Komad papira s imenima vaših kolega iz razreda. Belgijski poduzetnik koji je skupljao palice. Bivši pomoćnik Ficcadentija u Veroni. Autogram od Zica. Ideja rođena za stolom. Stadion zvan Pakao. Talijanski primjer. Kuhar sa zvjezdicom u Tokiju koji je inspiriran Belgijom. Most između dvije države. Unuk američkog vojnika. Klub koji djeluje kao most između dvije zemlje i dvije kulture
Keisuke je od samog početka odlučio raditi stvari dobro, pa je uzeo sastav svoje nove momčadi, zapisao sva imena svojih suigrača na list papira i naučio ih napamet s brojevima njihovih dresova kako bi ih potom mogao pozvati na teren. “Inače me nikad neće proći, a i to će mi pomoći da budem prihvaćen.” Dvije godine kasnije očito je naučio dobro zvati dodavanja jer puno zabija, zovu ga japanski Haaland, pa i kad je skinuo plavu boju nastavili su to činiti, a golica važne tržišne apetite. Keisuke se preziva Goto, ima 20 godina, centarfor je koji igra u belgijskom prvenstvu i ako je u tako kratkom vremenu uzeo mjeru Europe, razlog je jednostavan: kao da je kod kuće. U Europi smo vidjeli mnoge nogometne kolonije: kratke, dugovječne, egzotične, funkcionalne. Ali onaj iz Sint Truidena ih sve pobjeđuje: u zemlji koja je nogometno već dugo otvorena prema Istoku, limburški kanarinci imaju osam japanskih igrača u svojoj momčadi. I ne samo to: klub pripada jednoj od najvećih grupacija za e-trgovinu i online usluge u Zemlji izlazećeg sunca, a iza njega stoji specifičan projekt koji nadilazi nogomet.
