Nevera koja se na Sinj sručila prije tjedan dana doslovce je dotukla Mladena Poljaka, legendarnog trubača s Alke. Promočila ga je do kože, nahladila, donijela mu najgoru noćnu moru svih glazbenika njegove branše. Stvorila mu je problem zbog kojeg je još upitno hoće li baš on, kao svih ovih zadnjih 30 godina, trubom i njenim zovom s pozicije kraj svečane lože, nedaleko od alke, zvati svakog od alkara.
Pitamo Mladena što se dogodilo, koji ga je to crni scenarij baš kada ne treba dočekao.
– Dogodila mi se prehlada, s njom i herpes na usni, to je ta noćna mora trubača. To je ta muka koja se evo dogodila baš kada ne treba. Svirao sam na bari, čoji, kroz ta dva dana zvao sam 100 puta alkare. Računao sam da će s Alkom biti jedno 150 zvanja. I taman kada se Alka trebala održati, dogodilo se ono veliko nevrijeme, spustio se s neba potop, nazebao sam, i kako to već ide, malo mi je pao imunitet. Ajde, lako je to za prebrodit, nego je s njim u paketu došao herpes na ustima. A od toga za nas trubače goreg u poslu nema – veli Mladen.
Jer, pojasnio nam je, zvuk trube zavisi o položaju usana na instrumentu. I ako im nešto smeta, ako nešto boli, onda se to odmah odražava i na dubinu zvuka, dužinu, njegovu kvalitetu. Lošem trubaču ni najbolja truba pomoći ne može. A onaj najbolji može imat i najgoru trubu, ali će i znati izvući zvuk koji će se pamtiti. I što sada, kako će Alka bez Mladena ako se ne uspije oporaviti treća generacije sinjskih glazbenika trubača iz Poljak loze?
Počeo je prvo svirati glazbu dida, sa zvanjem potom startao otac Mladenov, a onda preuzeo i on. Mladen kaže kako je pred njim bila velika noćna borba. Ali i da će dati sve od sebe da do nedjelje popodne pobijedi nemili herpes kao onomad Sinjani Turke. A ako ipak kapitulira, iako veli da su šanse za to sve manje, poradio je na asu u rukavu, Jokeru zovi.
Pozvao je u pomoć sina Anđela, vrsnog trubača koji u Sarajevu pohađa drugu godinu glazbe na tamošnjem fakultetu. Mladen je sina već dobro obučio. Pa ako zatreba do one zadnje neizvjesne generacija 004 će preuzeti u nedjelju posao. Sin je u ocu imao dobrog učitelja, ne sumnja 003 Mladen kako će Alka s njihove obiteljske strane, kao i uvijek do sada biti odlično obavljena.
– Izborit ću se ja s ovom nevoljom, ali za svaki slučaj imam dobrog zamjenika u svojoj blizini. Šta da vam kažem, Alka je čast. Zovem već 30 godina, uvijek na istom mjestu. Nemojte misliti da je baš lako odsvirati taj zov, to je trozvuk u B-duru. Za njega se uvijek počinjem pripremati nekoliko dana ranije. Tako je bilo i ove godine, no nevera kakva se odavna ne pamti osujetila je i meni planove. Liječim se i mislim da ću u 4.30 u nedjelju biti na trkalištu na svom starom mistu. To smo mi Sinjani, borci, naša alkarska povijest najbolje svjedoči o tom borbenom duhu – veli Mladen Poljak.
