Slovenci se ne mogu pohvaliti kako je njihov zet Donald Trump postao dobitnik Nobelove nagrade 2025., ali zato ga Hrvatska ima. Nije dobio Nobela za mir, nego za fiziku! I to zajedno s američkim znanstvenicima Johnom Clarkeom i Michelom Devoretom za otkriće makroskopskog kvantno-mehaničkog tuneliranja i kvantizacije energije u električnom krugu.
Njegovo je ime John Martinis, a zbog prezimena su grčki novinari požurili objaviti kako je ovaj američki znanstvenik porijeklom iz njihove zemlje. Malo sutra! Sudobitnik Nobelove nagrade za fiziku porijeklom je iz Komiže, što su članovi Facebook Grupe Volim Komižu isti tren skužili i objavili.
– John Martinis je sin Ive i unuka Matta Martinisa – napisali su. Prije će biti da je ovaj Matt zapravo Mate, ali s Komižanima nikad ne znaš…
Martinisi, naime, vuku porijeklo s Visa, odnosno baš iz Komiže, a odatle su se rasuli po cijelom svijetu, pa su tako neki završili i u Americi.
Martinis je, među ostalim, vodio Googleov laboratorij za kvantnu umjetnu inteligenciju do 2020. U Googleu je bio dio istraživačkog tima koji je 2019. izjavio da su postigli “kvantnu nadmoć”, u kojoj računalo koristeći svojstva subatomskih čestica rješava problem daleko bolje od najmoćnijeg superračunala na svijetu.
No vratimo se mi njegovu porijeklu, jer evo smo nakon Ive Andrića, Vladimira Preloga i Lavoslava Ružičke dobili četvrtog nobelovca hrvatskog porijekla. Martinisu je bilo smiješno kad su ga krenuli zvati grčki novinari.
– Vidio sam sve te e-mailove iz Grčke. I pomislio sam: jesam li nešto krivo napravio? – kazao je Martinis uz smijeh.
To je bila njegova prva reakcija kada su ga počeli kontaktirati grčki novinari, pretpostavljajući da ima grčke korijene.
– Ja nisam grčko-američkog podrijetla, nego hrvatskog – kazao je Martinis za grčki portal Kathimerini, te ih malo “badnuo” zapitavši je li im sada još uvijek zanimljiv.
Zbrka je počela nakon što je The Greek Herald, australska internetska stranica grčke dijaspore, opisala Martinisa kao “grčko-američkog fizičara“, vjerojatno zbog grčkog prizvuka njegova prezimena. Tu su tvrdnju kasnije prenijeli i brojni grčki mediji, uključujući Kathimerini.
Ipak, Martinis ne isključuje mogućnost dalekog podrijetla.
– Činjenica da očevo prezime potječe s otoka negdje na sredini Jadrana – i s obzirom na to da su se ljudi kroz povijest selili uzduž te obale – ostavlja mogućnost da imamo grčke korijene – poručio je grčkim novinarima iz svog doma u Santa Barbari. – Ali govorimo o prije otprilike 400 godina.
– Drago mi je kad vidim da su ljudi ponosni na svoju kulturu, i da, čak i kada emigriraju u Sjedinjene Države, ostaju njezin dio. To je zaista lijepo. Sviđa mi se ta povezanost.
Kolegica Tanja Rudež u međuvremenu je s Martinisom napravili i ekskluzivni intervju koji je pod naslovom Sredinom 80-ih proveo je niz eksperimenata, ima hrvatske korijene, a sad je dobio Nobelovu nagradu: ‘Tata je bio ribar iz Komiže…‘ objavio Jutarnji list. Nobelovac joj je ispričao kako mu je otac Ivo rođen u Komiži, a da mu je djed Matt napustio Komižu i došao u SAD kada je tata imao deset godina.
– Ali onda je izbio Drugi svjetski rat. I bilo je zaista teško doba za obitelj zbog komunikacije. A onda je moj tata došao u SAD, najprije u Seattle, a onda u San Pedro – ispričao je Tanji Rudež.
Nikad nisam tražio priznanje
Martinis je za grčki portal kazao da nikada nije tražio priznanje.
– Znanost radiš zbog radosti otkrića – zbog predavanja, razgovora o novim podacima, uzbuđenja kad dobiješ nove rezultate. To je tvoja nagrada. Mislim da je pogrešno misliti da ti je potrebna nagrada kako bi to radio. Ali, da budem iskren – jako je lijepo primiti je. Doista to cijenim.
Kao pionir kvantnog računarstva, Martinis vjeruje da su istraživači vrlo blizu izgradnji praktičnog kvantnog računala.
– Računala su postala bolja i snažnija – objašnjava.
– Ako budemo imali novi tip računala iznimne snage, dobit ćemo neke početne primjene – a onda, tko zna što će se dogoditi… Mogućnosti su neograničene.
Očekuje da će se prve primjene odnositi na simulacije atoma i molekula, a možda i na razvoj novih materijala, dizajn tranzistora – stvari koje bi mogle revolucionirati medicinu i industrijsku proizvodnju.
Martinis također vjeruje da bi takav napredak mogao pomoći društvu da riješi problem nestašice materijala.
– Danas možemo proizvoditi različite proizvode, ali mnogi zahtijevaju rijetke materijale koji se jednostavno ne mogu skalirati – objašnjava. Primjer su baterije s kobaltom. Nema dovoljno kobalta da bi se elektrificirao cijeli svijet. No ako bismo mogli koristiti češće i jeftinije materijale i pravilno ih dizajnirati, to bi bilo od ogromne koristi za društvo.
Nije mu bilo dobro u Googleu
Na zabrinutost da bi kvantna računala mogla razbiti postojeće enkripcijske sustave, Martinis reagira smireno.
– U kriptografiji postoji duga povijest stvaranja kodova koji traju određeno vrijeme prije nego što ih se može razbiti – kaže.
– To što bi kvantna računala mogla razbiti postojeće kodove samo je još jedan dio te priče. Ljudi već rade na poboljšanju kriptografije kako to ne bi postao problem.
Nakon što je radio u akademskom i industrijskom sektoru – od Sveučilišta Kalifornija u Santa Barbari do Googleova Quantum AI Laba, Martinis kaže da je sada najsretniji kao vlasnik vlastite male tvrtke.
– Jednostavno se više nisam uklapao u Google – priznaje.
– Osnivanjem vlastite tvrtke i radom s nekolicinom ljudi potpuno smo sve preispitali. Osmislili smo novi poslovni plan za koji vjerujem da ima mnogo veće šanse za uspjeh. To je pravi način rada. Kao znanstvenik mogu razmišljati šire o onome što moramo učiniti, bez brige o politici velikih korporacija – zaključio je u razgovoru za Kathimerini.
