Osjećam duboki sram zbog sredine u kojoj živim. Stidim se da pored mene rastu djeca koja su u stanju svojim učiteljima za oproštaj od osmoljetke, napisati najgore moguće gadarije i izvisiti to, urbi et orbi, na znanje prosvjetnoj zajednici, roditeljima učenika, prolaznicima…, svima nama.
Da, stid me gdje živim, jer ovo nije ni prvi ni zadnji slučaj ove vrste. Sramim se zbog nemoći da se gradska uprava, policija, komunalci, tko li već, odupru teroru zlikovaca koji su kukastim križevima, ušatim U, porukama, poput, Srbe na vrbe, i čitavom spektru vulgarnosti i mržnje na račun purgera, Dinama, pa otkad je krenuo i izraelsko – palestinski rat, i Židova…, zagadili Split.
Sve je više meta autora žvrljotina kojima ništa nije sveto: ni mramor zgrade Filozofskog fakulteta, kameni zidovi u povijesnoj jezgri, ni novi podzemni kontejneri, koji tek što budu postavljeni, dobiju trag Torcide, ustaša, nacista, homofoba, rasista…
Na ulazu u Split, na rotoru u Dugopolju, gostima koji ovdje završavaju odmor, bon voyage želimo cijelim nizom kukastih križeva nacrtanih pod podvožnjakom petlje pred ulazom na autocestu. Da ih podsjetimo gdje su ljetovali.
Nekakav Rade ili Rabe, tko će ga znati, koji uz svoje ime ili nadimak domeće i slovo U s križem, odmah nakon otvaranja sjajnog nathodnika na Mejašima, ostavio je znamen, pa preko Pazdigrada sišao do Žnjana. Tamo je unakazio gotov svaki zid, a pridružio mu se i bolesnik s parolom: “Volim u šu….”
O svemu je obaviještena policija, šteta je poprilična, ali ljudi naprosto sliježu ramenima. Što mi tu više možemo, pa pogledajte oko sebe: išaran je cijeli Split. Pravi primjer je Lučac. To što je po svoj prilici jedan “grafitoman” ili par njih napravilo, jer radi se o istom rukopisu, to je nešto neopisivo. U Ulici slobode nema praktički metra pročelja kojeg, oprostite na izrazu, nisu zagovnili kojekakvim porukama mržnje. Da ne citiram sve, klali bi, vješali, palili visoke peći… Stoka!
Da je ovaj problem eskalirao, znaju i u turističkim krugovima. Gosti to vide kao najveći problem Splita. Vele, grad je, bez obzira u kojoj se četvrti nađete, kompletno unakažen kojekakvim ludostima. Gore je nego u Napulju!
Počelo je, naravno, s Torcidom, koja je uzela za pravo gdje joj god padne na pamet oslikati što je volja, a onda se pridružila ekipa i iz drugog…hm.. ajde neka bude – subkulturnog đira, pa imamo one koji uništavaju cijele fasade, od vrha do dna, nekim idiotskim napisom koji bi trebao biti baza, a zapravo nije ništa, kao što su i svi koji to rade, jedno veliko – ništa! Nule. Jad od jada. Bijeda. Mizerija. Šuplja, blesava, neodgojena dica. Jer dica koja su u stanju napisati ispred škole u Varošu to što su napisala, imaju ozbiljnih problema. Psihološka pomoć im je nužna. Žao mi ih je.
A Splitu treba radna skupina koja će se s ovim uhvatiti u koštac. I koju će činiti gradski oci, komunalci, predstavnici Torcide, jer kod njih je ključ rješavanja ovog problema. Samo zajedno, akcijom velikih razmjera, istragom, privođenjem i na koncu kažnjavanjem izvršitelja, može se početi čistiti ovu kloaku od mržnje i primitivizma na koju bazdi do neba. Već sutra treba sazvati sastanak na ovu temu i krenuti s akcijom, u protivnom, pozdravite se s našom mržnjom zatrovanom dicom, s turizmom, s “najlipšin gradon na svitu”, ma sa zdravim razumom.
