Dalmatinski maslinari i vinogradari puno očekuju od ministra poljoprivrede Josipa Dabre.
Svaki put kada stupi na dužnost novi ministar u resoru poljoprivrede, iznova se javi nada da će stvari krenuti nabolje ili se barem malo pomaknuti u tom smjeru. “Nova metla bolje mete“ – stara je narodna mudrost pa se i dalmatinski poljoprivrednici nadaju da će im konačno krenuti na bolje.
Kako bi se poboljšalo stanje u sektoru maslinarstva i vinogradarstva, ministar poljoprivrede Josip Dabro trebao bi temeljito reorganizirati samo Ministarstvo poljoprivrede, Agenciju za plaćanja u poljoprivredi ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR) te Savjetodavnu službu.
Ne samo maslinari, već i drugi sektori poljoprivrede odavno ističu potrebu da se Ministarstvo poljoprivrede ustroji u skladu s dva potpuno različita tipa poljoprivredne proizvodnje koja postoje u Hrvatskoj, a to su: kontinentalna i mediteranska poljoprivreda.
S obzirom na to da ta dva područja ili poljoprivredne regije imaju potpuno različite klimatsko-pedološke osobine, drugačije korištenje mehanizacije i raspored agrotehničkih mjera, ali i razlike u veličini parcela, klimatskim izazovima, konkurentnosti, neophodno je da se tome prilagodi ustrojstvo mjerodavnih institucija, inače ćemo imati slučaj da i dalje maslinari u Dalmaciji gledaju prezentacije na kojima se o njihovima obvezama u okviru IAKS mjera priča – uz slike s ravnih slavonskih polja!
Slavonija na kamenjaru
– Naravno, nemamo mi ništa protiv slavonskih polja, ali nama u Dalmaciji te prezentacije, realno, ne služe – ničemu! Siguran sam da ne bi ni našim Slavoncima ničemu služile ni prezentacije koje se temelje na slikama našeg kamenjara.
Da budemo pošteni, znatna je razlika i u maslinarstvu u Dalmaciji i Istri jer u velikom dijelu Istre maslinari mogu koristiti mehanizaciju, a u Dalmaciji, na ovom krškom terenu, najveću revoluciju je donijela motorna kosilica (trimer), koja je zamijenila starinsku kosu te, u novije vrijeme, akumulatorski strojevi za berbu maslina (tresačice/beračice) – ističe maslinar Jakša Najev.
U okviru takve, nove organizacije Ministarstva, trebala bi postojati Uprava za maslinarstvo kojoj bi se maslinari uvijek mogli obratiti s prijedlozima, problemima, zamolbama za pomoć.
Ta Uprava bi bila centralna komunikacijska točka Ministarstva poljoprivrede s maslinarima, odnosno predstavnicima maslinarskih udruga i organizacija i u njoj moraju, barem dijelom, sjediti ljudi koji se bave ili su se bavili maslinarstvom. Bez toga maslinarstvo ne može naprijed – rezolutan je Najev.
Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju je poljoprivrednicima nerazumljiv “hibrid“ banke, statističkog ureda, porezne uprave, upravnog suda i savjetodavne službe. Također, u Splitsko-dalmatinskoj županiji postoji samo jedna ispostava što nikako ne odgovara potrebama prostorno velike i razvedene županije dok u Dubrovačkoj-neretvanskoj županiji postoje čak tri ispostave. Gdje je tu logika? – pita se Jakša Najev.
– Što se tiče zakonskih propisa, imali smo turbulentnih nekoliko mjeseci. U suradnji s Ministarstvom spriječeno je da se uvedu neke neracionalne odredbe koje bi mogle jako naštetiti maslinarstvu. Upravo su motivi i način donošenja novih ili izmjene postojećih zakonskih rješenja krajnje upitni sa stajališta onoga što Ministarstvo želi postići.
Često se postavlja pitanje, kada izađe neka odredba, je li Ministarstvo poljoprivrede ima u fokusu da se ubere što više poreza ili da država kontrolira što više poljoprivrednog zemljišta ili da potiče ostanak mladih na selu?
Maslinari nisu tamo neke osobe koje nešto čeprkaju po zemlji da im prođe vrijeme, maslinari su ljudi koji se bave uzgojem jedne kulture i ta proizvodnja i prodaja ima svoje uvjete, zahtjeve i probleme. Stoga, svako ustrojstvo, svaka mjera, svaka procedura i svaka edukacija koji ne idu u smjeru poticanja ljudi da ostanu na selu, bave se poljoprivrednom proizvodnjom i preradom te rade više i bolje je – promašeno!
Jedna od važnih stvari za svakog poljoprivrednika je i stanje na tržištu, odnosno uređenost tržišta. Kod nas se pod sintagmom “slobodnog tržišta“ dopušta i previše toga. Svatko danas može prodavati maslinovo ulje bez jasne sljedivosti o proizvodnji, poštivanja uvjeta da se osigura kvaliteta i zdravstvena ispravnost maslinovog ulja pa do zavaravanja potrošača.
Jednom tome treba stati na kraj! Također, u nas se, u primarnoj proizvodnji, naglasak stavlja na kontrole, inspekcije, nadzore, a zanemaruje se jačanje konkurentnosti domaće proizvodnje, zaštita domaćih proizvođača od patvorina koje dolaze izvana te poticanje proizvodnje domaćih maslina za konzerviranje – smatra Najev.
