U pratnji supruge Ane Maslać Plenković, koja je ukrala svu medijsku pozornost što zbog atraktivnog izgleda, ali i stoga što je se rijetko viđa, premijer Andrej Plenković nakon Vatikana i Rima stigao je u Pariz gdje je, prema onome što se moglo vidjeti, pucao od ponosa. Ponos je Plenković posebno demonstrirao na susretu sa svojim starim prijateljem, francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, s kojim je potpisao trogodišnji Akcijski plan za provedbu hrvatsko-francuskog strateškog partnerstva što, među ostalim, uključuje ugovor o nabavi 18 samohodnih haubica Caesar te pismo namjere o modernizaciji zrakoplova Rafale. Da je riječ o događaju koji je za Plenkovića od iznimne važnosti, vidljivo je i iz svite koju je poveo u francusku prijestolnicu gdje se pojavio i ministar obrane Ivan Anušić, koji tamo nije stigao izravnom premijerovom voljom, već stoga što je naglasak ovog putovanja bio upravo na naoružanju. To je, također, vjerojatni razlog zbog kojeg je put Pariza pošao i prvi čovjek Glavnog stožera Tihomir Kundid.
Da bi postigao balans, Plenković je sa sobom poveo omiljenu mu ministricu Ninu Obuljen Koržinek, kojoj je trebao predah i zbog optužnice koja je ovdje u domovini dignuta protiv aktera afere Geodezija, izravno uključene u njezin resor. Afera za sada nema u resoru ministra gospodarstva Ante Šušnjara, pa je on u Parizu vjerojatno bio nešto mirniji. Na svu sreću, ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman u Parizu nikog nije naprasno grlio, nije čitao pjesme niti je pokušavao komunicirati na nevještom engleskom, pa je i u tom pogledu sve dobro prošlo. Pita li se HDZ-ovce, dobro je i to što se Hrvatska naoružava s 18 samohodnih haubica Caesar koje odlikuje visoka mobilnost i preciznost kao i domet od 30 do 40 kilometara.
Kritičari, međutim, već vide onaj isti stari problem – cijenu. Za haubice će se, naime, izdvojiti 328 milijuna eura, za što se moglo sagraditi Bog zna koliko vrtića. No, u HDZ-u spuštaju lopticu pa napominju da će se 301 milijun eura za haubice nabaviti iz europskog mehanizma SAFE. Kupnja je zapravo nastavak prijašnjih ugovora s Francuzima, što uključuje i Rafale, koje su nakon nas od svojih povijesnih saveznika Francuza nabavili i susjedi Srbi, na čijoj su vojnoj paradi ljetos sudjelovali francuski politički predstavnici koji na hrvatskom vojnom mimohodu nisu viđeni. Kako bilo, osim borbenih aviona, u konačnici je u ugovor s Francuskom uključen i sustav protuzračne obrane Mistral.
Središnja točka
Kupnja Cezar haubica jedna je od četiriju hrvatskih akvizicija po pitanju nabave oružja, za što će se izdvojiti dvije milijarde eura. Upućeni objašnjavaju da je Plenkoviću u cilju provesti povijesni proces modernizacije Hrvatske vojske, što se svakako mora mjeriti u milijardama jer su cijene takve kakve jesu. S Rafalima smo osigurali premoć u zraku, a sada bismo kupnjom haubica Caesar i njemačkih tenkova Leopard 2A8 te nabavom američkog raketnog sustava HIMARS trebali potpuno zamijeniti dotrajalu opremu iz sovjetske ere, što je put prema integraciji u NATO-standarde, tumače naši sugovornici bliski premijeru.
Oni ne vide ništa problematično u tome što je baš strateško partnerstvo s Francuskom postalo ključno kod prijeko potrebne modernizacije unutar HV-a, koja je počela time što su Rafali potpuno zamijenili dotrajale Migove, dotadašnju okosnicu obrane hrvatskog zračnog prostora. Govoreći o Caesaru MK2 kalibra 155 mm treba spomenuti i to da se radi o iznimno mobilnom topničkom sustavu koji je postavljen na kamionsku šasiju, poznat po principu ‘pali i bježi’, koji mu jamči brzo napuštanje položaja nakon ispaljivanja. Uz haubice, tu je i paket s oko 90 pratećih oklopnih, logističkih i zapovjednih vozila. Ti sustavi pridružuju se postojećim njemačkim haubicama PzH 2000, što bi, prema tvrdnjama naših sugovornika, topništvo trebalo dovesti na novu, daleko višu razinu od postojeće.
