Nakon što smo u Slobodnoj Dalmaciji početkom svibnja objavili tekst u kojem podsjećamo da se prije tri godine, 18. kolovoza 2022. godine, tijekom organiziranog ronjenja za početnike u uvali Jelinak kod Marine, dogodila tragedija u kojoj je život izgubila 18-godišnja turistkinja Aisha Meriam iz Kazahstana, zbog čega je njezin otac, nakon što su i splitski ŽDO i ODO odbacili kaznenu prijavu protiv organizatora, preuzeo privatni progon smatrajući da netko mora biti odgovoran za njezinu smrt, dobili smo i prve reakcije iz ronilačkih krugova.
Javio nam se svojim stručnim osvrtom Mario Matijaš (52) iz Splita, autor “Priručnika za vojna ronjenja s autonomnim ronilačkim aparatima na zrak” te knjige “Autonomno ronjenje na zrak i nitrox”, instruktor i voditelj ronjenja koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri izravno sudjelovao u obučavanju oko 600 autonomnih ronilaca u Oružanim snagama RH, od temeljnih do naprednih kategorija različitih specijalnosti. Njegov pogled na ovu tragediju iz kuta stručne osobe donosimo u cijelosti:
– Osvrt koji čitate temeljim na tekstovima koji su objavljeni u Slobodnoj Dalmaciji 9. 12. 2023., 10. 12. 2023., 29. 12. 2023. i 4. 5. 2025. godine. Ponukam slučajem ronilačkog incidenta sa smrtnom posljedicom, koji se dogodio na ljeto 2022. godine tijekom organiziranog ronjenja u uvali Jelinak kod Marine, a o kojem je ovih dana ponovno pisala Slobodna Dalmacija, kao osoba koja se već 35 godina bavi ronilačkom djelatnošću, od toga 25 profesionalno, imao sam potrebu napisati par riječi.
Tada je tijekom ronjenja život izgubila 18-godišnja Aisha Meriam iz Kazahstana. Otac smrtno nastradale Aishe nije zadovoljan rezultatima istrage, po kojima za njezinu smrt nitko nije odgovoran. Stoga je na hrvatskim sudovima podigao privatnu tužbu protiv organizatora ronjenja iz Trogira. U navedenom slučaju, a po riječima njezina oca, Aishi je to bio prvi zaron u životu, a nažalost i zadnji! Ne želim ulaziti u obdukcijske nalaze, rezultate istrage ili potencijalne kaznene odgovornosti. Time neka se bave relevantne institucije.
No, ono što se mora kazati vezano za ovaj incident jest činjenica da je u ovom slučaju na neka pitanja javnost ostala zakinuta za odgovore? Posebice svi mi koji se bavimo ronjenjem, bilo rekreativno ili profesionalno.
Prije svega, želim naglasiti, kako ne poznajem niti jednog djelatnika iz “Blue Nautice”, obrta ili centra koji je organizirao kobno ronjenje. Uvjeren sam da su ti ljudi također stigmatizirani za cijeli život. Ovdje samo želim iznijeti neke činjenice i ukazati na potencijalne propuste koje sam kao osoba iz branše primijetio tijekom praćenja ovog incidenta.
Shodno tome, cilj ovog teksta je da se u budućnosti izbjegnu ovakva potencijalno opasna ronjenja, a je li tijekom ovog kobnog ronjenja bilo zakonskih propusta od strane organizatora, time neka se bavi pravosuđe u sudskom postupku koji predstoji. Organizator je, tog kobnog dana, na ronjenje odveo šest osoba.
Svi su prvi put zaronili!
Prema izjavama, svima je to bio prvi zaron u životu. Dakle, u moru je bio jedan ronilac na šest početnika! Nevjerojatno! Da je taj ronilac u moru doslovce “Superman”, ne bi bio u stanju paziti na svih šest ronilaca, koji su prvi put u svom životu zaronili s ronilačkim aparatom. Da bi stvar bila gora, a po izjavama svjedoka koji su bili u grupi, vidljivost ispod površine bila je loša. To je izvan svih ronilačkih pravila, preporuka i regula!
