Simona Mijoković, gorljivi je svjedok Božje ljubavi koja se u svakom njezinom istupu za Boga opipljivo osjeti. Neki je zovu našim Marijom Magdalenom zbog života u kojem je prošla sve grijehe i one najokrutnije, ubojstvo kroz abortuse nakon čega ju Isus Krist pronašao, oprostio joj i poveo u Istinu. Simona je danas radosna supruga i majka petero djece na zemlji, snažna Božja ratnica, koja, gdje god stigne, svjedoči preobilatu ljubav koju je Bog na nju i njezinu obitelj izlio.
Ovih dana Simona je bila u Zagrebu te je tom prilikom otišla pred Vinogradsku bolnicu moliti za nerođene u sklopu inicijative 40 dana za život. S pokretaćem inicijative Antom Čaljkušićem Simona je pred bolnicom vodila nadahnuti razgovor, od kojih su mnogi koji su slušali, bili potreseni te brisali suze. Govorila je u tom razgovoru Simona, između ostalog, o tri abortusa koja je učinila, te vidljivo potaknuta Duhom Svetim, poticala na borbu za malene, za nerođene.
Ispod ovog videa stoji jedan predivan komentar koji želimo istaknuti, a koji pokazuje moć istinskog svjedočanstva: “Draga Simona, hvala ti, tvoja svjedočanstva su mi pomogla, kad smo suprug i ja već imali petero djece, i usmjerila me/nas da se potpuno predamo Stvoritelju u otvorenosti životu. Sada sam trudna, čekamo deseto dijete. Bogu hvala i slava! Takva je radost živjeti čistoću u braku i otvorenost životu!”
Duh smrti često me pritiskao
Nakon molitve pred Vinogradskom bolnicom Simona se javila i na Facebooku te i tamo radosno svjedočila sljedeće:
“Kao dijete prošla sam jako težak put. Bila zlostavljena dugi niz godina, s 12 godina oduzeta mi nevinost i ‘preko noći’ postajem žena. Sve te rane odvele su me u ovisnosti droge i još većeg nemorala. A onda upoznajem čovjeka u kojeg se zaljubljujem, misleći on će me spasiti. Ali nije. I to je bila laž Sotone kroz tu zarobljenu dušu, da me odvuće u još veće grijehe – grijeh abortusa.
Iako sam taman završavala srednju školu, bila sam spremna udati se za njega. Tada je bio on “moje sve”. Kada sam ostala trudna odveo me u bolnicu na abortus, nije dopustio da imam bebu. A bebu nitko nije nazivao beba – nazivali su je ‘ to’. Nije bilo ni molitvenih incijativa, nije bilo nikog tko bi me ohrabrio da abortus ne učinim, nije bilo nikoga tko mi me opomenuo i upozorio što će me sve snaći nakon tog smrtnog zla i grijeha.
Godinama nisam spavala, s tabletama za smirenje i spavanja nisam pronalazila san, tonula u sve veće grijehe nemorala, promiskuiteta, ovisnosti, a duh smrti često me pritiskao kroz prisilne misli.
S 27 godina iskrenog malog srca pronalazim Isusa koji me čekao, oprostio mi u svetoj ispovjedi, a moje srce se gorko kajalo i obečalo dok god dišem borit ću se za one koji nemaju glasa, borit ću se za one koji su najmiliji Srcu Isusovom, borit ću se za one koji su danas najviše progonjeni, borit ću se za NEROĐENE! Te rane abortusa dugo su krvarile ali Isus ih je zacjelio. S udajom za mog voljenog Stanislava obećali smo Isusu na Oltaru, obećali smo jedno drugome da ćemo biti otvoreni životu do kraja!
Biti glas onima koji nemaju glasa ali su itekako ŽIVI, stvoreni od našeg Stvoritelja, Gospodara i Darivatelja Života!”
SILAN JE BOG! Simona rodila petu bebu, a nakon prve trudnoće rekli su joj da ne može više biti mama
.
