Split ujutro, prava slika kaosa i savršenog kaosa u jednom. Grad koji, poput dobro nauljenog mehanizma, počinje pulsirati već od ranih sati. Jutros je, međutim, nešto drugačije. Ovaj put nismo krenuli iz Podstrane, već iz Solina, što se pokazalo kao isto toliko izazovno, ako ne i gore. Ceste su prenatrpane, a jutarnja gužva postaje neizbježna. Kasnimo lagano na posao, što je postalo gotovo svakodnevna pojava.
Krenuli smo prema centru Splita Ulicom Domovinskog rata, gdje je počela prava drama. Kolona vozila raste iz minute u minutu, a semafori postaju više od običnih signalizacija – oni su pravi konkurenti u natjecanju tko će brže poremetiti ritam jutarnjeg puta. Čini se da je tu balans između onih koji žure na posao i onih koji, valjda, uživaju u umjetnosti stajanja na svakom semaforu, sve teže dostižan.
Svi pokušaji brzog kretanja prema centru padaju u vodu, jer čini se da gužva na splitskim ulicama ne poznaje nikakve zakone fizike. Jasno je, Split ujutro ne nudi mir, već kaotičnu igru vremena i prostora u kojoj svi nastoje pronaći svoje mjesto.
