Nikad toliko posjetitelja, nikada bogatiji program i nikada toliko veselja i razdraganosti. To su osnovne značajke kulinarsko-zabavne manifestacije „Noć hrapoćuše“ koju su stanovnici malog bračkog mjesta Dola četrnaesti put priredili u čast svoje legendarne torte i autohtone slastice „hrapoćuše“ koja je 2012. godine uvrštena na listu nematerijalne kulturne baštine Hrvatske.
Rijetko se gdje u svijetu mogu sresti takvi primjeri sljubljenosti jedne sredine sa svojim kolačem. Tako je još jednom „mali“ Dol u kojemu živi svega stotinjak stanovnika priredio veliku feštu na koju se okupilo rekordnih 1 500 posjetitelja koji su se došli pokloniti njihovoj torti hrapoćuši i uživati u autohtonom domaćem ugođaju.
A, to je ono što turisti sve više traže, a u našoj ponudi manjka. Te večeri Dol je bio središte Brača. Iako je službeni program počeo u 21 sat mnogi su stigli sat ranije da bi zauzeli mjesto i osigurali parking za svoje vozilo. Pune ruke posla imali su o ni koji su regulirali ulazak u mjesto i parking pozicije.
– Tko će sve ovo smjestiti. Nikada nije bilo ovoliko osobnih vozila – glasno se zapitao jedan od prometnih redara.
Čarima i dražima te najpoznatije bračke torte koja se pročula i izvan granica „Lijepe naše“ mnogi sladokusci, bonkulovići i ljubitelji dobroga zaloga jednostavno ne mogu odoljeti
Gosti ovoljetne „Noći hrapoćuše“ bili su Hvarani sa svojim starograjskim paprenjakom, također zaštićenom delicijom. U susretu dva najpoznatija otočna kolača najbolje su prošli istinski sladokusci koji su na jednom mjestu imali prilike probati dvije vrhunske otočne delicije i čuti dvije zanimljive baštinske priče, a to se ne događa tako često.
– Ovo je dobar primjer međuotočne suradnje, a bilo bi dobro da ih ima još više – kazala je Jasna Damjanović, direktorica Centra za kulturu Brač koja je ujedno i vodila program.
S njom je bila suglasna i Hvaranka Viktorija Čolić Majić koja je predstavila starograjske paprenjake. Od nje se moglo saznati da ta slastica u Starome gradu ima tradiciju dugu 500 godina. Premda nosi ime paprenjak u njemu nema ni grama papra već je papar sve do sredine 20.stoljeća u Starome Gradu bio skupni naziv za sve začine. Različitog su oblika: djetelina, srce, leptir, konj i u prošlosti su izrađivani ručno, dok danas domaćice najčešće koriste kalupe. U svom sastavu ima dosta meda i začina.
Dolska je torta jedinstvena po svom hrapavom i rustikalnom izgledu, a dobila je naziv po lokalnom kamenu ”hrapoćuša”, na koji slastica neodoljivo podsjeća. Svaka žena ljubomorno čuva svoj recept i posebne tajne koje su se usmenom predajom prenosile mlađim generacijama te je gotovo nemoguće pronaći dva identična recepta. Međutim, obilna količina oraha te jaja, brašno i šećer su glavni sastojci. Njezin recept je zapisan u genetskom kodu dolskih žena, koje taj božanstveni kolač rade instinktivno, po sjećanju i nadahnuću, u sprezi oka, ruke, nepca i jasno zeru duše. Cijeni se da se u Dolu taj kolač priprema više od 300 godina.
Dolske žene su za ovogodišnju feštu pripremile 25 torti hrapaćuši, koje su se razrezale, a potom nudile i prodavale po cijeni od tri eura za jednu fetu. Isti iznos trebalo je platiti za paprenjake. U Dolu i u Starome gradu nema ni jednog ozbiljnijeg događanja bez hrapoćuše i paprenjaka.
Nudio se i domaći kruh iz krušne peći sa slanim inćunom iz maslinovog ulja, brujet, hrustule i drugi specijaliteti. Sve je u slast pojedeno. Bila je to večer za istinske gurmane.
Sve je to organiziralo mjesto sa svega stotinu stanovnika, a u realizaciji programa sudjelovalo je više od 60 njihovih volontera.
– Nema obitelji koja ne sudjeluje svojim radom ili na drugi način u ovoj manifestaciji. Kad ne bi bilo tako ne bi ni uspjeli organizirati ovaj zahtjevni program. Za „Noć hrapoćuše“ živimo čitavu godinu. I zato od srca hvala svima – kazao je agilni i sveprisutni Jerko Gospodnetić, predsjednik „Hrapoćuša“, udruge za zaštitu starina, kulture, starih običaja te ekologije.
Uz pozdravno slovo, otvorio je kulinarsku manifestaciju, a na otvaranju je pjevala muška klapa „Kuroj“. Tako su Doljani još jednom posvjedočili svoje zajedništvo i ljubav prema svom mjestu.
Među „fureštima“ najglasniji su bili Talijani, a najbrojniji Slovenci. Od naših prednjačili su Zagrepčani, a od Bračana najviše je bilo Supetrana.
– Ove godine je prvi put organiziran program za djecu, a nagradna igra bila je pronaći vivere, koji se sklanjaju i žive u okolnim spiljama. Viveri su, pojasnio je Jerko Gospodnetić, za stanovnike Dola, dobrohotna bića koja nikome ne rade zlo. Nikada ih nitko nije vidio, a postali su sinonim zaštite mjesta. Oni su stalni stanovnici dolskih špilja i sliče ptici.To su u stvari mitska bića koja žive u legendama pa se ta legenda kroz igru prenosi na djecu.
U drugom dijelu programa krenula je velika zabava, a svojom pjesmom i svirkom sve je raspametio bend „Black rižot“. Pjevalo se, plesalo i zabavljalo do sitnih jutarnjih sati. Tako je kulinarska fešta „Noć hrapoćuše“ postala svojevrsni brački kulturni i turistički brend.