Ronilac početnik tijekom cijelog ronjenja mora biti pod strogom prismotrom instruktora, koji ne smije dopustiti gubitak ronioca početnika tijekom ronjenja. Ovdje se upravo to dogodilo. Instruktor je izgubio jednog člana te ronilačke grupe. Kada ju je pronašao, tada je već bilo kasno! Da je bio uz nju i da nije bila ovako velika grupa početnika pod vodom, vjerojatno ne bi došlo do ovakvog tragičnog scenarija!
Pravilo je, i to važi skoro za sve svjetske i kontinentalne ronilačke asocijacije (CMAS, PSS, SSI, PADI, NAUI itd.), da jedan instruktor u moru može pratiti i paziti maksimalno dvoje ronilaca početnika u moru. S obzirom na to da organizator radi prema programu PSS-a (Professional Scuba School), on se tijekom planiranja ronjenja nije pridržavao PSS-ova aktualnog “Pravila i programa za ronilačke tečajeve” (PSS, Rules And Programs For Diving Courses, Edition 2019). Na str. 57 (Section 4 – Recreational) tog pravilnika lijepo piše koji su zahtjevi za tečaj i koji je omjer početnika i instruktora za ovu vrstu ronjenja koju je organizirala “Blue Nautica”.
Zahtjeve čine teorijska nastava na suhom jedan sat i praktična obuka u vodi najmanje jedan sat. Omjer instruktora i početnika je jedan naprema maksimalno četiri ako se roni u bazenu standardne dubine (do 2,15 metara), omjer 1 naprema maksimalno 2 ako se roni u bazenu dubljem od standardne dubine (preko 2,15 metara) i omjer 1 naprema maksimalno 2 ako se roni u otvorenoj vodi (more).
U kobnom ronjenju omjer je bio 1 instruktor naprema 6 početnika u moru (otvorena voda) !!! Dakle, ovdje organizator nije ispoštovao pravila niti vlastite ronilačke škole! Za ovo se gubi licencija od strane ronilačke asocijacije!
U ovakvim turističkim jednodnevnim ronjenjima postoje “ronilačke ture”, na koje se vode certificirani ronioci i jednodnevni početnički uroni poznati pod nazivom “Discovery Diving”. PSS prvi uron za početnike rangira pod nazivom “Scuba Experience”. Naziv je različit, ali smisao je isti. Ako je kobno ronjenje bila “ronilačka tura”, onda je Aisha, kao i ostalih petero ronilaca, morala biti certificirani ronilac! A ako je to ronjenje bilo jednodnevni tečaj (“Discovery Diving”), onda su u moru trebala biti minimalno tri instruktora na šest početnika, koji trebaju pozorno nadzirati početnike i asistirati im tijekom ronjenja i rukovanja s ronilačkom opremom i aparatom.
Aisha nije smjela biti na tom ronjenju
I u prvom i u drugom slučaju, Aisha, kao i ostalih petero početnika, nije smjelo biti na tom ronjenju jer nisu ispunjeni minimalni uvjeti za obje navedene vrste ronjenja. Kako bi neka osoba uopće mogla pristupiti ovakvoj vrsti ronjenja (“ronilačke ture” s ronilačkim aparatom), minimalno mora imati potvrdu za “Discovery Diving” uron (za ovu vrstu urona ne izdaje se certifikat).
To je kod liberalnijih instruktora. Stroži instruktori na ovakve ronilačke ture ne vode ronioce ako nemaju minimum “Open Water Diver (OWD)” ili “One Star Diver (R1)” certifikat (ovisi o asocijaciji), s važećom ronilačkom licencijom koja dokazuje, među ostalim, i zdravstveno stanje osobe! Oni još odgovorniji i ozbiljniji, i takvima “kapa dolje”, prije urona dodatno obave i “Dive Check” sa svakim roniocem, neovisno o stupnju obučenosti.
