Već sedmu godinu zaredom u Sinju se održava Ljetna glazbena škola koju organizira istoimena udruga građana na čelu s predsjednikom Damirom Tomaševićem, dugogodišnjim basistom u Gradskoj glazbi Sinj.
– Od početka smo uveli praksu da ova naša škola traje dva tjedna. Prvi tjedan rezerviran je za puhačke instrumente, a drugi za klavir, violinu i pjevanje. Do sada je kroz Ljetnu glazbenu školu Sinj prošlo oko 600 učenika u rasponu od djece od 10 godina do studenata glazbenih akademija. Većina učenika je, razumljivo, iz Hrvatske, ali imali smo i imamo jako puno Slovenaca, djece iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Italije, a ove godine stigao nam je jedan polaznik iz Latvije. Profesori predavači koji s njima rade dolaze s glazbenih akademija iz Splita, Zagreba, Ljubljane, Maribora, Salzburga, Berlina, Essena, Munchena… Radi se o vrhunskim glazbenicima i glazbenim pedagozima koji redom ističu da toliko mladih talenata na jednom mjestu nigdje nisu susreli.
– Rad naše škole pomažu Grad Sinj, Splitsko-dalmatinska županija, Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova, brojne gospodarske tvrtke. Svoje prostore besplatno nam ustupaju Viteško alkarsko društvo u Alkarskim dvorima, glazbena škola Jakova Gotovca i sinjske srednje škole koje nam servisiraju i administrativno-tehničke usluge. Tu je, naravno, velika potpora Gradske glazbe Sinj i njenih članova, a posebne pogodnosti smještaja za polaznike i predavače škole pruža nam hotel Alkar. Svjesni smo da smo razvili jedinstvenu glazbenu školu ne samo u Hrvatskoj već i šire, a dosadašnji rezultati nas obvezuju da nastavimo dalje.
– Svi predavači odlaze iz Sinja prezadovoljni, kako zbog rada s talentima tako i radi osobnih ugođaja jer uživaju u degistacijama naše gastronomije i vina. Imamo jednog profesora koji dolazi svake godine, otkako smo pokrenuli školu. On je vegetarijanac, ali samo 358 dana u godini. Ovih 7 dana koje provodi u Sinju odriče se vegeterijanstva – kaže Damir Tomašević.
Pod stručnom palicom
Prvi tjedan ovogodišnje Ljetne glazbene škole Sinj okupio je stotinjak polaznika. S njima radi desetak glazbenih pedagoga među kojima se ističu Laura Vukobratović, profesorica trube na Umjetničkoj akademiji u Essenu i Andrej Žust koji svira rog u Berlinskoj filharmoniji. Žust je u Sinj stigao ravno iz Šangaja, a Vukobratović je prije dolaska u alkarski grad napravila “đir” sa svojom trubom pozornicama Švedske i Danske, u Švicarskoj je bila najprije u Ženevi, a potom u Zurichu, put ju je dalje vodio u Barcelonu i Madrid, a iz Madrida je stigla u Sinj. S ovim dvojcem razgovarali smo o Ljetnoj glazbenoj školi Sinj.
– Trubu sam počela svirati s 5,5 godina. Rođena sam u Novom Sadu gdje sam išla u osnovnu i glazbenu školu i završila studij na akademiji. S 18 godina dobila sam prvi posao u novosadskom pozorištu. Kako sam htjela dalje učiti i usavršavati se otišla sam u Njemačku kod profesora Raymonda Fridricha u Karlsruheu. Potom sam kao prva žena u Njemačkoj dobila mjesto solo trube u NDR-u u Hamburgu da bi poslije toga bila izabrana na trajno mjestu solo trube u Mannheimu. Posljednjih 12 godina radim kao profesorica trube na Akademiji umjetnosti u Essenu – govori Laura Vukobratović.
Što vas je dovelo u Sinj?
– Došla sam na poziv gospodina Tomaševića. U Sinju sam prvi put iako sam čula za Sinjsku alku, a Sinj se svojevremeno spominjao i u mojoj obitelji jer mi je brat u ovom gradu služio vojni rok. Već sam ranije od pojedinih kolega čula pohvale o ovoj školi pa kada sam dobila poziv odlučila sam doći i vidjeti o čemu je riječ. Danas sam sretna što sam donijela takvu odluku jer sam susrela nevjerojatno mnogo mladih talenata visokog nivoa. Ostala sam pozitivno iznenađena jer nisam zamišljala da se toliko mnogo mladih talenata može naći na jednom mjestu, ovdje u Sinju.
