Nakon dugo vremena, posljednjih tjedana Bosna i Hercegovina ponovo je dobila pozornost u svjetskim medijima, ali zbog pogrešnog i trivijalnog razloga. Uzrok neočekivanog medijskog uspona BIH je prvostupanjska presuda Suda BIH prema kojoj je predsjednik entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik, osuđen na kaznu zatvora od godinu dana i šest godina zabrane političkog djelovanja. Dodik je kažnjen zbog nepoštivanja odluka Ureda visokog predstavnika za BIH (OHR) na čelu s Christianom Schmidtom.
Puno buke nizašto
Takva odluka pokrenula je lavinu reakcija iz regije bivše Jugoslavije, Europe i svijeta jer je Dodik najavio moguće odcjepljenje Republike Srpske, što je odluka koja bi mogla izazvati novi rat. Analizirajući situaciju racionalno i neostrašćeno, vrlo je mala mogućnost da će se dogoditi spomenuti scenarij iz nekoliko razloga: 1) RS nema zakonsko pravo na odcjepljenje prema Daytonskom sporazumu; 2) ako RS proglasi odcjepljenje uslijedila bi vojna reakcija NATO saveza jer je BIH protektorat SAD-a i NATO-a te bi pokušaj bio odmah osujećen; 3) i da se RS mirno odcijepi nitko je ne bi priznao, RS bi upala u međunarodnu izolaciju kao i Srbija kojoj bi bile uvedene sankcije; 4) priznanje RS od strane Srbije značilo bi političku izolaciju Beograda i kraj integracijama u Europsku uniju; 5) Srbija si ne može priuštiti još jedne međunarodne gospodarske sankcije kao 1990-ih od kojih se još nije do kraja oporavila. Presuda je uzburkala političke duhove, ali vrlo vjerojatno se ništa važno dogoditi neće. Ostat će status quo, a upravo status quo je najveći problem sam po sebi.
Fenomen siromaštva u BIH
Bosna i Hercegovina je država slučaj, tj. krizno žarište koje konstantno generira probleme posljednjih tridesetak godina. Neželjena pojava koju nitko ne želi, a koja spada u najvažnije bosansko-hercegovačke probleme (o njoj se gotovo uopće ne govori) jest siromaštvo. Prilikom bilo kakvog razmatranja BIH, treba naglasiti kako je to jedna od najsiromašnijih država u Europi i svijetu. Definitivno najsiromašnija država-protektorat jer BIH u stvarnosti nije ni suverena ni neovisna država, a najvidljiviji dokazi su OHR i EUFOR –vojna mirovna misija EU u BIH. Može se konstatirati kako je bosansko-hercegovačko siromaštvo zadobilo status negativnog fenomena koji se uvukao u sve pore društva. Siromaštvo je kronična političko-gospodarsko-društvena bolest koje temeljito razara bosansko-hercegovačko društvo.
Procjene govore kako u BIH trenutno živi oko 3,1 milijuna stanovnika (zadnji popis je proveden davne 2013.), a velik broj je siromašan. Prema podacima Ujedinjenih naroda, 17,5% stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu (preživljava s 3 do 5 marki dnevno), a dodatnih 700.000 osoba živi na rubu siromaštva – 20% stanovnika. Svaka peta osoba je neupitno siromašna i još jedna peta osoba živi na rubu siromaštva – ukupno oko 40% stanovništva ili 1,2 milijuna. Kriteriji Eurostata, pokazuju još crniju bosansku realnost: stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti u BIH doseže ogromnih 58% stanovništva.
Kad se promotre razmjeri nezaposlenosti, niskih plaća i mirovina, opće bijede i neimaštine, nije pretjerivanje reći kako u BIH vlada glad. Preciznije rečeno, široki slojevi stanovništva (u koje naravno ne spada politička elita i biznismeni kapitala upitnog podrijetla) ne znaju što će danas ili sutra jesti. U BIH službeno postoji 60-ak javnih kuhinja u kojima se prehranjuje više od 20 tisuća siromašnih građana. Mnogi siromasi, osim što posjećuju javne kuhinje, dobivaju pakete pomoći (u hrani, lijekovima, higijenskim potrepštinama) na dnevnoj, tjednoj ili mjesečnoj bazi od Crvenog križa, Caritasa, Merhameta, humanitarne udruge Pomozi.ba i drugih, kako bi nekako preživjeli još jedan dan, tjedan ili mjesec.
