Službeno je počela berba jagoda u vrgorskim poljima, preostali poljoprivrednici bore se s mnogim izazovima, broj uzgajivača ovog slasnog voća u odnosu na posljednjih sedam-osam godina gotovo se prepolovio. Prije je bilo oko 140 OPG-ova, danas su “pali” na 80-ak, logično je da su se smanjile i zasađene površine, nekad je bilo milijun i pol sadnica jagoda, a trenutno ih u tri vrgorska polja ima oko 700.000. Poljoprivredni stručnjak dip. ing. Milan Franić nije optimističan što se tiče budućnosti ove kulture.
– Naš glavni problem je nedostatak stanovništva, jedan dio ljudi se iselio, drugi se ne žele baviti uzgojem jagoda, jer je to skupa djelatnost. Vi ako se ozbiljno želite baviti tim poslom, trebate uložiti 20.000 do 30.000 eura. Koliko to ljudi danas može? Pored toga, nemate deset ljudi mlađih od 40 godina koji se bave ozbiljno jagodarstvom.
Ostali su vam ljudi od 60 godina i više, te jedan dio obitelji kojima je to dopunska djelatnost, pa onda posade 5000 ili 10.000 sadnica. Mislim da smo zakasnili s mnogim mjerama, to je splet lokalnih i državnih politika, ali to još nije došlo na naplatu. To će uskoro doći, moje je mišljenje, za dvije godine – veli nam ovaj stručnjak.
Donedavno ste bili na čelu udruge “Vrgorčke jagode”, operativno sve to vodili, pa imate najbolji uvid u stanje na terenu. Zanimljivo je istaknuti da ste se povukli s čela udruge i iz proizvodnje jagoda.
– Da, podnio sam ostavku, htio sam s tim činom malo mobilizirati jagodare, potaknuti ih na malo aktivnije sudjelovanje u procesima. Međutim, iako sam se makao s čela udruge, ljudi me i dalje zovu, traže savjete i pomoć, i ja sam im uvijek na raspolaganju. S uzgojem jagoda sam završio, kada sam vidio koji je to problem s radnom snagom kada krene berba, imali smo 15.000 sadnica. Bez obzira na to koliku vi davali dnevnicu, u jednom trenutku niste mogli pronaći ljude za brati. Mlade to ne zanima, stariji više fizički ne mogu. I onda sam rekao, idem u vinogradarstvo, posadio sam četiri hektara vinove loze i s tim se danas bavim – naglašava Franić.
Hoće li vinova loza istisnuti jagodu, s obzirom na to da ona ne zahtijeva tolika ulaganja, i nema potrebe za angažiranjem dodatne radne snage?
– Neće! Vinova loza i jagoda su se desetljećima sadile u ovom kraju, tako će biti i dalje. Samo što će jagoda padati iz godine u godinu zbog niza spomenutih razloga, ove godine ako uberemo 400 tona jagoda bit će odlično. To je trećina manje nego prošle godine. U mene je na 25.000 trsova vinove loze gotovo sve mehanizirano i to je velika razlika. Ne možemo reći da jagoda nije isplativa, ali nema mladih ljudi koji će nositi tu proizvodnju.
Ja hodam svugdje, pa i po dolini Neretve, dolje je ostalo mladosti koja se želi baviti poljoprivredom, grizu i bore se. Ovdje u Vrgorcu to ne vidim, zato sam pesimističan po pitanju dosta stvari. Jednostavno, trendovi se moraju mijenjati. Možda da je u jednom trenutku ljude bilo “svezati” s nekim poticajima ako posade 20.000 do 30.000 jagoda, vjerojatno bi netko u tome i ostao na duži period. Ovako, možete me prozvati pesimistom, ali ne vidim tu pomake – objašnjava nekad prvi čovjek udruge “Vrgoračka jagoda”.
Jedan dio proizvođača žali se da su ove godine ostali bez plastične ambalaže s logom vrgoračke jagode, što bi na tržištu moglo dovesti do podvaljivanja drugih jagoda pod vrgoračku.
– Došli smo na minimalne količine koje tvornice žele raditi za nas. Nekako smo ove godine uspjeli doći do 30.000 komada. Strah me da ćemo dogodine ostati i bez kartonske ambalaže – zaključio je ovaj agronom.
