Kakvi su običaji bili u starom Splitu na Čistu srijedu ili Pepelnicu. Ništa puno drukčiji nego drugdje, kaže nam Adela Roudi iz udruge koja se bavi povijesti grada – Collegium Split kroz povijest.
– Toga se dana išlo u crkvu na pepeljanje, nije se išlo u polje, a za ručak se nisu jele riblje bakanalije kao što je sad za običaj nego bi se nabralo divljeg zelja i za obid, u znak pokore, spremila riba s najviše drače – otkriva nam Adela.
Mnogi vjernici pojma nemaju što je Čista srijeda i tko posti, a tko ne mrsi! Don Terze nam je sve pojasnio
I još jedan podatak koji nas je fascinirao: sve do Drugog svjetskog rata u Splitu je bio običaj postiti i ne mrsiti svih 40 dana korizme! Nakon toga takav je isposnički strogi režim ostao samo za Pepelnicu i korizmene petke. Nije tada bilo problema s pretilošću…
Evo što je još Adela podijelila s pratiteljima popularne Facebook stranice Split kroz povijest:
I premda su se težaci, kad bi se razabrali od krnjevalskih ludosti i na Čistu srijedu smrknuti se posipali pepelom, splitska gospoda održavala je, kako ih je siromašni puk nazivao – Krnjine sedmine. Posjeli bi u kočije i gajete pa s Brodarice krenuli put Vranjica, gdje bi “postili” uz prstace, kućice i lošćure, pa sve zalijevali čuvenim kaštelanskim i vranjičkim crnjakom.
Za to vrijeme po prašnjavim varoškim kaletama djeca su vukla komoštre s komina, kako bi ih očistili, a žene su fregale kuću, skale i dvor, posebno pazeći da se očiste svi mračni kantuni i ukloni paučina, a na ponistre se prostirala roba iz drvenih bavula.
Splitski težaci u korizmi su ponajviše jeli ono što bi preostalo do proljetnih plodova. Najčešće kupus, sočivicu (leću), različite grahorice, ripu, kumpire, te pujiške riže, sve slabo začinjeno, takozvana soparna jela, bez masti. Pila se tanka, treća ili četvrta bevanda. Najveći korizmeni specijalitet bile su lazanje s fažolom na brujet. Uskrsne blagdane stare težačke obitelji dočekivale su na rubu izgladnjelosti, pa su djeca, nakon što bi se nakon četrdeset dana prvi put do sita najela, litala po nekoliko dana.
Iza večere se kroz godinu, a u korizmi intenzivnije, dugo molilo, a takozvana dodajica bila je kad bi otac molitvu “predao” majci koja je tada predvodila, a onda majka babi i tako redom. Siromašni puk je na blagdan svetoga Grgura usred korizme 12. ožujka, znao zavapiti: “A moj Grgure, nikad ti iz gladne korizme, ka ni ja iz duga…”
Zapis je to Ivana Kovačića u libru “Smij i suze starega Splita”, gdje je jedno poglavlje posvetio je i korizmi, vremenu velike pokore i posta koje su stari Dalmatinci strogo obdržavali ….