U povodu stote obljetnice rođenja čakavskog pjesnika Zlatana Jakšića u njegovim rodnim Selcima na Braču predstavljena je knjiga njegovih sabranih pjesama „Gomile i ćulci“. Zlatan Jakšić je jedan od najistaknutijih naših čakavskih pjesnika druge polovice 20.stoljeća, a pjesme su mu uvrštene u više antologijskih izdanja. Knjiga je izdana na inicijativu njegove kćeri Sonje Jakšić i unuke dr. Nataše Šprljan koja je sudjelovala u predstavljanju knjige.
Pjesme Zlatana Jakšića su iskričave, pune humora, one su duh i dah njegovih Selaca zato su postale svojina mnogih. Svoje pjesme nije nikada nije čitao već recitirao napamet. Bio je omiljen, ne samo kod slušatelja iz Dalmacije, jer je svojim sugestivnim govorenjem bio razumljiv čak i onima koji nisu poznavali čakavski dijalekt. Njegove pjesme mnogi Selčani znaju napamet jer je bio pjesnik rodnoga kraja, svojih ljudi i običaja.
Mnogih detalja i dogodovština prisjetio se Nikica Jurun koji je vodio predstavljanje knjige dok je njegova unuka Nataša Šprljen kazala kako i danas kada prođe Selcima čuje iza sebe komentar: „Ovo je ona mala Zlatana“.
Zlatan Jakšić je bio sveučilišni profesor po struci, a pjesnik po vokaciji. Prevodio je pjesme ruskog pjesnika Sergeja Jesenjina na svoj „bročki govor“ odnosno jedru selačku čakavštinu.
Na prvoj pjesničkoj manifestaciji „Croatia rediviva“ koja je 1991. godine održana u Selcima te traje i danas Zlatan Jakšić je bio ovjenčan maslinovim vijencem i promaknut u poetu oliveatus. Stihove tog barda bračke čakavštine kazivali su učenici selačke Osnovne škole dok je svećenik u miru don Andro Ursić uglazbio i uz gitaru otpjevao antologijsku pjesmu „Perinac“.