Zanemareni nezaposleni, umirovljenici i studenti
Najpogođenije skupine su nezaposleni, studenti i umirovljenici. Stopa nezaposlenosti u BiH tijekom 2024. kretala se između 12,2% i 13,5%. To su ogromne brojke koje su u stvarnosti veće jer mnogi nezaposleni nisu bili prijavljeni na zavode za zapošljavanje. Oko 60-80% nezaposlenih živi u siromaštvu, ovisno o definiciji siromaštva i razini podrške koju primaju od institucija ili članova obitelji koji rade u inozemstvu (doznake). Procjenjuje se kako 30 do 40% studenata živi u siromaštvu ili u financijski nepovoljnim uvjetima, posebno oni koji nemaju studentske stipendije. Jedva plaćaju školarine i smještaj.
Čak 80% umirovljenika živi u siromaštvu, što je nažalost očekivano jer su mirovne mizerne. Prosječna mirovina u FBIH sredinom 2024. iznosila je 622,75 KM (319 €), a u RS-u 591 KM (303,07 €). To je četiri puta manje od prosjeka Europske unije. Problem je i starenje stanovništva. Procjene su kako će do 2060. više od 30% stanovnika biti starije od 65 godina. Mirovinski sustavi i danas su daleko od učinkovitih i stanje će biti sve gore. Točnije, radni i mirovinski sustavi s ovako negativnim demografskim trendovima suočavaju se sa slomom u ne tako dalekoj budućnosti.
Pošast inflacije
Sve je više radno aktivnog stanovništva s malim ili prosječnim primanjima koji ne mogu preživjeti zbog porasta inflacije i cijena robe široke potrošnje. Godine 2023. inflacija je u BIH iznosila više od 7%, a prošle godine oko 2%. Rast cijena hrane i drugih osnovnih potrepština bio je dosta izraženiji od tih brojki. Iako formalne statistike to ne pokazuju, prema procjenama, od izbijanja koronakrize 2020. do danas, rast cijena hrane u BIH iznosio je od 100 do 400% (globalni rast oko 20%). Užasna poskupljenja stvorila su situaciju da je hrana u Bosni skuplja nego u Njemačkoj ili Francuskoj. Inflacija je masakrirala novčanike Bosanaca i Hercegovaca. Mnogi pojedinci i obitelji dovedeni su u stanje očaja.
Obitelji ne uspijevaju krpati kraj s krajem
Koncem 2024. mjesečni troškovi prehrane četveročlane obitelji u Federaciji BIH iznosili su 1372,50 maraka, a prosječna plaća samo 1369 KM. Istovremeno, mjesečna sindikalna potrošačka košarica je iznosila 3.131 KM (prehrana, komunalne usluge, prijevoz, higijena, odjeća, obuća…). Dakle, trebaju tri prosječne plaće da se pokriju obiteljski mjesečni troškovi. Minimalna plaća je iznosila samo 619 maraka. Pokrivala je polovicu potrebnog iznosa za prehranu i petinu ukupnih mjesečnih troškova obitelji. To je neodrživa matematika koja pokazuje težinu situacije. U FBIH četvrtina zaposlenih živi u siromaštvu i mjesečno ne troši više od 600 KM. Slična je situacija i u RS-u.
Siromaštvo djece
Budući da otac ili majka zarađuju crkavicu nije čudno kako otprilike 40-50% djece živi u siromaštvu. Najugroženije su obitelji s troje i više djece i obitelji čiji su roditelji niže stručne spreme ili su nezaposleni. Osim što ne mogu konzumirati potrebnu hranu i bivaju zakinuti za potrebne nutrijente i ne mogu se adekvatno odjenuti, djeca iz siromašnih obitelji nemaju pristup kvalitetnom obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti. Ne mogu se ni zabavljati jer im roditelji ne mogu priuštiti odlazak u kino, kazalište ili na školski izlet. Neimaština djecu stavlja u nepovoljan položaj prema vršnjacima iz imućnijih obitelji. Često su predmet izrugivanja i školskog nasilja. Sve nabrojane okolnosti uništavaju djetinjstvo i mladost mladih generacija i otežavaju izglede da današnja djeca za 10-20 godina iskuse kvalitetan život.
Posljedice siromaštva
Osim uništenja mlađih generacija, siromaštvo generira mnoge druge probleme poput društvene isključivosti, pojave bolesti, organiziranog kriminala, prostitucije, odljeva radne snage i dr. Siromašni nemaju pristup školama i fakultetima, radnim mjestima i zdravstvenoj skrbi. Postaju izolirani od ostatka društva. Siromaštvo je okidač (organiziranog) kriminala. Osobe koje žive u oskudici često pribjegavaju nezakonitim aktivnostima poput pljački i provala. Mnogi pristupaju organiziranom kriminalu u koji spadaju trgovina narkoticima, cigaretama, oružjem, krivotvorenim valutama. Neimaština navodi žene na prostituciju, posebno žene koje potječu iz slabije obrazovanih ili propalih obitelji. Elitna prostitucija je nazočna u Sarajevu, ali i ostatku BIH. Mnoge Bošnjakinje su prisiljene pružati seksualne usluge arapskim turistima, a neke su prisiljene i na udaju za Arape koji su se doselili u BIH tijekom rata i u poraću. Siromaštvo je utjecalo i na odljev mozgova. Nakon svršetka rata do danas stotine tisuća stanovnika napustile su BIH u potrazi za boljim životom.