Središnja točka hrvatskih oružanih snaga trebala bi biti i 44 njemačka tenka Leopard 2A8 kojima će se zamijeniti tenkovi M-84A4, nastali u Jugoslaviji. Dio tenkova M-84 s borbenim vozilima pješaštva M-80 donirat će se Ukrajini, a Hrvatska će svoju obranu osnažiti i američkim borbenim vozilima pješaštva M2A2 Bradley ODS čija isporuka je u tijeku. Ta vozila nude vrhunsku oklopnu zaštitu i vatrenu moć, a kopnenoj vojsci na raspolaganju je i 120 kotačnih Patrijinih oklopnih vozila koja se dijelom proizvode u našoj zemlji.
Ista namjena
Modernizacija koju Plenković provodi uključuje i standardne jurišne puške hrvatskog HS Produkta VHS-2 te protuoklopni, američki sustav FGM-148 Javelin. Osam američkih sustava M142 HIMARS predstavlja važan iskorak u raketnom topništvu, a za protuzračnu obranu tu je već prisutni francuski Mistral 3 sustav kratkog dometa, s tim da se planira i kupnja sustava srednjeg dometa, kao i domaćih protudronskih sustava SKYctrl. Dio naših sugovornika iz vojnog sustava pozdravlja ulaganja u modernizaciju obrane. Međutim, jedan od upućenih podsjeća da je Hrvatska od Njemačke nabavila samohodne haubice PzH 2000 pa se sada logistika komplicira kupnjom Caesara. Jednako tako svojedobno smo od Amerikanaca dobili MRAPO-ove tako što smo platili samo remont, a sada, da bismo zakomplicirali logistiku, kupujemo Servale.
Uz to, našem sugovorniku iz vojnih krugova u oko upada i to što se sve to provodi bez tendera, međunarodnog natječaja, i to mahom od Francuza što, kako kaže, djeluje ‘sanaderovski’. S druge strane, može se čuti kako je sustave kao PZH2000 pregazilo vrijeme te da se Caesar u Ukrajini pokazao puno boljim i pokretljivijim te da lakše izbjegava napade dronovima jer brzo ispali i premješta se. Postoje, naime, uređaji koji otkrivaju artiljeriju čim se ispali nekoliko komada, tada se šalju dronovi za uništenje, pa je to razlog zbog kojega se Caesar ipak smatra najboljim jer se vrlo brzo može premještati i skriti od dronova. PZH je, kaže naš sugovornik, pretežak i po teškom terenu neupotrebljiv. Iako je riječ o solidnoj haubici, problem s PZH-om su i rezervi dijelovi zbog zaustavljene proizvodnje. No, unatoč tome treba znati da smo taman izučili posade za PZH, a sada imamo novo oružje za istu namjenu.
Dio onih s kojima smo razgovarali kažu da je nabava tenkova i topova u svakom slučaju nužna. Avione smo, pak, pretplatili s obzirom na to za što su nam potrebni, posebno u uvjetima kada sve ide na bespilotnu tehniku, a poseban promašaj je, po mnogima, kupnja Korvete jer se nalazimo u zatvorenom moru koje se bez problema s kopna brani znatno jeftinijom tehnikom. U fokusu nabave i u vojnim krugovima je cijena na koju je poprilično mirno reagirao inače uvijek kritični predsjednik Zoran Milanović. “Nisam protiv ijedne transakcije, sve što hrvatska vojska dobije više što ima sada je dobro. Cijena i faktor koji se u to upliću je druga stvar”, kazao je Milanović, koji poseban problem vidi u dugom roku isporuke, što nije daleko od istine. “Kupovina za masne pare doći će u Hrvatsku i biti na raspolaganju hrvatskoj vojsci za pet godina. Do tada se mogu završiti dva svjetska rata”, kazao je Predsjednik.
Osjetan rast
Kazivalo se dosta toga u Parizu i na Hrvatsko-francuskom gospodarskom forumu, koji je okupio brojna zanimljiva lica i predstavnike nekolicine tvrtki, među kojima je u ovom obrambenom kontekstu daleko najvažnija Đuro Đaković iz Slavonskog Broda. Očekuje se da će upravo ta tvrtka biti angažirana na održavanju, servisu, ali i nekim aspektima proizvodnje ili integracije sustava kod haubica Caesar te se smatra da je to jedan od razloga zbog kojih je Plenković sa sobom na gospodarski forum poveo predsjednika Uprave Đure Đakovića Marka Ćosića, sina generala Krešimira Ćosića.