Tijekom “Dive Checka” instruktor provjeri ronioca kako se oprema opremom i aparatom, u par minuta u plitko na par metara dubine traži se od ronioca da uradi odvodnjavanje (pražnjenje) maske i regulatora, traženje drugog stupnja regulatora, rukovanje s kompenzatorom plovnosti itd. Po ovome, na koji način je “Blue Nautica” organizirala i isplanirala ovo ronjenje, svatko tko organizira ronjenje može praktički po plaži pokupiti bilo koga tko iskaže želju za ronjenjem i odvesti ga na ronjenje! Samo neka plati!
Moram se također nadovezati na izjavu u Slobodnoj Dalmaciji od glavnog i odgovornog instruktora, organizatora kobnog ronjenja. Među ostalim, dotični instruktor izjavio je sljedeće: “Kada smo oko 10 sati brodom stigli do zaljeva Jelinak, ja sam s bratom Dujom, koji je također instruktor ronjenja, te Ivanom Čudinom pomogao svim sudionicima da obuku ronilačka odijela i stave boce s kisikom, a onda sam…” Dakle, pomogao im je da stave “boce s kisikom”!!!
Pitao sam autora teksta je li to greška u pisanju ili je dotični instruktor stvarno to izjavio? Novinar je kazao da je to njegova izjava od riječi do riječi! Svatko tko roni mora znati da se u bocama za SCUBA ronjenje ne nalazi kisik, nego komprimirani zrak!!! Takav se lapsus ne smije dogoditi niti najlošijem roniocu, a kamoli instruktoru! I dalje ostavljam mogućnost neke greške u komunikaciji jer mi je neshvatljivo da se nekome tko je 25 godina u ovom poslu provuče ovakva izjava ili konstatacija!!!
Svi oni koji se razumiju u ronjenje, a imaju djecu, te ne vide ništa sporno u planiranju i organizaciji ovog kobnog ronjenja, onda samim time nemaju ništa protiv da netko i negdje njihovo dijete odvede na prvi početni zaron na isti ovakav način. Dati nekome tko nikada nije ronio ronilački aparat i pustiti ga roniti praktički bez strogog nadzora isto je kao i nekoga tko nikada nije vozio posjesti u Ferrari i kazati mu ovdje je gas, kočnica i mjenjač, te ga pustiti samostalno da vozi! Samo što je ronjenje još opasnije!
Aisha je preminula navečer, a organizator kobnog ronjenja nastavio je poslovati sutradan kao da se ništa nije dogodilo! Pa, čovječe, gdje je ljudskost? Gdje je ronilačka etika? Gdje je empatija? “Gdje je nestao čovjek?”
Autor ovog teksta na bavi se komercijalnim ronjenjem! Autor ovog teksta proveo je više od 20 godina kao profesionalni instruktor i voditelj ronjenja u Oružanim snagama RH. U vojnom ronjenju važe odredbe i pravila da prije prijema kandidata koji iskažu želju biti ronioci, oni moraju proći liječničke preglede koji dokazuju zdravstvenu sposobnost za bavljenje tom visokorizičnom djelatnošću. Nakon prijema na tečaj slijedi teoretska nastava između 2 i 4 tjedna (ovisi o stupnju obuke i vrsti tečaja: laki ronilac, borbeni ronilac, protuminski ronilac), s pismenim i usmenim ispitom. Tek kada se uspješno polože usmeni i pismeni testovi, pojedinac može pristupiti prvom zaronu.
Nestala je ronilačka etika
Slična su pravila bila važeća i u civilnom ronjenju sve do sredine devedesetih, kada pod pritiskom ekspanzije turističko-komercijalnog ronjenja, profita i zarade ta pravila postaju toliko liberalna da su danas dovela do poluanarhičnog stanja, a ronilačka etika je nestala! To je prošlo svršeno vrijeme! Nažalost, nekima su na prvome mjestu samo sebična pohlepna zarada i profit! Organizacija i planiranje ronjenja podrazumijeva sve one mjere, radnje i postupke koje zakonodavac propisuje (i dodatne koje ne propisuje), a koje zakonski odgovorna osoba (voditelj ronjenja) mora poduzeti u svrhu obavljanja ronilačke djelatnosti, da bi se moguće izvanredne (incidentne) situacije svele na minimum (M. Matijaš, Autonomno ronjenje na zrak i nitrox, str. 280, Split. 2022.).
