Nakon duge i teške bolesti umrla je poznata novinarka Ružica Mikačić.
Novinarski radni vijek je provela u svojoj “Slobodnoj Dalmaciji”, gdje je pratila turizam i druge teme.
Bila je omiljena među kolegicama i kolegama, isticala se kao vrsna poznavateljica turizma i dugo godina je utjecala na javno mnijenje u gradu podno Marjana.
Njezini tekstovi bili su britki, analitični i funkcionirali kao putokaz, kako za turističku struku, tako i za čitatelje.
Ružica je prije godinu dana imala veliki intervju za “Slobodnu”, sa njom je razgovarala Olgica Ivić Grizelj i podsjetile su se njezinih početaka.
– Moji novinarski počeci datiraju od vremena kada sam kao gimnazijalka bila glavna urednica “Srednjoškolca”, časopisa splitskih srednjih škola, tiskala ga je Slobodna Dalmacija pa sam često dolazila u redakciju. Svi su mislili da ću nakon gimnazije ići na neki društveni fakultet, međutim, meni je ekologija bila zanimljiva, upisala sam Kemijsko-tehnološki fakultet, smjer ekologiju, diplomirala i bila vrlo društveno aktivna.
Kao izvrsnu studenticu, Nikica Marinković me je u proljeće 1981. nazvao i pitao bi li on mogao napraviti razgovor sa mnom, na temu kako vidim svoju budućnost. Šjor Nikica mi je rekao: “Ti si puno radila, pisala, uređivala, zašto ne bi došla u ‘Slobodnu’ i probala s tim temama.” I prošlo je možda par mjeseci, kad me Zoran Erceg koji je bio susjed mojih roditelja pozvao: “Evo sad se u Gradskoj rubrici otvara neki prostor, neki su ljudi odlazili u ‘Nedjeljnu’ pa za honorarca možeš doći, sve dalje ovisi o tebi.” I tako sam se ja pojavila jedno jutro u Gradskoj rubrici. Zdravko Reić bio je urednik rubrike i rekao mi da je najbolje za početak da počnem pratiti komunalu. To je značilo “Čistoća”, “Parkovi i nasadi”, Vodovod, inspekcije…
Sjećam svog prvog teksta o pranju ulica… Vijest u nizu je bila ključna za Gradsku rubriku. Nismo mogli napisati da je negdje neki problem u gradu i onda to zaboraviti. Stalno smo se vraćali na isti problem dok ga netko konačno ne bi riješio…
U Gradskoj rubrici dočekali su me već formirani, iskusni novinari Zvone Pupačić, Marijan Žuvić, Ljubica Kovačević, Snježana Gazde, Srđan Kaić… Urednik nikad nije htio da budemo u redakciji. Govorio je: “Novinar mora biti na terenu, kad vas vidim ovdje, odma ću vas potirat doma.” Učili su nas tada da mi predstavljamo firmu čim izađemo preko njezinih vrata i da to ima svoju težinu i odgovornost – prisjetila se Ružica.
Počivala u miru.