Kazali ste da biste napravili veliku pogrešku da niste došli u Ljetnu glazbenu školu Sinj?
– Posebno mi je zadovoljstvo što sam ovdje susrela mlade glazbenike s područja cijele bivše države. Nemojte mi zamjeriti kada kažem da prostor bivše zajedničke države doživljavam kao svoju domovinu. Moji otac i majka su sa šireg karlovačkog područja, a ja bilo gdje da dođem osjećam se domaćom. Sretna sam što se brišu granice. Ja težim Europi bez granica jer granica nema ni u glazbi. Zadovoljstvo mi je kao glazbenom pedagogu susresti toliko mladih talenata koji žele upijati znanje i razvijati se. Osim što ih podučavam, ja im otvoreno govorim kako mogu dalje napredovati, kakve su im mogućnosti na raspolaganju. Mnogi od njih misle da nemaju materijalne uvjete. Ako se radi o istinskim talentima, a većina koje sam podučavala ovdje u Sinju su takvi, postoje rješenja. Ukoliko žele raditi i studirati u Njemačkoj ima puno mogućnosti za dobivanje stipendije. Važno je htjeti, znati što se hoće.
Oduševljenje Sinjom
Jeste li razgledali kulturno-povijesne znamenitosti Sinja?
– Nisam jer nisam imala kada. Stalno radim s polaznicima škole. Ako uhvatim pola sata posjetit ću barem Muzej Sinjske alke. Ako ne onda ću drugi put – zaključila je prof. Vukobratović.
– Sviram hornu. Rođen sam u Sloveniji, ali već 15 godina radim u Berlinu, sviram u Berlinskoj filharmoniji. U Sinju sam prvi put. Čuo sam ranije za Sinjsku alku, ali nisam znao gdje se to održava. Sada sam ovdje gdje je Alka kod kuće. Zadovoljstvo mi je što sam došao predavati na Ljetnoj glazbenoj školi u Sinju. O ovoj školi sam ponešto čuo, ali da je ovako dobro organizirana i da okuplja toliko mladih glazbenika željnih novih znanja nisam mogao zamisliti.
Kako ste uopće došli u Sinj?
– Pozvao me gospodin Tomašević na prethodnu preporuku profesora Bosstena koji je već bio tu. Kada sam u siječnju dobio poziv vidio sam u kalendaru da sam slobodan i rado sam potvrdio svoj dolazak. Ovdje sam već četiri dana. Malo je vruće, ali sve ostalo je sjajno.
Kakvi su Vam dojmovi o Sinju i samoj školi?
– Nisam znao da je Sinj ovako velik. Mislio sam da je to puno manji grad. Iznenadio sam se kada su mi rekli o glazbenoj tradiciji ovoga grada, posebno me iznenadio podatak da je u Sinju poslije 1. svjetskog rata bilo više klavira nego u Splitu. Kada je riječ u školi sve je izvanredno organizirano. Imamo na raspolaganju odgovarajuće prostore u školama. Što se tiče učenika u mojoj grupi su u rasponu od 10 do 20 godina. Sve su to izvanredno talentirana djeca i veliki mi je užitak s njima raditi.
Koliko im vi možete pomoći da iskoriste svoj talent, izbruse ga?
– Ja ih poslušam, podučim što bi trebali mijenjati, pokažem im praktičnim sviranjem, a oni to upijaju kao spužva.
Jeste li zadovoljni sinjskom gastronomijom?
– Stalno nam daju probati nešto novo, različito. Danas smo imali pečenu mladu ovčetinu, to ovdje nazivaju janjetinom. Vrlo je fino. I vino je super, ali bilo je tako vruće da smo radili gemišt.
Jeste li bili u nekoj sličnoj glazbenoj školi kao što je ova Ljetna glazbena škola Sinj?
– I ja sam svojevremeno organizirao nešto slično, ali samo za hornu i u puno manjem opsegu. U ovako velikoj ljetnoj glazbenoj školi do sada nisam bio niti mi je poznato da škola ovoga ranga negdje postoji. Ako bih je ocjenjivao dao bih joj čistu peticu.
Hoćete li se i ubuduće odazvati pozivu u Sinj?
– To neće ovisiti o meni već o domaćinima. Ako me pozovu sigurno ću doći – zaključio je Andrej Žust.
