Izvođači o kojima govorimo su u potpunosti ispunili smjernice koje su zadale ovogodišnje Igre. A to je žena kao fokus programa, bilo kao skladateljica, bilo u naslovima ili sadržajima djela. Međutim, ni ove večeri Igre nisu ispunile svoj zadatak a taj je da osiguraju barem pristojan broj publike. Pa je čak i prvi red – onaj u kojega izvođači neminovno gledaju cijelo vrijeme – bio poluprazan. Za ilustraciju: od osam stolica, članovi Trija su gledali pet praznih. Takav sramotan prizor ne zaslužuje ničiji izlazak pred publiku. A pogotovo ne Trija Sitkovetsky!
Violinistu Aleksandra Sitkovetskog dubrovačka publika pamti s jedne od večeri Rachlinovog Festivala još prije 16 godina. Ostali članovi trija su klaviristica Wu Qian i violončelist Isang Enders.
Prve tri skladbe na programu su iz pera triju skladateljica. Na početku treći stavak, Andante, iz Klavirskog trija u g-molu op. 17 Clare Schumann. Potom Klavirski trio u a-molu op.34 Cécile Louise Chaminade. I skladba Zvijezdama pokazivačima koju je Trio naručio i praizveo u svibnju ove godine. Napisala ju je Mahdis Golzar Kashani, cijenjena iranska skladateljica i pijanistica koja, kao izbjeglica, već tri godine živi u Londonu. Djelo je posvećeno “uspomeni na one koji su žrtvovani zbog toga što su branili slobodu mišljenja i nadahnuta je palima u borbi za tu slobodu”. Članovi Trija su nas od prvog trenutka uvjerili da su precizno i do detalja uigrano komorno tijelo. Koje u svakoj komponenti postiže odličan omjer među instrumentima. Iz ovog, ženskog dijela programa, možda nas je ipak glazba Clare Schumann najviše emotivno dodirnula.
A posebno ushićenje donijela je izvedba Šostakovičevog Klavirskog trija br. 2 u e-molu op.67 kojim se obilježila pedeseta godina smrti tog velikana dvadesetog stoljeća. Trio je nastao 1944. godine povodom smrti skladateljevog prijatelja ali i pod dojmom ratnih strahota. Sva različita raspoloženja utkana u ovo potresno djelo, Trio Sitkovetsky je odsvirao u maniri vrhunskog komornog zajedništva i prožimanja. Na oduševljenje publike, Trio je dodao drugi stavak Mendelssohnovog Klavirskog trija u d-molu koji je Sitkovetsky najavio riječima “voljeli bismo koncert završiti u optimističnijem tonu”. Zaista iznimna večer.