Inače, Đuro Đaković već ima potpisan ugovor s francuskom tvrtkom Ermewa, jednom od vodećih europskih tvrtki za najam vagona, za isporuku specijalnih teretnih vagona. Spomenuta francuska tvrtka u međuvremenu je rebrendirana u Streem Group, ali je brand Ermewa ostao zadržan za leasing vagona, a trenutačno je u vlasništvu dvaju velikih investicijskih grupacija – kanadske mirovinsko-investicijske grupe Caisse de Depot et Placement du Qubec te investicijskog fonda DWS Group. Te su dvije tvrtke Ermewu kupile od francuskih državnih željeznica u listopadu 2021. Inače, Đuro Đaković Montaža svoju podružnicu ima i u Francuskoj, osnovanu 2022., i služi za njihove operacije u toj zemlji gdje pruža usluge industrijske montaže. U tu je tvrtku spretni Ćosić instalirao ljude od povjerenja što je, uostalom, uobičajena praksa u poslovnom svijetu.
Što se pak tiče Đure Đakovića, njihovom lanjskom osjetnom rastu prihoda pridonijelo je to što su kupcima plasirali 740 vagona, pri čemu im je glavni partner bio GATX Rail Europe kojem su isporučeni teretni vagoni u vrijednosti od skoro 44 milijuna eura, dok su Ermewi isporučili 16 milijuna eura vrijednih vagona. Od prošle godine u Đuri su u porastu i aktivnosti u segmentu industrije, energetike, ali i obrane, od kojih im je lani na račun sjelo 6,5 milijuna eura od poslova remonta i redovitog održavanja tenkova i MORH-ovih oklopnih vozila.
Strateški forum
Prošle godine najavljene su veće aktivnosti u segmentu obrane, s obzirom na to da su u Đuri Đakoviću osigurali poslove s američkim BAE Systemsom na remontu i modernizaciji oko 70 Bradleyja. Inače je sin generala Ćosića, mladi Marko Ćosić, spominjan kao kandidat za ministra gospodarstva u vrijeme kada je Plenković iz svoje vlade ispraćao Davora Filipovića. O njemu se pisalo i kao potencijalnom predsjedniku Uprave HEP-a, pa su zlobnici tvrdili da za to lobira njegov otac Krešimir, koji je svojedobno bio i HDZ-ov zastupnik, ali se na kraju ništa od tih glasina nije obistinilo. Ćosić se kao predsjednik Uprave Đure Đakovića svrstava među najuspješnije domaće menadžere mlađe generacije.
U biografiji mu stoji da se školovao na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, pohađao je i Diplomatsku akademiju Ministarstva vanjskih poslova te Harvard Business School Executive Education program. Karijeru je gradio kao savjetnik u Agenciji za promicanje izvoza i ulaganja u Vladi. U sklopu Korlea Invest Holdinga bio je izvršni direktor društva-kćeri u Hrvatskoj, a onda i direktor za jugoistočnu Europu zadužen za razvoj, trgovinu energijom i investicije u proizvodne kapacitete. Potom se spominje kao generalni menadžer Proenergy Grupe u kojoj je upravljao na regionalnom tržištu. No, kako to obično s vodećim pozicijama biva, Ćosića nisu zaobišle ni kontroverze, pa ga se navodno spominjalo u aferi Pandora Papers. Problematizirana je i njegova nekadašnja kartica u kojoj je propustio navesti da je bio partner u tvrtki Blaža Đukanovića – sina crnogorskog predsjednika.
Upravo je globalna istraga o offshore poslovima otkrila tu povezanost. Ćosić mlađi član je HDZ-a, a pod njegovim vodstvom Đuro Đaković ostvario je suradnju s ukrajinskim tvrtkama i oživio program strojeva za razminiranje. Ujedno je i predsjednik Uprave Đuro Đaković Sunčana Elektrana te ga se u posljednje vrijeme sve češće viđa i s ministrom obrane Ivanom Anušićem, s kojim je sudjelovao i na Strateškom forumu obrambene industrije u Slavonskom Brodu gdje se govorilo o tenkovima, streljivu, dronovima i strateškoj sigurnosti zemlje.
