Split je u Drugom svjetskom ratu dao ogroman doprinos antifašističkom pokretu, ali je istovremeno platio i strašnu cijenu.
Od ukupno 40 tisuća stanovnika koliko je grad imao uoči rata, čak 12.500 otišlo je u partizanske redove na ratišta diljem zapadnog Balkana.Iako je 1500 Splićana položilo život u borbi protiv fašizma, danas pušu neki drugi vjetrovi i obitelji poginulih rijetko više iti spominju gdje su im nastradali djedovi i bake, očevi i majke.
Međutim, jutros se kao i svake godine kod spomen-ploče Prvom splitskom partizanskom odredu na Plokitama okupila nekolicina građana i udruga u sklopu komemoracije za pale ratnike.Vijence su položila brojna izaslanstva. Bili su tu dogradonačelnica Matea Dorčić, članovi splitske Udruge antifašista i antifašističkih boraca (UAAB), udruga Veterana Domovinskog rata i antifašista (VEDRA) te samo jedan gradski vijećnik Jakov Prkić.
– Hrvatska je 1941. i 1991. znala stati na pravu stranu. Svaka generacija mora odgovoriti na ista pitanja, na kojoj strani povijesti stoje. Naš dom je dom slobode, pravednosti i solidarnosti, za taj dom smo spremni. Hrvatska ne može graditi budućnost preko znakovlja iz mračnog vremena. Sve učestalije govore mržnje moramo osuditi, kao i lažno domoljublje. Nek je vječna slava i hvala poginulima – uvodno je kazao Tomislav Bogović, potpredsjednik UAAB-a nakon nakon hrvatske himne i minute šutnje.
– Krenuli su u borbu za slobodu i svoj grad, neka njihova žrtva bude vječno urezana u memoriju grada – kratko je kazala Dorčić položivši vijence, dok je sve skupa nadzirao i policijski službenik u slučaju nekakvog incidenta.
Ključno je što su se sastali upravo kod ploče koja je više puta vandalizirana i devastirana, posljednji put na jesen prošle godine. Grad Split iznova obnavlja ploču i sanira štete, no pitanje je kome uporno smeta sjećanje na poginule mladiće i djevojke sa splitskih ulica.
– Kad će se popravit ploča?! Ma, ustvari neka stoji ovako, neka se vidi da su ih opet ubili – dovikivali su građani.
Okupljeni su se nakon komemoracije uputili prema Sinju gdje se sastaju kod spomenika u Ruduši gdje je mučki ubijeno više od 20 mladih Splićana.
