U posljednje vrijeme gotovo svakodnevno na dionici ceste Sinj – Split, koja je sastavni dio D1 Split – Zagreb, pod kotačima automobila stradavaju divlje životinje.
Najviše ih u najnovije vrijeme nastrada na dijelu bivše Rere, koja je zbog rekonstrukcije D1 kroz Brnaze zamjenski kolnik u smjeru Splita te dalje od Kukuzovca do Dicma. Putnici koji redovito svakoga dana koriste ovu prometnicu kazali su nam da su se pod kotačima najčešće nalazile kune i ježevi.
Nije, međutim, rijetkost da se na udaru automobila u punoj brzini nađu i veće divlje zvijeri poput lisica, jazavaca, veprova i vukova. Vozači nastoje izbjeći te životinje dok prelaze cestu, ne toliko da bi zaštitili same zvijeri koliko zbog izvjesnog oštećenja vozila prilikom udara u takvu životinju.
– Vozio sam, preko ceste na Kukuzovcu išla je neka životinja, ne znam je li to bi jazavac ili lisica, i zatrubio sam. To ju je još više zbunilo i odletjela mi je pod kotače. Ma kaos… Žao mi je životinje. I ne mislim da su neko rješenje lovci, nikako! Većini lovaca cilj je ubijati, a ne zaštititi prirodu. Te životinje ne bi trebalo ubijati, neka su nam se vratile jer ovaj prostor trebamo dijeliti. Međutim, vozači bi trebali biti oprezniji, smanjite brzinu u zaleđu Dalmacije i gledajte na cestu, posebno u večernjim satima… – kaže nam jedan vozač koji svakodnevno vozi na potezu Sinj – Split – Sinj.
Sitnim divljim životinjama nekada su najveći neprijatelji, uz one prirodne, bili nestašna djeca. One krupne bile su na meti lovaca, još više krivolovaca. Jesu li se ovi potonji umorili ili ekološki osvijestili, teško je reći, ali činjenica je da se broj spomenutih zvijeri i divljih životinja višestruko povećao.
Najviše ih strada na pravcu na Kukuzovcu. Najvjerojatnije zbog toga što te životinje upravo na Kukuzovcu, točnije na Mojanci, imaju “samoposlugu” obilja besplatne hrane. Tu se, naime, nalazi odlagalište miješanog komunalnog otpada s područja gotovo cijele Cetinske krajine. Prije nego što se taj odloženi otpad zatrpa zemljom, životinje ga “vižitaju” i tako se svakodnevno hrane. Do odlagališta najčešće dolaze s obližnje planine Visoka, a kako prostor između odlagališta i planine presijeca D1, životinje prelazeći cestu nerijetko završe pod kotačima, i tako iz dana u dan.