Poticanje i jačanje domaće proizvodnje nije samo pitanje o tome hoće li se i koliko dati poticaja, već je to i smanjivanje administrativnog opterećenja proizvođača, pojednostavljivanje edukacija te podnošenje i izmjena zahtjeva za potpore, prilagodba i otklanjanje nelogičnosti u pravilniku za mjere ruralnog razvoja, poticanje ulaganja u preradu proizvoda od maslina i maslinovog ulja, rješavanje problema uljara koje prerađuju masline, povoljno financiranje otkupa domaćeg maslinovog ulja i još dosta toga.
Poticaji su uvijek “osjetljiva“ tema. Očekujem da će se novi ministar i time pozabaviti, naravno koliko je to moguće i koliko nam dopušta pravni okvir Europske unije kojoj pripadamo.
– Smatram da su iznosi poticaja za maslinovo premali, kako oni za prodano maslinovo ulja tako i za potpore u okviru IAKS mjera za maslinike koji se nalaze u brdsko-planinski i područjima s posebnim ograničenjima.
Poticaji se, trenutno, daju samo za maslinovo ulje, a ne i za plod masline koji ide u daljnju preradu za stolne masline – što treba promijeniti.
Jedna od bitnih stvari koje bi trebalo napraviti je da bi Agencija za plaćanja (APPRRR) trebala na kraju kalendarske godine svakom maslinaru izdati izračun (obračun) poticaja koji će primiti za tu kalendarsku godinu, s terminima isplate u sljedećoj godini, izuzev za prodano ulje jer se ne zna koliko će maslinar ulja prijaviti za tu godinu dokle ne pošalje račune agenciji – rezolutan je Najev.
Također, trebalo bi uvesti u sustav sigurnost i predvidljivost: iznos poticaja koji se isplaćuje po litri prodanog maslinovog ulja mora biti poznat i točno (a ne okvirno) naveden u Pravilniku o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja.
– Nadam se da će ministar Dabro nastaviti suradnju sa nama maslinarima, koja je već započeta sa njegovom prethodnicom, razvijati i unaprjeđivati sustav Upisnika maslinika, a kako bismo dobili što točnije podatke o sektoru maslinarstva i uljarstva i koji bi bili podloga i za neke druge aktivnosti važne maslinarima, kao što je pitanje rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na poljoprivrednom zemljištu u Dalmaciji.
Zna li mi ministar Dabro da maslinarstvo spada u “Posebno osjetljive sektore u poljoprivredi“ i na što ga to upućuje – rezolutan je Najev.
I vinogradari i vinari puno očekuju od novog ministra poljoprivrede jer ni u ovom sektoru “ne cvjetaju ruže”.
Samo Dubrovačko-neretvanska županija je 2018. imala prijavljenih 2168 hektara površina pod vinogradima, a 2023. je ta brojka bila 1895 hektara pod vinogradima.
Pad od 273 hektara pod vinogradima je najveći u usporedbi s drugim županijama. Isto tako, pala je i proizvodnja grožđa u čitavoj RH. Statistika nam tako neumoljivo pokazuje da je hrvatsko vinogradarstvo i vinarstvo dobro potonulo.
Dok u Poljoprivrednoj strategiji RH piše da je vinogradarstvo i vinarstvo od strateškog značaja za gospodarstvo RH na terenu se to nikako da vidi. Uvoz grožđa i vina u RH je u kontinuitetu u porastu dok je proizvodnja i grožđa i vina u kontinuiranom padu već više od desetljeća.
– Nije mi jasno zašto se prikupljaju svi podaci ako ne da bi odgovorni mogli izvući zaključke i donositi programe. Vinogradari nisu odavno osjetili nikakav program Ministarstva poljoprivrede koji bi bio u svrhu zaštite te gospodarske grane, zato nam i jesu rezultati poražavajući – ističe poznata pelješka vinarka i vinogradarka Marija Mrgudić.
U vinskim zemljama EU postoje programi osiguranja berbe, koje provode vlade tih zemalja (Italija, Francuska, Španjolska…) To su programi zaštite vinogradara kojima se održava stanje u vinogradarstvu. To bi značilo da svi proizvođači moraju do 15. srpnja tekuće godine ispuniti obrazac očekivane berbe, koji analiziraju već za to pripremljene službe ministarstva i do 15. kolovoza tekuće godine objavljuju izračune minimalne proizvodne cijenu grožđa za pojedina područja.
Bez proizvodnje u minusu
Nakon završene berbe sve ono grožđe što na tržištu nije postiglo minimalnu proizvodnu cijenu država sufinancira do propisane cijene grožđa za tu godinu, savjetuje novog ministra poljoprivrede Marija Mrgudić.
Tako se vinogradaru daje sigurnost da neće proizvoditi u minusu, a s druge strane nakon nekoliko godina stručne službe resornog ministarstva mogu napraviti plan koja područja treba poticati za restrukturiranje vinograda (ona koja na tržištu dugoročno postižu veću cijenu od proizvodne), a koja ne (ona koja dugoročno na tržištu postižu manju cijenu od proizvodne).
Tako se dugoročno dolazi do rezultata koji pogoduju i vinogradarima i državi. Sve su to već viđene vinogradarske politike u zemljama EU-a, koje bi naše Ministarstvo samo trebalo provoditi, ali očito u nas nema neke dugotrajne strategije nego se sve rješava stihijski, pa su nam i rezultati stihijski – zaključuje Marija Mrgudić.
