Svečanost otvaranja Ulice admirala Svete Letice Barbe, Podgoranina i prvog zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, upriličena je na spomeniku Galebova krila.
Ideju o imenovanju ulice u Podgori koja bi nosila ime stožernog admirala, prije osam godina dala su dva Podgoranina – pokojni Gojmir Šunde i brigadir Petar Radonić.
Sve vlasti su radile na tome, bivša na čelu s Petrom Radić i sadašnja pod vodstvom načelnika Ante Miličića.
Svečanost koju je organizirala Općina Podgora u suradnji s Udrugom veterana Hrvatske ratne mornarice i Hrvatskom ratnom mornaricom, uveličala je klapa HRM-a “Sveti Juraj”, a među brojnim počasnim gostima su bili predstavnik Županije splitsko-dalmatinske – pročelnik Odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava Damir Gabrić, te admiral Ante Urlić koji je pričom podsjetio na život Svete Letice.
Život na moru
Urlić je zahvalio i admiralima koji su došli odati čast Barbi – Zdenku Simičiću i Ivi Raffanelliju.
Okupljenima se obratio načelnik Miličić koji je podsjetio da je Barba Sveto, kako su ga zvali, 1991. godine stao na čelo HRM-a protiv JRM-a u kojoj je proveo cijeli radni vijek i praktički cijeli svoj život.
Kako kazuju iz Općine Podgora, životni put admirala Svete Letice bio je sve samo ne jednostavan. Odrastao uz more, od malih nogu bio je vezan uz mornaricu, prošao je kroz različite službe i države. No kad je došao najteži trenutak, odmah je stao u obranu našeg mora i postao prvi stožerni admiral Hrvatske ratne mornarice.
– Njegov život završio je tamo gdje je i počeo – u moru koje mu je bilo i dom i sudbina. Zato je donesena odluka da ulica koja vodi do Galebovih krila nosi njegovo ime. Neka ta staza, tiha i visoka, s pogledom na cijelu Podgoru, postane trajni podsjetnik na Svetu.
Tamo sada stoje dva simbola – spomenik galebu koji prkosi vjetru i ime admirala koji je zadužio našu mornaricu. Oba podsjećaju da istinska veličina nikada ne nestaje – samo se pretvori u legendu – kazuju iz Općine.
’Prešao na drugu stranu’
Prema riječima bivše podgorske načelnice Petre Radić koja je emotivno dočekala svečanost otvaranja Ulice Svete Letice, u moru mnoštva važnih ličnosti koje su sudjelovale u proslavi, posebno je istaknula Zemiru Tonković iz Udruge veterana HRM-a i Antu Leticu, sina pokojnog admirala.
– Njih dvoje su mi još prije dvije godine iskazali povjerenje za ideju da se neka ulica u Podgori nazove po Sveti Letici. Nisu rekli koju točno, već su kazali: ‘’Nek’ to bude po tvom nahođenju”. Dugo sam razmišljala o tome, svjesna težine i kompleksnosti zadatka pa me ta ideja potaknula da dublje istražim životni put našeg Barbe.
Od diteta sa Čakaja koje je s nevjerojatnom strašću ušlo u partizansku mornaricu u Podgori, do časnika koji je uspješno gradio karijeru u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici, a zatim početkom rata kreatora obrane naših voda i Hrvatske ratne mornarice, postavši njen prvi admiral sve do danas se vodi polemika – ‘’je l’ naš ili njihov”.
Ljudi, često iz neznanja, rjeđe iz zlobe, svode priču o tako velikoj ličnosti na tako banalnu razinu.
Firma u kojoj je radio cijeli život uskratila mu je mirovinu jer je prešao ‘’na drugu stranu” 90-ih, a s naše strane mnogi nisu mogli prihvatiti da je nekada bio među najboljim ljudima u JRM-u. Kao da to nije bila država u kojoj se živilo, u kojoj se školovalo, u kojoj su se stvarale karijere. No činjenice ostaju – bio je uspješan, istaknut i do danas jedini stožerni admiral Hrvatske ratne mornarice.
Nepobitna je istina da što osoba više raste i napreduje, to je društvo više dehumanizira. Očekuje savršenstvo, ne priznaje pogreške i na kraju ostavlja čovjeka samog na vrhu. Takav je bio i život Svete Letice – velik, a ipak ostavljen. Pomalo zaboravljen. Domovina za koju se borio nije mu dala ni onih nekoliko četvornih metara mira za ukop, nego su ga progutali morski vali.
Dvije ikone
“Tako je i tija”, kažu judi, a ja promislin kako je on moru da cili život, a sada njemu ono daje onaj vječni. Zato sam odlučila – ta ulica bit će upravo ona koja vodi do spomenika Galebova krila! Ulica što se penje do vrha s kojeg se vidi cijela Podgora, a u isto vrijeme ostaje tiha i pusta, bez kućnih brojeva, dom samo usamljenom galebu koji pravedno čuva naše mjesto kroz sve političke sustave i države.
Baš kao i Sveto. Zato ta ulica! Jer sada dvije ikone stoje zajedno – sami, ali ne i usamljeni. Jedan u kamenu, drugi u moru i povijesti, a obojica u našim srcima.
I dok galebovi nadlijeću Podgoru, sjećanje na admiralovu veličinu više nikada neće moći izblijedjeti. Fala ti Barba – kazala je bivša načelnica Radić, čija je Nezavisna lista mladih u prošlom sazivu ulicu do Galebovih krila proglasila ulicom koja će nositi admiralovo ime, pa su je uredili kroz projekt sanacije oborinskih voda, postavili nove klupe, pasicu i vegetaciju.
Cijeli projekt od analize ulica, izrade elaborata i akata, do projektiranja i samih građevinskih radova razvijao se pune dvije godine.
Vrijedi podsjetiti da je Sveto Letica Barba još kao mladić 1942. godine godine sudjelovao u osnivanju partizanske mornarice u čijim se redovima borio do kraja rata. Kasnije je proveo 40 godina u vojnoj službi, napredujući do najviših položaja u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici.
Reaktiviravši se prilikom izbijanja Domovinskog rata 1991. godine, ustrojio je novu Hrvatsku ratnu mornaricu kojom je uspješno zapovijedao u ratu protiv JRM-a, sukobivši se u bitkama u Splitskom i Korčulanskom kanalu i natjeravši ih na povlačenje iz hrvatskog dijela Jadrana.