Fešta vina jedna je od najvećih i najpoznatijih fešti na jadranskim otocima, a sudeći po prvoj večeri ni ove godine neće razočarati. Po samom broju automobila u i oko Jelse bilo je jasno da nas na rivi očekuje gužva…
Čim smo stigli pozornost su nam privukle odgojne mjere starijih generacija, drvene žlice. Cijena žlice s rupom u obliku srca je pet eura, a takva žlica sigurno doda notu ljubavi u svaki toć… Nastavili smo pratiti štandove preko mosta što nas je dovelo do galerije pred kojom je bio crveni tepih. Dame ispred su nas upoznale s organizatorom i ispostavilo se da iza frizerskog salona i galerije stoji jako zanimljiv čovjek, Nenad M. Brown…
Šokirani razinom prestiža koja je zračila iz tog malog prostora odlučili smo ga pitati o čemu se točno radi…
– Koncept je shop, galerija i frizerski salon koji radi radnim danima, ali je primarno galerija. Ova izložba ovdje je mini eventi, više prijateljski nego profesionalni. Organizator sam ja i AAMI korporacije. Organiziramo velike art fair događaje po cijeloj Europi – od Trsta, Ljubljane, Graza, Praga, Luksemburga, Ženeve.
Inače AAMI organizira evente gdje sudjeluje preko 300 umjetnika i deseci tisuća posjetitelja u tri dana. Ovdje je već bilo oko stotinjak ljudi na izložbi. Otvorili smo event u sklopu Fešta Vina, u suradnji s Općinom Jelsa i načelnicom, koji su nam dali sponzorstva. Planiramo raditi događaje i zimi i ljeti, jer kulture na otoku nikad nema dovoljno – rekao je Brown pa otkrio i malo više o sebi…
– Ja sam izabrao otok da bude moje mjesto, prije toga sam živio u Litvi. Inače sam iz Srbije, preselio se u Bosnu, studirao u Engleskoj, živio u Litvi i sad imam kuću u Vrboskoj. Suprug mi je Englez i ovdje smo upoznali kvartet koji svira violine i druge instrumente, i održat će koncert u ovom prostoru u studenom i prosincu mjesecu. Želim pozvati domaće ljude da dođu, jer ako nitko ne počne raditi nešto drugačije, nikad se nećemo maknuti iz mjesta.
– Imamo klub umjetnika sa preko 300 članova – Salvador klub u Ljubljani. Za ovu priliku doveli smo samo par umjetnika jer je prostor manji. Odabrao sam ih specifično jer su drugačiji, a želim donijeti nešto novo u Jelsu, Vrbosku i na cijeli otok.
– Želim donijeti ovdje nešto drugačije. Na prostoru galerije nigdje ne piše da je frizerski salon, i to s razlogom. Kada sam postavio crveni tepih u Jelsi, svi su me pitali zašto.
Zato što ga nitko nije imao. Želim da imamo dobru glazbu s DJ-em, fina pića, promo materijale. Ljudi uživaju kada im pružiš informaciju i iskustvo. – iz iskustva je rekao Nenad M. Brown, a mi smo razgledali djela umjetnika izabranih da svoje osjećaje pokažu jelšanskoj publici…
Gosti iz Pisarovine pročistili su nam sinuse
Nakon što smo se nagledali umjetnosti, uputili smo se natrag prema pjaci, no putem nam je pozornost oteo štand s ljutim umacima i džemovima. Na džemove se nismo puno obazirali, ali nismo mogli ne probati ljuti umak s malinom i ljuti umak s višnjom. Neobične kombinacije navele su nas da probamo i jako ljuti umak od paprike carolina reaper. Kap toga je bila dovoljna da nas potjera natrag u galeriju gospodina Browna gdje smo se uz pomoć puno vode i papirnatih maramica izborili s učinkom Killer Reapera.
Nakon oporavka vratili smo se do vlasnika štanda i saznali da dolaze iz okolice Zagreba iz Pisarovine. Kada smo pitali vlasnika OPG-a Varga postoje li ljudi koji stvarno mogu jesti Killer Reaper umak rekao je da ima ljudi kojima je to kao blagi kečap, ali je i priznao da nekada prijateljima kad su negdje na roštiljima stavi kap tog umaka na vrh pive ili čaše kako bi malo podigao atmosferu. Eto, činite s tom informacijom što želite…
Ljuti umaci su privlačili dosta pažnje pa smo nasumično odabranog mladića nagovorili da proba extra ljuti umak. Dok je mladić tečno psovao na poljskom, mi smo se grohotom smijali. Nakon što je i mladić preživio kalvariju, pitali smo njega, curu i prijatelje kako im se sviđa na Hvaru.