Ronioci ginu i u plitkim i u dubokim ronjenjima, ali i na površini. Isto tako ginu iskusni i neiskusni. Najveći neprijatelj u ronjenju je neznanje, a potencijalne greške se skupo plaćaju. Svakome tko se bavi ovom vrstom obrta sigurnost ronilaca mora biti primarna zadaća. Sukladno tome, nudim par savjeta svima onima koji će ovo ljeto raditi “ronilačke ture”, a posebice svima onima koji misle “lako ćemo”!
Uvijek imajte na umu da turisti nisu došli na naše more kako bi se samo kupali i spavali. Došli su se, među ostalim, i provoditi. Noćni provodi, uz konzumaciju “svega i svačega”, nikako ne idu ruku pod ruku s ronjenjem. Često, u krvi i tkivima, pojedinih klijenata u ronilački centrima ima supstancija koje su apsolutna kontraindikacija za ronjenje. Shodno tome, imajte alkotest uređaje i kućne testove na opijate i drogu u svojim centrima. Na vidljivu mjestu postavite upozorenje zabrane ronjenja svim osobama koje su pod utjecajem alkohola, opijata i droga, ali i trudnicama.
Imajte obrasce koje će svaki ronilac neposredno prije urona ispuniti i potpisati. U tim obrascima, od osoba koja iskaže želju za ronjenjem, traži se da odgovore jesu li konzumirali opijate, droge ili alkohol u zadnja 24 sata. Ako jesu, oni se testiraju neposredno prije odlaska na ronjenje, kako bi se voditelj ronjenja uvjerio u njihovo stanje. Ako su testovi pozitivni, takvi se ne vode na ronjenje. Isto tako, ako osoba izjavi da uzima lijekove, treba obratiti pozornost na lijekove koji kada se uzimaju nije dopušteno upravljanje motornim vozilima. Takvi lijekovi također podrazumijevaju zabranu ronjenja.
Nakon glavnog ili obilnog obroka napravite pauzu minimalno dva sata kako bi se probavio želučani sadržaj. Tek tada organizirajte ronjenje. Opremanje, ronjenje i izlazak iz mora biti će težak i neugodan s punim želucem! Bilo je smrtnih slučajeva u ronjenju, čiji je uzrok bio ronjenje s punim želucem neposredno nakon obilnog obroka!
Posebnu pozornost posvetite najmlađim i neiskusnim roniocima koji rone samo sezonski, unatoč njihovu stupnju obučenosti! Nikada, ali nikada, ne vodite na ronjenje s ronilačkim aparatom osobu koja nema važeći ronilački certifikat i ronilačku licenciju. Uvijek, tijekom ronjenja, ronilačku grupu prilagodite fizički najslabijem i najneiskusnijem članu grupe. Tu se misli na dubinu ronjenja, tempo kretanja ronilaca pod vodom, raspored ronilaca itd. Idealan je raspored ronilaca u grupi, kada su svi ronioci u vidnom dosegu jedan drugome.
Na perifernim dijelovima ronilačke grupe uvijek neka vam budu raspoređeni iskusniji ronioci, koji će, ako ustreba, prvi priskočiti u pomoć. Da je krhka, mlada i neiskusna Aisha bila u ovoj grupi bliže instruktoru, ili točnije da je instruktor, što je njegova dužnost, bio bliže Aishi, vjerojatno uron ne bi završio kako je završio. Ne znam propisuje li zakonodavac za ronilačke obrte da moraju imati komplet za davanje prve pomoći kisikom! Kako bilo, za one koji nemaju preporuka je nabaviti taj komplet. Kada možete dati na tisuće eura za ronilačku opremu, brodice, kompresore itd., onda možete dati i koju stotinu eura za ovaj vrlo važan aparat koji spašava živote!
