Nema ljeti boljeg osvježenja od sladoleda. Znaju to i prodavači, pa dok neki drže prihvatljivu cijenu od dva eura po kugli, drugi premašuju dva i tri eura, računajući valjda kako je cijena prihvatljiva i ekonomski opravdana ako je prati i odgovarajuća potražnja.
Popodnevni đir Splitom u potrazi za sladoledom počinje praktičnim izbjegavanjem turbo posjećenje gelaterije koja se, valjda po političkom i povijesnom uzoru na Berlin i Mostar, podijelila na dva dijela, nema smisla ugodan ljetni dan potratiti ni minut više u bilo kakvom redu, bez obzira na kvalitetu i cijenu sladoleda, strpljivo čekanje jednostavno nije na ičijem popisu ljetnih zadovoljstava.
Kako je vrijeme za presjeći i kupiti dvije kugle sladoleda, Riva je dobro rješenje, jer nema prevelike gužve, zbilja se može doći na red za koji minut, ali ne baš i ove subote. Valjda je polovica japanskih turista koji stižu u grad pomislila isto, a ne želite im baš biti pred očima i odati koliko su pistacija i vanilija zapravo puno kompatibilnija kombinacija od limuna i čokolade ili maline koja, unatoč trudu i umijeću sladoledara, i dalje ima osjetno kiselkast okus.
Zato je bolje potražiti malo dalje, vratiti se nazad preko Marmontove, pa malo skrenuti i iz pristojnosti zaobići one koji kuglu cijene iznad dva eura.
I sada, imate li točno u džepu četiri eura za željene dvije kugle. Nemate, naravno, ni blizu, najniži iznos je crvena novčanica od deset eura.
Naručujete dvije kugle, prodavač je ljubazan i okretan, odbijete ritualno umakanje vašeg malog ledenog zadovoljstva u čokoladu i pred nosom s kornetom uredno zamotanim u papir, da ne zamažete ruke, dobijete i svoju narudžbu. I da, sada je vrijeme za kusur, znači treba vratiti šest eura, najbolja je ona kombinacija kusura sa malom sivom novčanicom od pet eura s još jednom kovanicom eura.
I prodavač stavi na tanjurić kovanicu od jednog eura i – pokrije je s dva računa! Što je sad ovo? Dva računa za jednu narudžbu, za svaku kuglu po jedan ili je uzeo sa strane onaj koji nije pokupio prethodni kupac kako bi prikrio nepotpuni kusur? Trenutak, dva iščekivanja i onda prodavač pita:
– Vi ste dali deset eura?
– Da.
– Samo trenutak…
I onda se vrati s novčanicom od pet eura s polukiselim osmijehom, bez isprike… Možda je to bilo “ako prođe, prođe”, možda je čovjek pogriješio, udarila mu vrućina u glavu, a možda je kupac bio dovoljno budan da ne bude jedan od onih u nizu koji će taj mali zez shvatiti nekoliko ulica dalje, ne želeći se vraćati i gnjaviti čovjeka za pišivih pet eura.
Zato pripazite, kada je sladoled već toliko skup, platite ga onda onoliko koliko uistinu košta. Ako već nemate pripremljen točan iznos, pa date više od potrošenog, uzmite račun, izbrojite kusur odmah vizualno u onom pijatiću pred sobom ili u ruci i zatražite svoje ako račun ne štima. Sladoled će vam svakako biti još slađi. I ne morate ga platiti puno više nego što treba.
