Umor, tropska vrućina, divlji ples, raznorazne dizalice ipak su učinili svoje, jutro nakon druge Ultra noći oko Parka mladeži na brojnim je mjestima donijelo scene nalik onima iz filma Bitka na Neretvi. Brojni onemoćali, iscrpljeni partijaneri su polegli na pločnike oko stadiona, prokljucali po travnatim površinama, zakunjali na zidićima, pokušali hvatali snagu gdje god su mogli ohaniti.
Neke su prijatelji uprtili na leđa, ošamućene pridržavali u nesigurnom hodu, vukli ih vani. Bila je to masovna dehidracija i kolektivna glad koja je one što ih noć nije smlavila, navela u napad na sve što je oko stadiona nudilo vodu i hranu. Svjedočili smo antologijskih desantima na fast foodove, pekare, nešto nalik biblijskoj pošasti u kojoj se napadalo sve što je nudilo brzo okrepljenje.
Pola litre vode pet eura
Da su kojem slučajem umjesto taksija oko stadiona bile parkirane cisterne s pitkom vodom, u malo kojoj bi kap ostala. Tolika kolektivna žeđ uopće ne čudi kada se u obzir uzme da je cijena za pola litre vode na stadionskim šankovima pet eura. A svaki od partijanera, kaže dr.Dubravko Šola, voditelj dežurnih liječničkih timova u splitskom Parku mladeži, treba nekoliko litara za jednu tako burnu noć.
– Čim nas vide trče prema nama, ako ih ništa ne boli pitaju vodu. Maksimalno su dehidrirani, vrućina, ples, ali i konzumacija pretjeranih količina alkohola, ekstazija, visoko energetskih pića dovodi ih do velike dehidracije. Treba im puno vode, a ona je na stadionskim šankovima skupa. Ne bi bilo loše za ubuduće sniziti cijenu vode na stadionu, učiniti je dostupnijom. Njima je voda lijek – napominje dr. Dubravko Šola.
Scene jutra poslije Ultre večeri su nevjerojatne. Na stotine taksija iz cijele Hrvatske dežuraju oko stadiona, lupaju astronomske cifre, pa jedan za vožnju do Solina naplati 40 eura, a drugi za isu relaciju traži 120. Partijaneri su već ubrali shemu pa za Solin i Kaštela čekaju autobuse, koji nakon što ih hrpimice pokupe nalikuju prometalima s ulica Bombaya. Taksiji nakon što ih partijaneri odbiju čekaju, čekaju, a onda kreću po stanicama naglo nudeći niže cijene.
Njuš, njuš, nanjušili su lovu
– Nerviraju za poludit, parkiraju kraj ograda kod koji mi čuvari stojimo, vide da je zabranjeni smjer, da ne mogu tu proć, ali on oće, on se dere da maknemo ograde, on bi to sve porušija, polomija. Ne damo im, puna nam je kapa taksista, imamo previše i svojih, a sada su se sjatili iz cijele Hrvatske. Njuš, njuš, miriše im lova od ove mladosti, idu ih preveslat onako mamurne. Deru ih jadne ko zečeve ko god stigne – pričaju nam okolo stadionski čuvari.
Šapću nam kako je netko precvikao i žice na nekoliko kamera. Pa se pitaju jeli to partijanerska šala. Ili je netko pripremao teren za krađu, pa osiguravao brzi izlaz.
– Kad će nedjelja navečer više, ne mogu je dočekati – čujemo mladog stranca kako žubori dok u gužvi čeka na spizu kraj obližnjeg štanda s hranom. Najveća navala vlada za ćevapima s ajvarom i hamburgerima. I tu su cijene kao i na stadionu poletjele u nebo, evo vam nekoliko primjera: hamburger, mali ćevapi, hot dog, piletina dođu po osam eura. Deset eura je cheeseburger, veliki ćevapi, tortilja. Po 13 eura su burger i pomfrit, a sam pomfrit pet eura. Pola litre vode je tri eura, piva uglavnom po pet eura, red bull 0,25l je 4. Gazirani sokovi ledeni čaj, voda s okusom i cola sky od po pola litre su po četiri eura, itd, itd, mlati se lova na brzaka, na veliko, dere se partijanere maksimalno.
Krafn, karf, krafenom, kro, kri…
A malo dalje evo stampeda i kod Mate krafne, koji uzgred rečeno, nije povećavao cijene za Ultra vikend. Otkrili su ga i stranci napravili desant na krafn, karf, krafenom, kro, kri, zovu ih na sto načina. Ako i ne pročitaju točno krafna, uvijek ima prst koji će pokazati što žele. A žele najviše one s čokoladom, uz njih pizze. I naravno, što ćemo više o tome i pričati, znate već što njima treba…
– Voda, to bi popilo cijelu rijeku, ne može ih se napojiti. Oni su toliko žedni da je to čudo jedno. I tako oni kažu na svoj način, mi na svoj, ali bitno je da se razumijemo. Ludnica je cijelu noć, svaku noć, po cijeli dan. Pristojni su, veseli, umorni i jako gladni od neprospavane plesne noći. Dobro je, već smo naučili na njihov tempo – vele nam simpatične djelatnice Mate krafne pekare.
Ljudi dragi našli smo i nešto besplatno, a da nije zrak. Mala skupina momaka na kantunu kraj Slobodne Dalmacije za vrijeme trajanja Ultre partijanerima dijeli vodu. Uz Isusovu poruku. Donijeli su zalihe, kada im ponestanu odu doma pa donesu nove, partijanerima je melem za tijelo.
– Mi smo skupina vjernika iz Splita i Zagreba, međusobno se poznajemo, bili smo tu i lani. Tu smo da partijanerima damo vodu i podučimo ih kako je Isus rekao – Ja sam rijeka života, ja sam živa voda… Čude se da je besplatna, pitaju nas zašto ovo radimo, mnogi nam čak i pokušavaju dati novce, ali ne, ne ovo je besplatno – vele nam Peroslav Škarpa, David Delić, Anđelo Carminatti i Matej Klobučarić.
