Nije se rodio tko bi Splićanima ugodio. Prvo smo dva i pol desetljeća kukali da je Žnjan pustopoljina koju treba urediti jer se sjajan prostor uz more pretvorio u carstvo gušterica i prašine, pa smjenjivali zbog toga gradske vlasti kao na tekućoj traci, a kad se konačno krenulo s radovima, opet ne valja?!
Iako nas građevinari izvještavaju da veliki, skupi i iznimni projekt rekreacijske zone napreduje po planu i programu, i da bi se već idućeg ljeta mogli, barem u nekoj mjeri, koristiti brojni sadržaji na žnjanskom platou, od kojih će gotovo sve biti mukte (!), kuka se da su nam neimari ukrali ljeto?!
Pravo na vodu i kanalizaciju
Isto je i s famoznom ulicom Put Žnjana. Desetljećima se čekalo da se krivudavi kozji put pretvori u dvotračnu cestu s pločnicima i javnom rasvjetom te svom pripadajućom infrastrukturom pod zemljom, kako bi istok grada dobio novu žilu kucavicu.
A kad se već jednom i napokon krenulo s tim radovima, kad se san pretvorio u javu, isti ljudi koji su pisali peticije za gradnju ove važne prometnice prosvjedovali su protiv radova koje su tražili?! Ha, ha… Ma mi smo jednostavno čudo neviđeno!
Slično je i s radovima na aglomeraciji. Kao, pazi sad dobro, komu oni trebaju usred ljeta, turističke sezone i gužvi? Prvo; radilo se i u zimskom periodu, a kao drugo i važnije, ako nama u 21. stoljeću nije stalo do toga da svi u Splitu i okolici dobiju pravo na vodu i kanalizaciju, koju nam, nota bene, financira Europa jer smo mi sami sebe toliko opljačkali da jedva i za pod zub imamo, onda se možemo vratiti u Mujinu pećinu. Barem ona nije daleko.
Split bruji i zuji
Što je, kažu mudrovi, trebalo sada raskopati cijelo Duilovo kad su se već radovi na Žnjanu zahuktali? Trebalo je, trebalo, jer se radi EU novcem ne samo vodovod i kanalizacija od Splita prema Stobreču i dalje, nego i šetnica s biciklističkom stazom koja će povezati Spalato i Epetium nakon 1700 i kusur godina.
I trebalo je zato što se s projektom već kasni, pa da se nije krenulo u dvanaest i pet, morali bi vratiti novac u bruxellesku blagajnu.
Okej, nije lako po ovim vrućinama trpjeti gužve na ulazu i izlazu u grad jer se grade rampe kojima ćemo premostiti gužve kao i slušati brundanje bagera koji kopaju rupe za podzemne spremnike, ali sve je to važno za opći napredak. Da splitski težaci nekoć davno nisu svojim žuljevitim rukama nasuli Bačvice i od škrapa načinili plažu na ponos Splitu i Dalmaciji, ni picigina ni mita o najlipšem gradu na svitu ne bi bilo.
Zato, nemojmo da zbog vlastitog komoda strada opći napredak. Ova, za europske prilike prilično zaostala sredina, da ne ispišem onu prostu riječ koja se tiče vuka i njegovih spolnih aktivnosti, mora iskoračiti naprijed. I mora, ako ne stići, a onda barem gledati u leđa najboljima.
Ne smiju nam pobjeći s obzora, jer ako ne ništa, i mi smo u EU-u, Schengenu, eurozoni. Dakle – šansa za uspjeh je tu, a nama je zapucati na gol, a ne grintati. Odnija đava više i grintanje.