Nebriga vlasti
Državne, entitetske, kantonalne i lokalne vlasti ustvari ne zanimaju siromašni iako formalno postoje programi pomoći poput socijalne pomoći, naknade za nezaposlene, dječjeg doplatka, vaučera za stanovanje i plaćanje komunalnih usluga. Bosansko-hercegovački političari svakodnevno zanemaruju stvarne potrebe građana, fokusirajući se na vlastite interese i političke igre. Političari su prvenstveno zaokupljeni borbama za vlast i nacionalnim temama poput presude Miloradu Dodiku, izbornim zakonom, ovlastima entiteta, statusom Brčko distrikta. Svakodnevni problem siromaštva ostaje ispod tepiha i ljudi se moraju snalaziti kako znaju i umiju. Iako su težak život i oskudica jedan od najvećih problema u zemlji, malo se radi na rješavanju problema jer nisu izrađeni konkretni planovi niti postavljene strategije za ublažavanje siromaštva. Bez stvarne političke volje, siromašni ostaju zaboravljeni.
Uzrok problema
Uzroci siromaštva u BIH su višestruki. Naravno da je okrutni rat od 1992. do 1995. ostavio trajno negativno posljedice i vidu ubijenih, ranjenih, raseljenih i uništenja infrastrukture. Međutim, od rata je prošlo skoro 30 godina i rat više ne može i ne smije biti opravdanje. Zapadna Njemačka koja je 1945. bila sravnjena sa zemljom je već 1950-ih bila gospodarska sila u uzletu. Velik su problem korupcija i zapošljavanje po rodbinskim vezama, nedostatak izravnih stranih investicija i vizije gospodarskog napretka. Ipak, uz dužno poštovanje prema svim ostalim uzrocima, glavni uzročnik siromaštva u BIH je njena Daytonska struktura i brojne posljedične intervencije Visokog predstavnika koje su napravile državu nakazu.
Kompleksan politički sustav i stanje de facto hladnog rata tri nacionalne zajednice (Srba, Hrvata i Bošnjaka) osnovno su izvorište svih problema. Premda je rat zaustavljen koncem 1995., BIH nikada do kraja nije stabilizirana ni konsolidirana, nego je nastavila funkcionirati u pocijepanom stanju. Dva entiteta žive odvojene živote kao i tri nacionalne zajednice od kojih svaka živi u nekom svom svemiru. BIH živi opterećena neriješenim nacionalnim pitanjem tri naroda i u psihozi mogućeg rata. Rat u BIH 2.0 je opcija koja visi u zraku tri desetljeća. Srpski secesionizam i bošnjački unitarizam su pojave koje su unazadile BIH više u miru nego u ratu.
Rješenje
Najkraće kazano, da bi se riješilo siromaštvo i ostali problemi, treba iznaći političko rješenje za BIH. Bez političkog rješenja nema ni rješenja za siromaštvo ni išta drugo. I slijepcima je jasno kako je postojeće političko uređenje štetno i treba ga rasformirati. Treba zadržati vanjske granice i konstitutivne narode, a sve ostalo promijeniti. Potrebno je ukinuti FBIH i RS. BIH treba prestati biti protektorat stranaca i postati neovisna država na načelima federalizma. Na koncu konca, najmoćnije države svijeta su kreirane na federalističkim načelima poput SAD-a i Ruske Federacije i to je pravi put.
OHR i stranci trebaju napustiti BIH, ali vanjske granice moraju biti neupitne. Država može biti koncipirana na načelima tri visoko autonomna etnička entiteta, nekoliko ili desetak kantona (distrikata) ili biti mješavina jednog i drugog. Ovlasti svih razina vlasti moraju biti jasne i ne smiju se preklapati. Prava konstitutivnih naroda moraju biti zaštićena kroz domove naroda, paritete i nacionalna veta u institucijama poput vlade. Sve dok se ne riješe nacionalna pitanja kao i pitanje opstojnosti države, BIH nema političku ni bilo koju drugu budućnost.
Ukidanje daytonske i stvaranje federalne republike BIH: Može li hrvatsko-bošnjački savez preporoditi BIH
