im zacrnjena imena u Epstein dokumentima, a otkrivena su imena žrtava koje nisu (bile) zaštićene. Za većinu počinitelja s Epsteinovog (liberalnog) bala vampira jedina osuda koja postoji je moralna i etička, ali pitanje je hoće li ikad biti pravne osude?
Tko im je smjestio: Porazom Irana Izrael bi dobio regionalnu, a SAD globalnu vlast. Vrijedilo je pokušati
Mir i (su)život – suprotnost „najnovijem normalnu“
Za kraj, u ovu Uskršnje vrijeme, važno je istaknuti kako kršćanima, neovisno od denominacije kojoj pripadaju, „najnovije normalno“ (sukobi i ratovi) „nije nezamislivo, ali nam svakako mora biti odbojno. Ontološki bitak kršćana mnogo lakše obitava u svijetu unutar kojeg diplomati gube svoje živce, nego ljudi svoje živote. Bolje je sto godina diplomatskih prepucavanja, nego jedna minuta rata. I stoga, besmisao ovog sukoba treba biti završen mirom (ili primirjem) odmah, kojeg mnoge maliciozne i tendenciozne osobe mogu smatrati u ovom trenutku besmislenim rješenjem.
Kako bi (do sad neuspješna) razumska i racionalna diplomacija zaustavila ratna djelovanja potrebno je ohrabriti, aktivirati i urazumjeti njihova rukovodstva koja daju upute diplomatima kako borba nije protiv nekakvih zlih i fantomskih sila, nego ljudi istih kao što smo i mi sami, sa svojim interesima i željama. Upravo zato što smo isti nužno je sjesti za stol i razgovarati, barem pokušati razumjeti drugu stranu, ako je trenutačno nezamislivo i nemoguće oprostiti sva zlodjela koja su nepovratno učinjena. Besmisao rata leži u argumentu da se ratom ne pokazuje tko je u pravu, nego tko će ostati živ, a ako ovaj rat ne završimo, postoji strah od (nuklearne) mogućnosti da će on završiti čovječanstvo kakvo poznajemo“ (Rukavina, 2023).
Kriza diplomacije i ratovi kao ‘najnovije normalno’ (1. dio)
„Stoga težimo onome što doprinosi miru i međusobnoj izgradnji“ (Rimljanima 14:19). Ili kako kaže Evanđelje po Mateju: „Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji“ (Matej, 5: 9)!
Izvori
Engdahl, Frederick William (2014) Uništite Kinu. Zagreb: Profil knjiga.
Gilliam, Terry. (1995) 12 Monkeys. Universal Pictures.
McNair, Brian (2003) Uvod u političku komunikaciju. Zagreb: Politička misao.
Rukavina, Bruno (2023)Besmisao rata između Ruske Federacije i Ukrajine. Mi portal.Dostupno na: https://miportal.hr/2023/01/03/besmisao-rata-izmedu-ruske-federacije-i-ukrajine/ (Pristupljeno 1. 4. 2026.)
Rukavina, Bruno (2024) Vanjska politika Ruske Federacije i sukob u istočnoj Ukrajini (2014. – 2022.). Završni specijalistički rad, Fakultet političkih znanosti – Sveučilište u Zagrebu. Dostupno na poveznici: https://repozitorij.fpzg.unizg.hr/islandora/object/fpzg%3A2538 (Pristupljeno 1. 4. 2026.)
Rukavina, Bruno (2025a) Zašto je nemoguća ukrajinska Oluja. Geopolitika News. Dostupno na: https://www.geopolitika.news/analize/zasto-je-nemoguca-ukrajinska-oluja/ (Pristupljeno 1. 4. 2026.)
Rukavina, Bruno (2025b) Sastanak Trump-Putin: Potraga za mirom: Tresla se brda, vratio se ruski medvjed. Geopolitika News.Dostupno na: https://www.geopolitika.news/analize/sastanak-trump-putin-potraga-za-mirom-tresla-se-brda-vratio-se-ruski-medvjed/ (Pristupljeno 1. 4. 2026.)
Rukavina, Bruno (2025c) Borba za vlast u pozadini povijesnih prepirki i nova vizija Hrvatske. Geopolitika News.Dostupno na: https://www.geopolitika.news/analize/borba-za-vlast-u-pozadini-povijesnih-prepirki-i-nova-vizija-hrvatske/ (Pristupljeno 1. 4. 2026.)