Mladi, vedri ljudi oduševljeni Hvarom
“Stigli smo prije tjedan dana, ali iznajmili smo apartman u Poljicima. Cijena za takav apartman bi u Poljskoj bila viša. Sve je čisto, lijepo, moderno… Hvar je savršen. Tako je predivno ovdje. Nema previše turista… Ima mnogo stvari za raditi i plaže su predivne.” – rekla nam je Sofia, djevojka mladića koji je preživio pokušaj ubojstva njegovih okusnih pupoljaka.
Fotografirali smo ih i zahvalili im se na posjetu državi, otoku i Jelsi. Vođeni nosom, stigli smo do mjesta na kojemu je kuhar iz Jelse Miko Visković kuhao gregadu. U teći je bilo 30 kila škarpine, 30 kila škampa, 20 kila fileta pagara i 15 kila filea šampjera. Na našu žalost, trebalo je pričekati još pet minuta da gregada bude gotova, ali to nam je dalo priliku da ispratimo proglašenje ovogodišnjih pobjednika u natjecateljskom dijelu Fešte Vina.
Načelnica Marija Marjan prozvala je pobjednike, čestitala im i svima okupljenima zaželjela dobru zabavu. U kategoriji rose je pobijedila Bastijana d.o.o. (vina Tomić), od ostalih bijelih sorti i blendova najbolje je bilo vino iz vina Carić, kategorija ostale crne sorte i blendovi također je pripala Bastijani d.o.o., najbolju bogdanušu donijela su braća Pavičić, najbolji pošip donijela je Bastijana d.o.o. – treba naglasiti da su Pavičić bogdanuša i Tomić pošip dobili po 94 boda od mogućih 100 čime su zaslužili platinaste medalje. Čast da se pohvali najboljim plavcem malim na fešti vina, a ujedno i vinom koje je jedino dobilo 95 bodova pripala je Bertiju Vranković iz Svete Nedilje.
– Ovo je za mene veliki uspjeh, pobijediti u ovakvoj konkurenciji je stvarno čast. Jako sam ponosan na ovo. Imamo vrhunske pozicije vinograda. S puno truda, rada i nešto znanja uspjeli smo napraviti ovako vrhunsko vino i stvarno sam sretan i zadovoljan. Plavac je dobio godinu dana u bačvi. Dosta je mlad, iz 2023. je i mogao bi još ostati, ali nemamo kada čekati… – rekao je Berti Vranković.
Probali smo vino, daleko smo od stručnjaka koji su to vino nagradili najboljom ocjenom na manifestaciji, no ne trebate biti stručnjak da prepoznate nešto dobro. Čestitali smo Bertiju i saznali da se boca tog plavca može dobiti za 30 eura što je uzevši u obzir kvalitetu i uložen trud i više nego razumna cijena.
Od Vrankovića smo se uputili prema štandu vina Tomić gdje je Sebastijan Tomić točio vino zainteresiranima. Pitali smo ga kako komentira to što su ukupni pobjednici manifestacije, na što je odmahnuo rukom i skromno rekao da su svi pobjednici te umjesto da se dodatno kiti zasluženim perjem, temu prebacio na ovogodišnju jematvu koja već traje…
– Smatramo da će ova berba biti izuzetna. Već smo krenuli s berbom i obrali smo sav pošip te očekujemo odlične rezultate. Prethodna berba, 2024., također je bila vrlo dobra i zadovoljni smo kako smo odradili vina. Ocjenjivački žiri to je nagradio. Vjerujemo da su naša vina, kao i sva vina na Hvaru, vrlo kvalitetna te da smo na dobrom putu postati još bolji. Ukratko, očekujemo da će berba 2025. biti iznimna – rekao je Sebastijan Tomić.
