Ivica Puljak svoj je mandat splitskoga gradonačelnika, koji se bliži neslavnome kraju, započeo pričom po kojoj Splićani zapravo moraju zaboraviti na automobile. Grad treba osloboditi pritiska automobila, ljude treba odviknuti od navike da baš svugdje i za svaku sitnicu idu svojim vozilom. Cilj je bio razviti javni prijevoz do te mjere da bude brz, čest, ugodan i da što više Splićana automobile zamijene autobusima, pa potom i biciklima, a još kad bi išli pješice, eto sreće za svih.
Autobusni promet nije se u četiri godine pomaknuo naprijed, dapače, zbog nedostatka vozača “Promet” je bio prisiljen na reduciranje pojedinih linija.
Biciklističke staze – koliko ih je bilo prije četiri godine, toliko ih je i sada, s tim što niti najveći optimisti ne mogu tih par crta izvučenih žutom piturom nazvati biciklističkim stazama. Ali o tome jednom drugom, skorom prigodom.
Garaža na svakoj livadi
Nakon četiri godine Puljak je potpuno odbacio svoju “zelenjavu” i promijenio politiku za 180 stupnjeva. U svojem ispraznom mandatu, nakon kojega će ostati uređeni Žnjan, a i to možda, ostat će i pokušaj gradnje velikog broja garaža. Gdje god je u gradu ostala koja ledina – Puljak tamo ucrtava garaže, pa čak i na tuđem zemljištu, kao na Sućidru.
Pa kad je taj projekt propao, izvukao je Puljak tzv. park & ride projekt na Turskoj kuli. K vragu, dva su mjeseca do novih izbora, treba nešto dati građanima da im zamažete oči prije nego što dođu do biračkih mjesta.
Puljkov park & ride na Turskoj kuli potpuna je suprotnost od onoga što je sam najavljivao na početku mandata, ali i potpuna suprotnost konceptu koji je predstavio. Njime, umjesto da oslobodi centar grada od navale automobila, upravo trpa nove stotine vozila u ionako prenapučenu središnju jezgru. I to je zapravo sve što morate znati o Puljku, njegovim pričama i njegovom mandatu.
Velika obećanja, po kojima Splićani samo što nisu napučili Mars i tamo sagradili novi Hajdukov stadion, a kod kuće, tu na terenu jedna velika nula. Nemogućnost da se najjednostavnije komunalne stvari dovedu na razinu donekle prihvatljivu za grad koji ima iza sebe 17 stoljeća (hvala, barba Dioklecijane) i postoji u godini 2025. Ne vjerujete?
Evo dokaza. Nedaleko od prostorija kotara Lovret, u kojem je Puljak predstavio svoj park & ride projekt pred režimskim novinarima (pozdrav nevidljivom zamjeniku Kuzmaniću), nalazi se pothodnik koji taj kotar povezuje s Turskom kulom. Onom na kojoj Puljak neće nikada izgraditi svoju garažu.
Razbijene skale, na kojima građani riskiraju i ozbiljnije ozljede u slučaju pada, nemaštoviti primitivni grafiti, hrpe stoljetnog smeća, razbijena rasvjeta.
Nekoliko kanti Jupola, nešto kamena, par žarulja, dvi-tri metle. Nije velika filozofija. Da splitski gradonačelnik počne s tim, možda do izbora i uspije. Za Mars ima vremena.
