Zateći Tirenu, repliku dubrovačkog trgovačkog galijuna iz 16. stoljeća u Portu znači dobiti zaokruženu povijesnu priču. Brod je za Veliki muo ‘vezao‘ 12. Dubrovački zimski festival, ali odavno je Tirena ‘vezana‘ za kolektivnu memoriju Dubrovčana i njihovih gostiju. Tamo je gdje treba biti, u svom prirodnom (i povijesnom) ‘staništu‘, ispred Grada, uz njegove mire. Obgrljen utvrdama koje čuvaju gradsku luku, gleda na lukove arsenala, mjesta gdje su Dubrovčani gradili, čuvali i popravljali svoje brodove… Ploviti Tirenom znači ploviti kroz povijest, a kroz povijest, barem onu recentnu, zaplovio je i Tirenin vlasnik i kapetan Bogomir Vuković, Kapetan Bogo. Njegova ploveća ljepotica nazvana po Držićevoj vili ove godine obilježava 20 godina od prve plovidbe, a već je sama priprema i gradnja bila svojevrsna plovidba kroz oluju izazova, ali zacrtao si je kapetan jedan cilj poput kapetana Ahaba, nije htio odustati…
– Rodio sam se na moru, na brodu, moj pradid je 1912. napravija prvi brod i cila mi je familija, svi rođaci, cilo misto u brodarstvu pa je i meni to ušlo u krv. Razmišljao sam što i kako to napraviti… 1981. sam s piraneškim brodom Silva došao u Dubrovnik… To je bio brod dug jedno 23, 24 metra, imao je nekih 14 kabina, samo s lavaboom, bez zahoda. Godinama sam za Atlas radio kružna putovanja, a kad sam u Pomorskom muzeju u Dubrovniku vidio maketu galijuna, pala mi je na pamet ideja da bih mogao napraviti repliku jednog dana. Tad mi je bilo 20 godina… 1987. i 1988. sam doša s drugim izletničkim brodom, zvao se Mila majka, bio je dug jedno 11 metri… 1989. smo Milu majku prenamijenili za nautički turizam, a s drugim brodom radili izlete dok nije počeo rat, govori kapetan Bogo.
Iako je iz Krila Jesenice, veze s Dubrovnikom su neraskidive. I njegova dvojica braće imaju brodove, a njih trojica ukupno sedam! Vratio se u Dubrovnik koncem 90-ih godina i nastavio razmišljati kako ostvariti svoju dugogodišnju želju, trebalo je skupiti novce… 2003. je došao taj trenutak. Prodao je Milu majku, pomogli su Ivo Banac iz agencije Globtour, direktor agencije Elite Marko Rešetar, digao je i kredit, prikupio je solde…
– Skoro tri godine sam radio Tirenu, bilo je vrlo izazovno, ‘udri – ne daj‘… Građena je u omiškom brodogradilištu Loger… 24. kolovoza 2005. je brod bio u moru, trebalo je dosta toga doraditi, jarbole, jidra, motore… 10. listopada 2005. smo doplovili u Gradsku luku, bio je doček, Dubravka Šuica je bila kuma broda, bilo je veličanstveno. Brigita Masle je organizirala kompletni doček… Evo, 20 godina smo tu, toliko mukotrpnog rada, održavanja…, govori kapetan.
Brod je dug 30,5 metara, 7,2 metra širok, a najviši jarbol visok je 20 metara, Tirena ima kuhinju, šank, zahode… Ali, zašto baš galijun?
– Taj brod je imao specifičnu manevarsku sposobnost, bija je među kvalitetnijim u svitu po brzini i po nosivosti, po kvaliteti jer je hrvatska brodogradnja od pamtivijeka bila najkvalitetnija, imali smo prvoklasno drvo, posebno je u Dalmaciji bilo kvalitetnog hrasta i borova, tvrd materijal za raditi rebra broda…, otkriva zapovjednik broda.
Tirena traži puno vremena, rada, pažnje i odricanja, financijski izdaci nisu zanemarivi, ali ne odustaje kapetan od nje. Upada u oko dosta detalja, od uokvirenih stranica Dubrovačkog statuta preko starih zemljovida do ukrasnih figura koje je radio Tonči Glavinić.
– Kapacitet Tirene je 200 putnika kad samo prevozimo, a kad imamo večeru ili druženje, smanjimo kapacitet na nekih 170 ljudi koliko ih može sjesti. I gosti i gradske vlasti su oduševljeni jer je ovo prva zima da je brod u Portu… Super je! Posla tijekom ljeta ima, ali se od korone sve promijenilo – i struktura gostiju i način dolaska u Dubrovnik. Tih 2018. i 2019. je bija pravi turizam! Malo gostiju se zadrži sedam dana, većina ostaje tri-četiri dana pa im je dugo poći cijeli dan na izlet… Ili, ako ide, gleda naći nešto povoljnije. Otkako sam došao, broj plovila koji prevoze putnike došao je do brojke od ‘500‘, malo se to razvodnilo, a spuštaju se i cijene… Ovdje je uvijek bila bogata klijentela, takav je grad, takva mu je pozicija, ne može Dubrovnik ‘glumiti‘ Makarsku, Vodice… Surađujemo s Elitom, sa svim agencijama u Dubrovniku, a i sami organiziramo jednodnevne izlete. Najčešći cilj izleta su Koločep, Lopud i Šipan… Na Lopudu se ostaje najdulje, tu se gosti kupaju, sunčaju, ručaju, guštaju… – prepričava sugovornik koji nema ništa protiv da se sljedeće zime vrati u Gradsku luku.
