Okruženi ljubavlju i pažnjom svojih sinova i brojne rodbine Emica (71) i Nikica-Miki- Šantić (75) proslavili su u Postirima na Braču 50.obljetnicu zajedničkoga života. Zavjet na doživotnu bračnu vjernost još su jednom posvjedočili u župnoj crkvi, istoj onoj u kojoj su prije pola stoljeća rekli jedno drugome „da“. Sve su to obavili pred župnikom don Jurom Martinićem, a kumovi su bili isti Ivica Dabo i Ivan Tomas.
„Zlatni mladenci“ upoznali su se 1966. godine u Splitu. Miki je nakon završetka Osnovne škole u Postirima u Splitu upisao školu za strojarskog tehničara. Stanovao je kod svoje tetke Vinke, a sudbina je htjela da je kat iznad njih stanovala Željka, prijateljica Emice s tadašnjim djevojačkim prezimenom Bošković. Emica je živjela u Žrnovnici, a u Splitu je pohađala Upravnu školu.
Jednoga dana ih je Željka upoznala i od tada se više nikada nisu razdvojili. Mladalačka ljubav je trajala sedam godina, a potom su 1975. godine odlučili stati pred oltar i sklopiti bak te su nastavili živjeti u Splitu. Zanimljivo je spomenuti kako je Miki kao momak nosio bujnu bradu, ali je prije vjenčanja odlučio obrijati i više je nikada nije pustio.
U braku su dobili tri sina Ivica, Mario i Toni.
– Nama je zajednički odgoj, podizanje i školovanje naše djece bio najvažniji zadatak. U tome se nikada nismo mimoilazili – jednoglasno su potvrdili slavljenici uz napomenu kako je Miki više vodio računa o školi, ocjenama, redovito je odlazio na roditeljske sastanke i primanja. Svoju sinove je bio naučio da mu uvijek kažu koju su ocjenu dobili bez obzira bila odlična, vrlo dobra ili neka niža.
Gotovo cijeli radni staž, 33 godine, proveo je u „škveru“ pa ga sada srce boli kada vidi što se s njime zbiva. Kazat će kako su mu najteže bile one godine kada je zbog posla živio izvan Splita pa i izvan granica „Lijepe naše“. Ima je Miki ponuda iz inozemstva, ali mu je obitelj bila iznad svega.
– Lijepo je zaraditi, ali je meni obitelj uvijek bila iznad novca. To zadovoljstvo nije mogao nadomjestiti nikakav novac. U tom sam uvijek ima podršku svoje supruge – veli Miki.
Emica i Miki Šantić svjedoče kako prava ljubav može trajati cijeloga života.
– Znala sam ja ponekad „grintat“, ali je moj Miki uglavnom šutio i imao razumijevanja za to grintanje. Znao je da će me to brzo proći“- otkrila je Emica. Dodala je kako je njezin suprug istinski zaljubljenik u bicikl. Rijetko je koji dan, a da sa svojom biciklom ne iziđe „u šetnju“. Vozi on po Marjanu i oko Marjana, po gradu, ode u spizu i na ribarnicu. Često ga u tom biciklističkom điru uhvate TV kamere i fotoreporteri. Ako pukne guma po njega i bicikl dođe s autom njegov sin.
– Oboje smo bili mirne naravi. Uvijek smo bili podrška jedno drugome i međusobno smo se poštivali. Nije uvijek sve idealno, ali prava ljubav za sve nađe rješenje – otkrili su nam svoj recept kako doživjeti zlatni pir mladenci Šantić.
Posebnu radost čini im petoro unučadi, tri unuka Matej, Dario i Toma te dvije unuke Marija i Tea. Žive sami na Kmanu na trinaestom katu, a Miki za silazak ne koristi lift već svoje noge.
– Dok budem mogao uvijek će biti tako – prisnažio je naš sugovornik.
Svečani svadbeni objed sa četrdesetak uzvanika bio je priređen u restoranu Nona Roka u Supetru. Zanimljivo je spomenut kako je među uzvanicima bila i nona Veronika koja će uskoro proslaviti 101. rođendan.
– Neka vas Bog blagoslovi – kazala je Veronika, vršnjakinja stoljeća koja se nalazi u srodstvu sa zlatnim mladencima.
Slavlje zlatnoga pira proteklo je u veselju, pjesmi i radosti, a slavljenici su primili mnoge čestitke i lijepe želje. Pjevalo se i plesalo, nazdravljalo, a na završetku su mladenci zajedničkim snagama rasjekli svadbenu tortu.
Bračni par Šantić ljeti žive u Postirima dok veći dio godine provode u Splitu. Gotovo svakodnevno posjeti ih netko od sinova ili unuka.
Miki nam je otkrio kako su zlatni pir slavili i njegovo roditelji (1999 god.), te nono i nona, ali i sestra Marija koja živi u Novaljima 2023. godine. Njihovu lozu očito ne može zaobići „zlatni pir“.
