Vrgorski srednjoškolci razveselili su uoči Božića štićenike Doma za starije i nemoćne “Imakulate”. Naime, volonterska skupina u Srednjoj školi “Tin Ujević” postoji dugi niz godina, u njoj je uključena većina učenika, a vode je Milena Rakić, knjižničarka, Ivana Gašpar, nastavnica povijesti i sociologije i Matea Mihaljević, pedagoginja. Dosad su sudjelovali u brojnim akcijama na području Vrgorske krajine, a kako su odlučili razveseliti uoči najvećeg obiteljskog blagdana starije i nemoćne, govori nam Milena Rakić.
– Kad je riječ o starijim osobama, učenici su u početku imali mali odmak jer nisu znali što mogu očekivati i osjećali su nesigurnost. Suočavanje sa starošću, bolešću i nemoći nije jednostavno ni za koga, pogotovo za mlade ljude koji još uče o svijetu. A moramo biti i svjesni da stariji ljudi sve rjeđe žive u krugu obitelji.
Tako da djeca danas nisu navikla na starije osobe, ili bolje rečeno na sam proces starenja i sve ono što starost nosi. Ipak, postojalo je puno razloga zbog kojih smo željeli i želimo promijeniti tu percepciju – pokazati da treća životna dob nije bauk, da mudrost i iskustva starijih ljudi mogu obogatiti naše živote, odnosno da toplina, zagrljaj, pažnja i osmijeh nemaju dobnu granicu. Stariji ljudi vole život jednako kao i mladi – vole smijeh, druženje, pažnju i toplinu. Samo što njihova ljubav prema životu nosi iskustvo, sjećanja i dubinu koju mladost tek otkriva. Željeli smo prenijeti mladima da smo dužni brinuti se za njih jer su se oni brinuli za nas – objašnjava nam kako je sve krenulo.
Prošle godine su im uoči Božića čitali, a sad su odlučili otići korak dalje – angažirali su dva svoja učenika, harmonikaše Kristijana Radonića i Josipa Franića i s pjesmom zakoračili među njih s preostalim volonterima iz škole. Sve barijere u trenutku su nestale, a osmijesi, topli pogledi i suze radosnice pokazali su koliko korisnicima Doma to znači.
Svi su profitirali od ovog iskustva, mladi koji moraju shvatiti da će jednog dana ostarjeti, a mudra i ozbiljna lica baka i djedova vratila su se uz pjesmu i ples u mladenačke dane. Jer pjesma ruši sve granice, a ljudska dobrota i toplina otvaraju sva vrata. Ponosno je to gledala njihova mentorica, koja nije skrivala oduševljenje ovim posjetom.
– Pjevali su, a neki i zaplesali na popularne dalmatinske hitove. Lijepo je to bilo vidjeti. Stariji su dobili ono najvrjednije: pažnju, druženje i osjećaj da nisu zaboravljeni. A naši učenici? Puno više nego što su očekivali, iskustvo koje grije srce, zahvalne poglede, životne priče iz prve ruke i onaj poseban osjećaj kad shvatiš da si nekome uljepšao dan, da si učinio nešto dobro. Škola je ta koja obrazuje, ali i odgaja.
Tako je malo potrebno da svijet bude bolji. Poruku koju nastojimo prenijeti učenicima u našoj školi, a posebno kroz volonterizam, je da budu dobri jedni prema drugima, da čine dobra djela. Neke činjenice koje su naučili kroz gradivo zaboravit će, ali vrijednosti koje uče su za čitav život – zaključila je naša sugovornica.