Biti instruktor ronjenja, a ne znati rukovati i kako upotrijebiti komplet za davanje prve pomoći kisikom, nespojivo je jedno s drugim. U ovom kobnom slučaju, Aisha je cijelo vrijeme do dolaska Hitne medicinske pomoći trebala disati kisik. Medicinski kisik se daje doslovce kod svih ronilačkih nesreća u SCUBA ronjenju, a i u ronjenju općenito, osim kada je u pitanju hiperoksija ili trovanje kisikom, ali to već spada u tehnička ronjenja.
Početnici nisu svjesni opasnosti
Uvijek kada ronite s početnikom, zapamtite, da vam je ta osoba povjerila svoj život! Početnici nisu svjesni opasnosti koja vreba pod površinom! Poduzmite sve da tijekom ronjenja ne izgubite ronioca iz vidnog polja, a posebice početnika! Kada se držite pravila “instruktor s maksimalno dvoje početnika”, onda je ta mogućnost svedena na minimum!
Ako su uvjeti ronjenja na lokaciji takvi da utječu na sigurnost sudionika (slaba vidljivost ispod površine i na površini, povećani valovi, jake površinske i podvodne struje itd.), onda otkažite to ronjenje ili ronjenje odradite na nekoj drugoj, sigurnijoj lokaciju. Nikada nemojte provesti ronjenje pod svaku cijenu!
Svrha je ovog teksta da pojedinci koji se bave ovom visoko rizičnom ronilačkom djelatnošću u komercijalno-turističke svrhe konačno shvate i stave sigurnost ronilaca ispred zarade. Zapamtite, reputacija instruktora i ronilačkog centra puno je važnija nego profit! Kada ste ozbiljni i odgovorni u ovom poslu, s vremenom ćete steći i reputaciju, a s reputacijom će doći i profit.
Nikome ne trebaju traume i grižnje savjesti! Ronilački incident se može dogoditi svakome tko roni. Ali poduzmite sve kako bi taj rizik od incidenta bio što manji. U mojoj ronilačkoj karijeri nikada nisam svjedočio incidentu sa smrtnom posljedicom, ali znam neke moje kolege koji jesu. Taj ih događaj prati u stopu cijeli život.
Znam da će neki dok ovo čitaju pomisliti ili reći “što sada ovaj filozofira!?” i sl. No, to je ipak njihov problem! Takvi ronilački analfabeti su zalutali u ronjenje! Hrvatska ima instruktore ronjenja i ronioce koji iznadprosječno kotiraju u ronilačkom svijetu. No, u svakom žitu ima i kukolja, kojega, na svu sreću, ima puno manje. Nemojmo zbog tog “kukolja” i pohlepe za šakom eura izgubiti pozitivnu ronilačku reputaciju koju naša država ima.
Tu jednu od glavnih riječi ima i zakonodavac (država) koji ima nedorečen i neusklađen aktualni zakon o ronjenju. Država je, praktički, legalizirala ovakvo poluanarhično stanje. Zbog takvih zakona i gotovo nikakva inspekcijskog stručnog nadzora možemo lako doći na crnu listu ronilačkih destinacija, ako se nešto žurno ne promijeni! Svakako, dio odgovornosti za postojeće stanje snosi i sterilni Hrvatski ronilački savez kao krovna ronilačka organizacija u državi, koji može utjecati na zakonodavca i donošenje kvalitetnijeg zakona nego što je aktualni, za športsko-rekreacijska, komercijalna i turistička ronjenja.
Želim još reći kako se mi, u ovoj branši, međusobno manje-više dosta poznajemo, barem u Hrvatskoj. Ja osobno uvijek osobama koje iskažu želju za ronjenjem rado preporučim ronilačke centre, gdje znam osobe koje vode te centre, te su odgovorni i ozbiljni u svom poslu. Nažalost, neke ronilačke centre zaobilazim u širokom luku, a to savjetujem i ostalima, jer su po mom sudu neodgovorni i ronjenje shvaćaju olako!
Aisha neka počiva u miru, a svi vi koji budete vodili ronioce na ronilačke ture poduzmite sve da se nikada ne dogodi nova Aisha! Svima koji rone i onima koji će tek roniti želim sigurno i uspješno ronjenje! Sigurnost iznad svega!
Netko je napokon trebao reći: “Car je gol!”
