S istočne strane Splita u nekadašnjim takozvanim spavaonicama nalazi se OŠ Mejaši, koja zbog baby booma pod navalom velikog broja djece puca po šavovima. Ove je godine u nju upisan 91 prvaš. Sa zapadne strane, elitna, skupa splitska zona Meje. I u njoj OŠ Meje s ove godine oformljenim tek jednim razredom prvaša, sa sveukupno 23 novoupisane djece. Lani su ih imali dva, ali ove taj broj nisu uspjeli održati.
Ove dvije škole dijeli 7,2 kilometra cestovne udaljenosti, koji se u radnom danu bez pretjerane gužve prođu za 12 minuta. Udaljenost je minorna, ali razlika između njih je ogromna. Split je postao unutar gradska migrirajuća zona, ali i kolateralna žrtva podivljalih cijena nekretnina. Vidi se to i po kretanjima mladih obitelji, koji stanove za život masovno traže u rubnim kotarevima. Život grade u novim modernim stambenim četvrtima na istočnom dijelu grada, koji ih privlači nižom, pristupačnijom cijenom kvadrata.
Ovakva raspodjela, ali i splitska natalitetna slika posljedica su i galopirajuće apartmanizacije iz prime preskupih gradskih zona okrenutih i u svemu podređenih turističkom najmu. Centar grada, primjerice, sa završetkom sezone postaje zona duhova. A tamo gdje nema ljudi, ni mladih obitelji, nema ni djece, što se jasno vidi po analizi upisnog broja prvaša. Prvu grupu s više od 70 upisanih prvašića čine uz OŠ Mejaši još i Ravne Njive – Neslanovac (87), Split 3 (80) i Žnjan – Pazdigrad (78). Donji dio tablice, grupu s ove godine upisanih do 30 prvaša, broje OŠ Slatine (7), Srinjine (17), Meje (23), Područna škola Sirobuja (28) i Osnovna škola Marjan (30).
-OŠ Mejaši sa svojim velikim upisnim područjem već godinama bilježi najveći broj prvaša, što koincidira s priljevom velikog broja mladih obitelji na područje ovog kotara. Taj bi broj bio i veći da nam 30 prvašića s našeg upisnog područja nije moralo otići u druge splitske škole s organiziranim produženim boravkom. Mi ga naprosto ne možemo imati, škola zbog velikog broja djece radi u tri smjene, a zgrada se ne može više dograđivati. Nama bi zapravo trebala nova školska zgrada koja bi rasteretila postojeću – veli ravnateljica Josipa Banić.
Niža cijena kvadrata privlači mlade obitelji
Razloge ovakvog booma pojašnjava dolaskom velikog broja mladih obitelji s djecom na područje s nižom cijena kvadrata. Primjer je područje mejaškog Vrborana u kojim su novi stanari mahom iz te grupacije. Njihova djeca gravitiraju ovoj školi.
– Za rasterećivanje naše škole neophodna bi nam bila gradnja nove školske zgrade. Mislim da bi područje Kile bila idealna lokacija za takav projekt – veli ravnateljica Banić.
Gradski kotar Meje koji je ove godine upisao tek jedan razred pravaša ima posve drugačiju problematiku. U ovoj gradskoj četvrti nema baby booma, nema galopirajućeg dolaska mladih obitelji, štoviše, čak se bilježe tijekom godina i njihova iseljavanja. Karakterizira ga i manjak modernih stambenih kompleksa, višekatnica, nebodera… Ovdje dominiraju obiteljske kuće i vile koje na tržištu nekretnina dosežu milijunske euro iznose. Takvi parametri nisu mamac za mlade obitelji, što u konačnici rezultira malim brojem prvašića, posljedično i ovogodišnjim smanjenjem u odnosu na lanjsku godinu.
– Tako je, nemamo nebodere, nemamo velike zgrade, komplekse koji niču, primjerice, na istoku grada. Meje uglavnom čine privatne kuće, zgrade na tri do maksimalno četiri kata. Imali smo i slučajeva da nam mlade obitelji preseljavaju s Meja u čak i van Splita. Dobiju poticaje za mlade, naprosto idu na lokaciju koja im pružaju više mogućnosti. Lani smo imali dva razreda prvaša, mislili smo da ćemo ove godine zadržati taj ritam. Nismo uspjeli.
No, to ne znači kako do četvrtog razreda u njega neće doći još djece, što bi u konačnici moglo polučiti cijepanjem jednog odijeljenja na dva. S druge strane upisali smo manji broj prvaša, no na razini cijele škole nemamo pad broja odijeljenja jer smo jedan razred morali podijeliti na dva – veli ravnateljica OŠ Meje Majda Asanović, koja ovakvu statistiku pojašnjava visokom cijenom nekretnina, eventualno i porastom broja starije populacije.
Gradnja novih škola
Brojke u nekim osnovnim školama počesto ne ukazuju na pravo stanje stvari u pripadajućem kotaru. Kod nekih su viši iznosi rezultat postojanja produženog boravka, u biti dolaska učenika putnika iz drugih kotareva što automatski povećava broj prvaša. Neke škole pak, bilježe trend višegodišnjeg smanjenog broja upisanih prvaša, što koincidira s gradnjom novih škola u blizini.
Samim tim i kanaliziranjem učenika u pripadajuće upisno područje. Brojčani podaci u svakom su slučaju zanimljiva osnova za razmišljanja vezana uz gradnju novih školskih zgrada. O tom je problemu za Slobodnu Dalmaciju pričao splitski dogradonačelnik Ivo Bilić, dugogodišnji ravnatelj Turističko – ugostiteljske škole. Iskazao je tada potrebu gradnje novih škola na područjima koji bilježe povećani priljev dolazaka mladih obitelji. Sredstva za takve projekte bi se, naglasio je, iznašla i u EU fondovima. Riječ je o područjima istočnog dijela grada koja zbog velikog priljeva učenika imaju trosmjenski rad.
– Plan je gradnja novih škola na području Sirobuje, Kile i Srinjina. Razmišljamo kako i na zapadnom dijelu Žnjana treba još jedna škola. Skepticima koji poručuju kako su to ogromni novci možemo samo ukazati na postojanje EU fondova. Iz njih se mogu izvući velika sredstva. Treba samo znati, biti uporan i strpljiv – naznačio je tada dogradonačelnik Bilić.
