Približavanjem Alke u Sinju nanovo se nakon dugih godina od viteškog alkarskog društva traži ispunjenje davno dogovorenog obećanja dano ponosnim Poljičanima kako bi i oni mogli, što je tadašnjim statutom bilo definirano, trčati Alku kao zaslugu u obrani grada pod Kamičkom. Povijest ne smijemo birati selektivno. A povijest jasno kaže: Poljičani su dali izniman doprinos u obrani Sinja. Prvi barjak slobode na Kamičku razvio je upravo Poljičanin – Juraj Roguljić.
U znak zahvalnosti, u statutu je nekoć bilo propisano da dva alkara mogu biti Poljičani.
No, Poljičani nisu nikada trčali alku. Ne zato što nisu smjeli – nego zato što su iz dubokog poštovanja prema Sinjanima i svetosti Alke sami odlučili ostati po strani. Ali nisu bili zaboravljeni – dapače, njihovo dostojanstvo i zasluge priznavale su se mjestom u počasnoj loži.
-A onda su desetljećima tiho nestajali. Ne zbog odluke, ne zbog razloga – nego zbog šutnje. I tu šutnju sada prekidamo – kaže Tihomir Lučić predsjednik udruge za očuvanje tradicije, rada i života u povijesnoj Poljičkoj knežiji „Zavičajna kuća Gornjih Poljica“.
Vjeruje da je došlo vrijeme da se stvari vrate na svoje mjesto. Ove godine, na ovoj Alci, Lučić očekuje da barem dva predstavnika Poljičke knežije ponovno zauzmu mjesto u počasnoj loži. Ako protokol to više ne dopušta – onda, barem, očekuju jasno i glasno priznanje u svečanom govoru o ulozi Poljičana u obrani Sinja i o povijesnoj vezi Poljica s alkarskom tradicijom.
– Ne radi se ovdje o simbolici, Radi se o časti, o zahvalnosti i o tome da više nema mjesta za tiha izostavljanja. Dovoljno smo dugo bili strpljivi. Dovoljno smo dugo šutjeli. Ne tražimo nikakvu posebnu privilegiju – samo da se ispravi ono što se godinama prešućuje. U duhu zajedništva, ali i s punim pravom na dostojanstvo koje smo davno zaslužili, očekujemo da ove godine Alka pokaže ne samo tradiciju, nego i poštovanje prema onima bez kojih te tradicije možda danas ne bi ni bilo – istaknuo je Tihomir Lučić
Potaklo ga je i to što ovih dana u spomen na davnu bitku, Sinjani nanovo prikazuju kliške uskoke kao svoje spasitelje, a ni spomena na Poljičane. Mada su uskoci većinom bili Poljičani koji su ih i osnovali i ustrojili u čemu se posebno istaknuo poljički vitez Petar Kružić iz Zvečanja. Iako su poljički banduri bili jedini koji su se odazvali u pomoć Sinjanima u vrijeme kada su svi od njih digli ruke i prvi kroz Sinj svečano promarširali uz bubnjeve i diple, građani tog grada nikada im nisu zaboravili. U zahvalu dva Poljičanina imali su pravo trčati Alku, a na sam dan održavanja u svečanoj loži sjedila je kompletna Poljička vlada na čelu s Velikim knezom.
Danas, kaže Lučić, poljički doprinos u obrani Sinja više se ne spominje.
– Voljeli bi, da naši momci trče Alku u skladu sa starim statutom. Vrijeme je da sve iziđe na vidjelo jer Poljičani su bili ti koji su za onih starih zemana, srcem i dušom pomagali Sinjane od turske najezde i svesrdno dali ruke njihovom progonu preko Cetine. Mislim da je došlo vrijeme da ispravimo povijesnu pogrešku – kazao je Lučić, nadajući se povratku Poljičana u Alkarske dvore kao heroje onog vremena čija je nemjerljiva zasluga, potisnuta i zaboravljena.