Obično je na Tireni pet zaposlenika, po potrebi se tim pojača i na deset, a dodaje sugovornik da je postalo vrlo izazovno naći djelatnike, radna snaga se takoreći izgubila. Reakcije gostiju na Tirenu su takve da je dovoljno samo reći i napisati “WOW!!!”
– Ostanu bez teksta! Neki Amerikanci su mislili da je ovo brod od stiropora pa su pitali hoćemo li se fundati kad isplovimo… Rekao sam vodiču da im kaže da je ovaj brod plovio kad Amerika nije ni postojala i da je odnio vjerodajnice u Ameriku jer je Dubrovnik prvi priznao Ameriku! Znaju pitati kad je brod rađen, tko ga je radija… Vodič im sve ispriča, da su ovakve brodove radili Dubrovčani… A što se tiče kapetana, ako ja gore držim timun, imamo osobu koja obuče uniformu, polugusarsku, polukapetansku… Ponekad radimo i predstave na brodu, glumci glume gusare, priča se o Marinu Držiću, Velikoj trešnji, diplomatskom umijeću Dubrovčana, povijesti Dubrovnika… Možda u svitu ima kao muzej neki vezani brod, ali Karaka i Tirena su jedina dva broda koja prevoze goste a koja su napravljena po povijesnoj floti. Možemo se pohvaliti što Dubrovnik ima jednu takvu turističku ponudu, atrakciju za goste, ističe barba s Tirene.
U Dubrovniku je kapetan Bogo našao svoju ‘kapetanicu‘, voljenu suprugu Jadranku rodom iz Splita. Struktura gostiju mu je izmiješana, nema pravila, tijekom srpnja i kolovoza više je mlađih, u predsezoni dolaze stariji i obitelji… Tirenu pokreće motor, ali može ići i na jedra, što kapetan Bogo redovito demonstrira gostima, spuštanje jedara je poseban ‘ritual‘ koji ide uz gusarsku pjesmu, popije se rum kao što su pili gusari…
Nebrojeno je pirova dosad bilo na galijunu, svake sezone ih je desetak i petnaestak, ali i poznatih osoba!
– Sve naše političare koji su u zatvoru smo vozili na Tireni! (smijeh) Od Sanadera, Polančeca… Dobro, nisu svi završili u zatvoru! (smijeh) Bili su nam Stjepan Mesić, Kolinda Grabar Kitarović… Dolazili su stranci, kao Roger Moore koji se oduševio… Vozili smo europsku delegaciju, jednog našeg ministra očarao je pršut, a inače nabavljamo vrlo kvalitetan. Bili su Goran Ivanišević i Boris Becker, Becker je bio kod mene, a Ivanišević na Karaci… Becker je pitao može li se slikati sa mnom… Ajde, ajde… pristao sam! Dođu gosti gore kad sam za timunom da se slikaju. Da postoji još jedan ‘kat‘, oni bi se popeli jer vide cijeli brod! Jedan poslovni čovjek, bogataš iz Malezije, ženio je sina, bile su tri-četiri žene, svaka od njih je na sebi imala nakita i odjeće vrijednosti barem 50 tisuća eura! Baš je bio bogati pir, pili su viski, boca je bila u nabavi tisuću kuna, spavali su u Sheratonu – prisjeća se kapetan.
Posebno pomorci koji posjete Tirenu, ostanu oduševljeni.
– Stane ti duša, stane ti dah kad vidiš ovakav brod! U ovom gradu, ovakav brod! U svakom gradu bi on bio hit, ali ovdje… Odavde, iz ovih volata arsenala je potekao… To su bili izuzetno kvalitetni meštri, podsjeća vlasnik Tirene.
– Brzo ću u penziju, ali bi volija da ovi brod ostane u Dubrovniku jer mu pripada. Grad je jedinstven na svitu i ovi brod je unikatan. Imamo Karaku i Tirenu, bez ta dva broda Grad je kao bez zidina, bez ta dva broda Dubrovnik nije Dubrovnik! Grad, država, Ministarstvo kulture i medija bi to trebali zaštititi, da to ostane u Gradu… Kad ovdje sidimo i pričamo, vratili smo se u 18. stoljeće! Povijesna je činjenica da ga nitko nikad više neće napraviti i da nemamo meštre, navodi kapetan Bogo.
Ostaje Tirena u Portu do kraja Dubrovačkog zimskog festivala, a trudi se kapetan gostima ponuditi jela spravljena ‘po domaću‘. Uz pravo domaće ulje, nudi se bakalar, srdela u sauri, sočivo odnosno mišancija sa sedam žitarica, malo i gerica, a ovisno od dana, bude sarme, kiselog kupusa, kobasica…
Nakon dva desetljeća, kapetan Bogo ističe kako je sve skupa vrijedilo. Možda Tirena nije toliko financijski pridonijela, ali naglašava kako mu je pridonijela duši. Nastavit će ploviti na svom galijunu dok god fizički bude mogao, a može more biti mirno ili nemirno, s dušom na mjestu i ljubavlju dokle seže pogled na horizont, kapetan Bogo prebrodit će svaki – pa i najveći i najizazovniji – morski i životni val.
