Glasnogovornik splitskog škvera Josip Jurišić putem društvenih mreža poručio je da će uskoro navršiti 20 godina rada na tom mjestu te naglasio da se radi o velikoj obljetnici za što su se nekada dijelile značke.
– Međutim, jedna stvar je uvijek ostala nepromijenjena i kao Damoklov mač visi, a to je pitanje vrijednog prostora škvera. Još davno, 2006. godine, kad sam dolazio, govorili su mi: „Gdje ćeš u škver, tamo su predviđeni stanovi, marine, i drugi sadržaji.“
Čini se da je sazrelo vrijeme za to. Sve se češće spominje oduzimanje koncesije vlasniku, raskid ugovora zbog neispunjavanja obaveza, smanjeni broj ljudi… Međutim, nitko ne spominje da je ista ta država vlasniku naplatila, pazite sad, 2.5 milijuna € za koncesijsku naknadu za razdoblje od 2012. godine, kad DIV-Brodogradnja d.o.o. još nije bio vlasnik škvera.
Znači, novom vlasniku su uzeli novac za nešto za što nije odgovoran. Pa zašto mu to sad ne vrate? Taj iznos je veći od duga za koncesiju. I tu se ruši glavni gradonačelnikov adut. Zanimljivo, zar ne?
U 12 godina platili smo koncesije deset puta više od ostalih brodogradilišta u Hrvatskoj.
Zbog rata u Ukrajini i zastoja proizvodnje, imamo dug koji nije nastao našom krivnjom, već sporosti države. Unatoč tome, dio komunalne naknade smo ipak platili iako logike za to nije bilo.
Nakon covida i rata u Ukrajini, europska brodogradilišta dobivaju poslove za mornaricu po višestruko većim cijenama kako bi pokrila gubitke. Države im osiguravaju kredite i kontinuitet financiranja.
Nama se, međutim, uskraćuje financiranje pa smo morali tražiti kredit izvan RH i čekati 11 mjeseci na dozvole za refinanciranje kredita ruskog VTB-a, iako je država mogla to odmah riješiti, kao što je platila avansnu garanciju istom VTB-u, što je upitno je li to uopće trebalo.
Prisustvovao sam jednoj sjednici Gradskog vijeća na temu Brodosplita, još davne 2007. godine, sa sličnim točkama dnevnog reda o poslovanju i budućnosti.
Škver je stalno tema i inspiracija. Mogao bih nabrojati barem 5.000 članaka u medijima koji se nazivaju slobodnim, više od dvije trećine negativnih. I to je normalno, jer „konja svrbi tamo gdje mu se smije“.
Ogroman je doprinos mog Brodosplita lokalnoj zajednici, što se rijetko spominje, ali na svaki uloženi euro vrate se dva i pol. Tzv. multiplikacijski faktor.
Okolnosti pristupanja Europskoj uniji uvjetovale su privatizaciju škvera i dolazak novog upravitelja. U kontekstu današnjih događanja, gotovo svakodnevno se osporava Tomislav Debeljak, od prvog dana mu se zapinju noge i spočitava neiskustvo u brodogradnji. Sjećam se i famoznog prosvjeda radnika koji je organiziran na samom početku njegovog upravljanja. Odmah su ga htjeli srušiti. Međutim, njega to nije pokolebalo.
Za to vrijeme napravljene su fantastične stvari. Američki Science Channel nas je uvrstio u dokumentarni serijal ‘Building Giants’ o izgradnji monumentalnih građevina i snimio film o gradnji brana za spas Venecije od utjecaja visokih voda. Danas, kada dođem u Veneciju i vidim žute brane u daljini, zaklecaju mi koljena. Impresivno, ovo je napravio moj škver!
Okolnosti posrtanja škvera u brojne. I tema za novi članak. Samo možda kratko pitanje – je li netko mogao predvidjet ekonomsku krizu uzrokovanu Covidom, i nakon stabilizacije tržišta, novi šok – blokada kredita. Od tada se nismo oporavili.
Ali ovo nije opravdavanje, da ne bude zabune, nego izraz zgražanja nad novim pokušajem uzurpacije vrijednog prostora. Gotovo dvadeset godina traje ta borba. Čini se kao da su namirisali krv ranjene zvijeri. Ne mogu se oteti dojmu da je buka oko azbestnog broda dobro izrežirana farsa, jer nema nijednog stručnog, okolišno-zdravstvenog razloga da se taj posao ne obavi u splitskom škveru. Samo dobar okidač da se zapali fitilj – poručio je Jurišić.
