Na društvenim mrežama posljednjih se dana intenzivno dijeli karta etničke strukture Hrvatske i Bosne i Hercegovine koja je ponovno otvorila stare rasprave o nacionalnom sastavu prostora, ratnim posljedicama i današnjoj političkoj stvarnosti u regiji.
Riječ je o karti koja prikazuje etničku većinu po općinama, temeljenu na posljednjim dostupnim popisima stanovništva, onom iz 2021. godine za Hrvatsku te iz 2013. godine za Bosnu i Hercegovinu, a objavila ju je stranica Brilliant Maps uz opis: “Ethnic Map of Croatia and Bosnia and Herzegovina” (etnička karta Hrvatske i Bosne i Hercegovine).
Na karti su jasno označena područja s hrvatskom većinom u Hrvatskoj, ali i u dijelovima Bosne i Hercegovine, prvenstveno u zapadnoj Hercegovini, dijelovima srednje Bosne te Posavini.
Granice tvrđe nego prije 30 godina
Srpska većina prikazana je ponajviše na prostoru entiteta Republika Srpska, dok su bošnjačka područja koncentrirana u središnjoj i istočnoj Bosni, uključujući Sarajevo i Tuzlu. Vizualni prikaz ujedno jasno pokazuje koliko su etničke granice danas čvršće nego prije trideset godina, ali i koliko su rezultat ratnih događaja, progona i trajnih demografskih promjena.
U Hrvatskoj karta potvrđuje gotovo potpunu nacionalnu homogenizaciju zemlje nakon Domovinskog rata, uz iznimke u pojedinim općinama istočne Slavonije i Banovine. Nekada etnički miješana područja danas su u velikoj većini jednonacionalna, što se posebno vidi u usporedbi s kartama iz razdoblja bivše Jugoslavije.
Upravo ta činjenica često se prešućuje u međunarodnim analizama koje ratove devedesetih svode na pojednostavljene političke fraze, zanemarujući dugoročne posljedice po stanovništvo.
Bosna i Hercegovina, s druge strane, ostaje duboko podijeljena država u kojoj se etnička struktura gotovo u potpunosti poklapa s administrativnim i političkim linijama.
Karta zorno pokazuje koliko je Daytonski sporazum, iako je zaustavio rat, zapravo cementirao etničke podjele koje i danas definiraju političke odnose u zemlji. Granice entiteta, ali i neformalni etnički prostori, postali su temelj svakodnevnog političkog sukoba i institucionalne blokade.
Zanimljivo je da se karta masovno dijeli upravo u trenutku kada se ponovno zaoštravaju politički odnosi u Bosni i Hercegovini, uz otvorene prijetnje secesijom, pritiske izvana i sve glasnije rasprave o budućnosti države. U tom kontekstu, ovakav vizualni prikaz mnogi doživljavaju ne kao puku demografsku statistiku, nego kao političku poruku, pa i upozorenje koliko su odnosi u regiji i dalje krhki.
Iako se radi o karti temeljitoj na službenim podacima, valja naglasiti da etnička struktura ne govori ništa o pravima, zakonima ni legitimnim političkim rješenjima. No ona vrlo jasno pokazuje stvarnost na terenu, onu koju često ignoriraju međunarodni dužnosnici i domaći političari kada govore o “građanskim modelima”, “funkcionalnim reformama” i “europskoj budućnosti”.
Upravo zato karta je izazvala snažne reakcije, od podrške do otvorenog negodovanja, jer podsjeća na ono što se u regiji često pokušava gurnuti pod tepih: činjenicu da su nacionalna pitanja i dalje ključni politički faktor, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u širem prostoru bivše Jugoslavije.
Korisnik pod imenom Aleksandar Vučić, ali evidentno ne profil predsjednika Srbije, komentirao je: “raspored crvene boje nije pravilan…dakle 50% crvene boje je plava…ovdje su srpske zemlje prikazane kao hrvatske.”
“Je li ovo etnička ili religijska karta, pa svi ovi ljudi govore isti jezik”, komentirao je korisnik Andrej, a Flávio Atrás je izrazio želju da BiH opstane. “Nadam se da će BiH opstati po uzoru na Belgiju ili Švicarsku i da se neće raspasti“.