Nemojte misliti da su Sebastijanove riječi prazne… Nisu. Hvarska vina su redom vrhunska. Na natjecanju je čak 15 etiketa dobilo zlatne medalje, tj. 90 do 93 boda, a još više veseli i podatak što se tu našlo i četiri etikete koje su dobile 94+ boda i tako zaslužile platinaste medalje. Tako se potvrdilo da Fešta Vina nije samo ime, nego i pravo slavlje vrhunskih vina koje su posjetitelji imali priliku kušati na štandovima.
Ni mi nismo odoljeli probati bogdanušu u pjenušavom izdanju koje je Bastijana d.o.o. napravila klasičnom tehnikom kojom se proizvodi šampanjac. Proizvodnja je trajala dvije godine, usko su surađivali sa stručnjacima iz regije Champagne, a rezultat je nešto najbliže šampanjcu što Hvar može dobiti. Da je proizvedeno u regiji Champagne, bio bi to pravi šampanjac, ovako je to pravi hvarski šampanjac. Najavili su da će to postati jedna od standardnih etiketa vina Tomić pa će čaše s pjenušavom bogdanušom i jagodama postati sve češći prizor u Jelsi.
Ne želi ni u Dubrovnik ni Split, stigla je iz Japana samo na Feštu Vina
Ispred štanda smo naletjeli na Yukiko Okudera, Japanku s hvarskom adresom i mužem koja je veliki promotor Hrvatske i Hvara u svojoj domovini. Rekla nam je da je tu s gospođom koja je stigla iz Japana samo zbog Fešte Vina, neće ići ni u Split ni u Dubrovnik, došla je na Hvar, u Jelsu, i to je sve što gospođi treba. Imali smo najbolju namjeru pričekati gospođu, no pozornost nam je preuzeo visoki čovjek kojeg smo čuli kako govori da je vlasnik turističke agencije iz Srbije.
– Turistička agencija Relax prisutna je na Hvaru već 15 godina. Hvar kao destinacija u Srbiji je fantastično prihvaćen. Na početku je bilo malo teže, trebalo je razbiti mitove i predrasude, ali sada imamo barem dva puta tjedno autobuse s po 50 ljudi iz Srbije. Osim toga, isto toliko ljudi dolazi u vlastitom aranžmanu. Dovodimo ljude na polupansion u hvarske hotele, ovdje ostaju sedam dana – rekao je Saša Tucić, vlasnik agencije “Relax”, te pun poštovanja i divljenja naglasio – “Hvar je najbolja moguća destinacija na svijetu, privilegija je roditi se ovdje.”
Stisnuli smo mu ruku, čestitali na uspješnom poslu i zahvalili se što je prije svega čovjek koji briše predrasude i mitove te što dovodi toliko susjeda koji cijene Hvar i Hrvatsku. Zaželjeli smo mu predivnu večer i ostatak boravka te se sjetili da je sigurno prošlo više od pet minuta otkako smo bili kod teće s gregadom. Prošlo je možda 15 minuta, ali je to opet bilo dovoljno da više od pola gregade nestane.
Miko nam je dao pjat i pokušali smo jesti s nogu, no njegovo djelo je bilo toliko velebno da je bilo šeteta stajati i jesti ga. Pronašli smo mjesto za stolom pokraj teće i počeli se šporkavati toćem i škampima. Oko nas su ljudi iz raznih krajeva Hrvatske i svijeta činili isto. Nismo fotografirali pjat jer smo nakon otprilike 13 sekundi bili šporki do laktova. Do nas su bili Željko i Ljerka iz Svetog Ivana Zeline…
– Dolazimo u Jelsu već 20 godina, gregadu smo jeli lani, jedemo je i ove godine, odlična je… – rekao je Željko. Nisu dozvolili da ih fotografiramo što nam nije teško palo jer bi bilo šteta dirati mobitel rukama koje mirišu na škarpine i pagare. Nakon što smo upili zadnju kap toća od gregade uputili smo se u gradsku kavanu oprati ruke i krzno.
Praktički svježe otuširani, s mirisom gregade i vina na koži i u srcu, naletjeli smo na omiške gusare koji su privlačili pozornost glasnim kuburama. Vođa, mlada duša u tijelu od skoro 90 godina zabavljala je sve u krugu od 100 metara. Fotografirali smo ih i polako se izgubili u gužvi fešte koja može biti uzor mnogim drugim manifestacijama.
