Jezerske tice
Visina, modrina, stine pune dice
Jata jezerske lipote,
Imotske tice.
Veru se lito cilo, penju, pužu uz strminu,
unda polete ko iz gnjizda,
u dubinu, u modrinu.
U nji nema straja,
Jedan drugom puno sliči,
Junaci mali,
Imotski sokolići
Lako je ljeti, kad udare silne vrućine, onima uz more. Skinu se u kupaće gaćice ili kostim, pa “buć”. Ma koliko stupnjeva more imalo, osvježit će se, jer sve im je na dohvat ruke, na desetak minuta pješice do plaže ili automobilom, autobusom, biciklom…, koječime.
U Dalmatinskoj zagori, naravno, nije tako, a njen krš, kamenjar, isijava vrelinu ljeta od koje se teško i u hladu skriti. Zato se u Zagori najčešće kupa u Cetini, tamo od Civljana gdje su izvori te lijepe rijeke, pa sve do ušća u Omišu.
Znaju se ljudi doslovno uz cijeli tok Cetine kupati i zabavljati, kao da su na moru.
Na isti način ljeto se provodi sjevernije, uz rijeku Zrmanju, no ima dijelova Dalmatinske zagore, poput Imotske krajine, konkretno grada Imotskog, koji naprosto imaju tu sreću da im je na svakom koraku dostupna prirodna, čista, voda: bilo za piće, bilo za ljetna osvježenja.
Darovao je Bog Imoćanima čak jedanaest prirodnih jezera, dok su dvanaesto stvorili svojim rukama: ono akumulacijsko, u predivnim Ričicama. Prava je to raskoš vode, izvora života.
Od dvanaest jezera, u njih devet se može kupati bez nekih velikih poteškoća, pa i kada je najvrelije ljeto, usput iz njih i vodu piti, gasiti žeđ.
Može se kupati i u ostala tri, ali to je već rizik ostavljen na volju ponekom avanturistu željnom izazova. Crveno jezero, Knezovića jezero i Galipovac u općini Lokvičići, nisu jezera gdje se odlazi na kupanje.
Imaju Imoćani i krašku ljepoticu, rijeku Vrljiku, gdje se uz kupanje također uvijek možete i napiti čiste i bistre vode.
Serpentine
Donosimo priču o kupanju u najpoznatijem, imotskom Modrom jezeru, koje je priroda ugnijezdila uz sam grad.
Taj predivni prirodni spomenik još od pamtivjeka bijaše omiljeno imotsko kupalište.
Tu je prije 1907. za osvježenje i kupanje, trebala i doza hrabrosti, rizika, jer se do njega nije moglo tek tako spustiti serpentinama, ali kad bi udarile vrućine na to bi se jednostavno zaboravljalo.
Te daleke 1907. godine, ondašnje vodstvo grada Imotskog, zajedno s marnim pukom, odlučilo je krenuti u veliki izazov, dirnuti u sam iskon Modrog jezera, prirodno staniše mira, tišine, u carstvo kamenih hridina.
No ljudskoj ruci, naročito onoj vještoj, koja zna s kamenom, ništa nije nemoguće. Tako su Imoćani u kratkom roku, za nešto manje od godinu dana, napravili deset serpentina, uredili nešto više od kilometra lijepe i prirodne kamene staze do samog grotla: od prvih kuća uz rub Modrog jezera do same vode.
Bilo je to u vrijeme imotskog gradonačelnika Josipa Tripala, a cijeli projekt osmislio je imotski Šoltanin dr. Josip Mladinov. Tako su do dana današnjih, serpentine ostale spomenikom nekim davnim neimarima, ljubiteljima Modrog jezera. Koristile su ih generacije Imoćana i njihovih gostiju, punih 118 godina.
Tim kamenim stazama, gdje je svaki jezerski kamen ubačen u njihove temelje pogladila ruka vrijednih graditelja, priče govore da su serpentine gradili najbolji kamenoklesari i majstori suhozida iz zavičaja, predvođeni iskusnim meštrom Mlikotom iz Zagvozda. Njihovo im djelo služi na čast.
No, priroda se neumitno mijenja; nekada je visina vode u Modrom jezeru, i to usred ljeta, u srpnju i kolovozu, bila na visini od šezdesetak metara, a serpentinama se moglo lagano doći do vode i osvježiti se. Prirodna podzemna “infrastruktura”, mijenjala se potresima, erozijom, pomicanjem tla, pa su nastale i pukotine kroz koje voda otječe.
Zato je posljednjih dvadesetak godina prava sreća kad sredinu srpnja voda dočeka na visini od četrdesetak metara. Njen se nivo u onim najvažnijim dijelovima godine, kad bi bilo lijepo okupati se, osvježiti – smanjuje, a nivo vode padne prilično ispod zadnje, desete serpentine. A onda tamo do prvih plaža, koje opet davno napraviše vrijedni Imoćani, treba prevaliti jednu opasnu nizbrdicu po strmim hridinama ili oštrom kamenju.
E, baš taj dio Modrog jezera, bio je uzrokom do sada mnogih ozljeda, ne samo Imoćana, već i velikog broja gostiju. Zato je prije nekog vremena obnovljena ideja nekolicine zaljubljenika u taj prirodni biser: planira se izgraditi serpentina i pol, dužine nekih stotinjak metara.
Time bi se dosegla prva plaže u jezeru i uspostavila sigurna staza za dolazak do samog jezera, uvijek pogodnog visinom za kupanje i osvježenje.
