U Caritasu Dubrovačke biskupije uvijek je gužva, a u adventsko doba ljudi i paketi cirkuliraju kao na traci. Za Šimu Zdraulić, koja već 13 godina gotovo svakodnevno i predano volontira u biskupijskom Caritasu, to je uobičajeno okružje, makar je odnedavno u njega uronjena u ponešto izmijenjenoj ulozi laureata. Šima je, naime, dobitnica najveće godišnje državne nagrade za volontiranje koju dodjeluje Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Na svečanosti u Zagrebu 10. prosinca nagradu joj je uručila državna tajnica Marija Pletikosa, a tjedan dana poslije nlaureatkinja se vratila svakodnevnom ritmu. Daleko od reflektora, u stražnjim skladišnim prostorima biskupijskog Caritasa u Solitudu, zatekli smo je kako strpljivo prebrojava i razvrstava kovanice kuna i lipa koje će u razmjenu u sklopu Caritasove akcije ‘ Spasi kunu od propasti, daruj je za tisuću radosti. Šima je u predbožićnom volontiranju već zaboravila na državnu nagradu, sad joj je najvažnije odraditi sve što treba kako bi zajedno s kolegama svim potrebitima nadolazeći Božić učinila što ljepšim.
– Ne znam i ne želim drugačije. Nakon 40 godina rada u bolnici, osjetila sam potrebu još pomagati drugima, to više jer sam i sama nekad bila korisnica Caritasa. Ništa mi nije teško i nikad se ne umorim od pomaganja. Ujutro krenem prati prozore, pometem što treba, pregledam frižider s donacijama, proberem salatu, voće, štogod, posložim odjeću za korisnike, dan mi je jednostavno prekratak za sve dovršiti – kaže nam Šima koja, unatoč tome što je osoba s invaliditetom i ‘nositeljica‘ niza teških dijagnoza, neumorno daruje svoje vrijeme onima koji trebaju pomoć.
O svojim brojnim bolestima ne voli govoriti, ne želi da je ometaju na putu humanosti.
– Svaki put pričekam da se zaliječim i nastavljam volontirati. Od 1993. prošla sam tešku bolest mišića, ablaciju srca, operirala melanom, ali sve je to sad iza mene. Bit će kako Bog odredi, a ja s obzirom na situaciju, činim što najbolje mogu. I ne samo ovdje u Caritasu, nego i izvan njega. Imam na terenu puno teta od 80 i 90 godina koje posjećujem, popričamo se i popijemo kavu, njima to puno znači, a mene neopisivo ispunjava – iskreno će nacionalna volonterka godine koja je radni vijek provela u Općoj bolnici Dubrovnik, na, za osoblje posebno zahtjevnom, odjelu neurologije. Tu je Šima uz brojne administrativne poslove s posebnom pažnjom brinula o ležećim pacijentima, pokazujući istinsku ljudskost i suosjećanje.
– Bilo je uistinu teških slučajeva, gotovo beznadnih, ali ja se nisam predavala, hrabrila sam pacijente da ne odustanu, zajedno smo pobijedili u mnogim bitkama – priznaje sugovornica čija je plemenita inicijativa dovela do suradnje Caritasa i Odjela psihijatrije, zahvaljujući kojoj se i danas pomaže pacijentima koji se nalaze u izrazito teškim životnim okolnostima. A ni Šimu život nije mazio, uz debeli liječnički karton i obiteljski život donio je teške izazove.
Za supruga koji je otišao i danas se moli, pokušavajući proniknuti u razloge njegova poteza:
-Vjerujem da nije znao drugačije, ne zamjeram mu ništa. Imam sina Richarda koji mi je u svemu podrška, bude dana kad zbog mog angažmana ostane bez ručka, ali nikad ne prigovara. Doveze me u Caritas, odveze kad završim, odličan je suradnik – kroz osmijeh će Šima koju volonterska ekipa i ravnateljica Caritasa Dubrovačke biskupije Lucija Kusalić Šajić na sva usta hvale. Zajedno su Caritasovi djelatnici i volonteri nedavno upalili adventsku svijeću na adventskom vijencu ispred Kneževa dvora u Dubrovniku uoči treće nedjelje došašća. Svijeća radosti dobro je pogođena i za Šimu i za njezine prijatelje koji svakog dana imaju priliku nekome dobrim djelom uljepšati dan.
Danas je Šima među ključnim volonterima biskupijskog Caritasa. Sudjeluje u sortiranju, pripremi i raspodjeli sveukupne pomoći te vodi brigu o kvaliteti doniranih namirnica. Unatoč zdravstvenim ograničenjima, redovito dolazi, preuzima odgovornost i nadahnjuje druge volontere.
– Šime neumorno služi drugima. Ono što je posebno izdvaja nije samo broj volonterskih sati, nego dubok ljudski i duhovni pristup svakom čovjeku. Ona je jedan od oslonaca Caritasova tima, uzor mlađim generacijama i svijetli primjer da volontiranje može biti način života – svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi prema čovjeku. – izjavila je ravnateljica Caritasa Dubrovačke biskupije Lucija Kusalić Šajić.
I za kraj malo statistike. Samo u razdoblju od 20. prosinca 2024. do raspisivanja Javnog poziva za dodjelu Državne nagrade za volontiranje 2025., Šima Zdraulić ostvarila je 709 volonterskih sati, volontirajući prosječno tri do četiri sata dnevno.
– Njezin volonterski rad ima snažan i trajan utjecaj na živote brojnih korisnika Caritasa i širu zajednicu. Svojom prisutnošću i osobnim svjedočanstvom vraća dostojanstvo, povjerenje i nadu bolesnima, starijima, siromašnima i osobama na rubu društva – stoji u obrazloženju godišnje nagrade za volontiranje koja je otišla u prave ruke.