Konačno, ova bi generacija Imoćana tim projektom, koji razmatraju stručnjaci Javne ustanove More i krš Splitsko-dalmatinske županije, i koji trenutno dorađuju uz suglasnost Ministarstva zaštite i okoliša, mogla ući u povijest, baš kao i aktualni gradonačelnik Luka Kolovrat.
On je objeručke u ime grada prihvatio izvrsnu ideju. Ta serpentina i pol koja za Imoćane “kupanje znači”, gradila bi se isključivo ručno i to materijalom iz samog jezera kojeg ima napretek, a na dohvat je ruke budućim radnicima.
Opasno kamenje
Započesmo ovu priču o tome kako se za ovih vrućih ljetnih vremena, da rashladiti i u Dalmatinskoj zagori, međutim, mijenjaju se ljudi i navike.
Unatoč tome što Imoćani imaju ispred nosa predivan prirodni bazen, jednu blagodat s obzirom da nisu grad uz more, a gdje se u svakom trenutku, ma koliki nivo vode bio mogu osvježiti, kupača je, nažalost, iz godine u godinu sve manje. A jezerska voda je i dalje iznimno čista: može se piti, hladna je i zdrava, što potvrđuju i redovne mjerodavne kontrole.
Prije dvadesetak godina, dok Imotska krajina za turizam kakav danas razvija još nije ni znala, Modro jezero vrvjelo je kupačima.
Najviše se radilo o domaćim ljudima, iz samoga grada, ali i onima iz mnogih mjesta Imotske krajine. Bila je to prava ludnica i po broju kupača, ali i po načinima zabave u ljetnoj dokolici: raznim igrama i igricama, natjecanjima na samom jezeru. Ponajprije se to odnosilo na skokove sa strmih jezerskih litica. Čast skakačima s mostarskog Starog mosta, kao i onima na našoj obali koji, primjerice, u Dubrovniku znaju i po život opasnim skokovima s tamošnjih litica i zidina oduševljavati turiste, ali ono što Imoćani izvode kad su skokovi u Modro jezero u pitanju, teško itko može nadmašiti.
Sudionici tih vratolomija nisu probrani po godinama, štono se kaže, ima ih od sedam do sedamdeset i sedam, a uče se skakati od malih nogu. Čak ni najmlađima roditelji to ne brane, jer je čast i ponos skočiti na glavu ili noge u jezero sa visine i do pedeset metara!
E, sad, oni sa Starog mosta u Mostaru, lijepo dođu pješice na most, pa se uz pripremljene “skale” popnu do mjesta odakle će skočiti, pa se spektakularno “strmoglave” u hladnu Neretvu. Pri tome je najveći rizik odabir mjesta na kojem će se “prizemljiti”, kako ne bi udarili u neki podvodni kamen.
I u Dubrovniku skakači relativno lako dođu do točke s koje mogu skočiti u more, za razliku od imotskih kolega koji se, ma koliko godina imali i u kakvoj fizičkoj kondiciji bili, moraju prvo popeti uz strme, ponekad i mokre, skliske stijene, koje se obrušavaju u samu vodu.
Nema tu nikakvih “pomagala” za koja bi se mogli uhvatiti: u pitanju su samo ruke, noge i bistra pamet, jer dovoljan je tek mali krivi potez, pa da na leđa odletite u dubinu.
Da stvar bude gora, na mjestima zaista ima tih malih, ali opasnih izbočina, koje mogu biti fatalne po život. No, do dana današnjih, a skokove su izvodile generacije, nikada se nije dogodila neka veća nesreća.
Onaj tko skače, penje se na visinu na koju je naumio. Radi se tu o pozicijama od najmanje deset do najviše pedeset i kusur metara, ovisi o spretnosti, odvažnosti, ali i godinama.
I onda slijedi skok: lasta ili na noge, popraćeni ovacijama prisutnih. Pljesak je nagrada odvažnom skakaču koji se, da bi ponovio skok, desetak minuta vere uzbrdo, pa opet hita u modrinu i dubinu. Zato ga publika slavi kao pravog junaka. Jezerskog tića.
Modne revije
Nisu samo opjevani sokolići s početka teksta, bili i jesu atrakcija Modrog jezera. Natjecalo se i u plivanju oko ruba jezera, jedno kilometar, dva, organizirale su se i modne revije, ali i divilo sinkroniziranom plivanju na imotski način.
U jezeru se igra(o) i vaterpolo, a skokovi s okolnih stijena, koje se strmo dižu uz samu vodu, mamili i mame uzdahe. U Imotskom se ne pamti da netko nije naučio plivati, a sve zahvaljujući Modrom jezeru kojeg obožavaju generacije.
No danas, na ove paklene vrućine, na prste ruke mogu se nabrojiti oni koji se dođu osvježiti u predivnoj vodi Modrog jezera.
Tek nekoliko imotskih jezerskih senatora, kao i poneki zalutali turist, iz Poljske, Njemačke, Češke…, kupaju se i odmaraju uz jezero. I njih je, recimo tamo s početkom ruralnog turizma po Imotskoj krajini, uistinu mnogo dolazilo na jezero, no s vremenom ih je sve manje i manje. Posebno nakon što je par njih nastradalo silazeći niz strminu.
Tko zna, možda će nova serpentina i pol koju planiraju izgraditi Imoćani, vratiti ljetni život u prirodnom spomeniku, Modro jezeru? A možda i stara, i Imoćani kažu provjerena priča, da voda u njemu ima afrodizijska svojstva?
