Na splitskom subredditu povela se rasprava o tome zašto Splićani žive baš u Splitu, svim njegovim manama i vrlinama, potencijalnim razlozima za odlazak iz grada i gradovima kojima bi ga Splićani eventualno zamijenili.
– Zašto živite baš u Splitu? Istina je da Split ima hrpu mana, ali ja se osobno ne vidim ni u jednom gradu trenutačno osim u Splitu. Meni je grad po mjeri, nije prevelik, nije malen, taman. Zašto vi živite baš u Splitu i ako planirate selidbu, u koji grad ćete? – stoji u objavi.
U komentarima se povela zanimljiva rasprava. Jedni kažu da se ne vide ni u jednom drugom gradu, dok je drugima već prekipjelo i otišli su, ili bar razmišljaju o odlasku.
– Ne znan ni ja. Volin ga i mrzin u isto vrime. Toliko potencijala da bude jedan kvalitetan grad, a trenutačno je ko staro auto koje voliš i svima govoriš kako nema više takvo auto za kupit, a zapravo ti siše pare u servisu i moliš Boga da kupiš novi – stoji u jednom od komentara.
Neki su iz Splita i otišli, ali Split im je – nezamjenjiv.
– Živila u Zagrebu četiri godine, godinu u Londonu, sad sam u Barceloni (samo zbog faksa – vratit ću se.) Tek kad sam otišla sam shvatila koliko Split vridi. Normalno, imamo mane, ali bogami imamo i vrline. Da, imamo previse turista. Da, svaka prazna površina postane Konzum, zgrada ili parking. Da, kad je zima zatvori se pola kafića koji rade samo za turiste.
Ali brale…naš mentalitet, koliko god razumin sve naše mane, je isto tako spas. Ja se iskreno nikad nisam bojala u Splitu kao mlada žena. Pješke otić doma u 2 ujutro? Može. Otvorit bolovanje kad si bolestan? Normalno.
Moraš biti posebna sorta da voliš Split. Ako nisi, želim ti iskreno svu sreću da nađeš grad u koji ćeš se uklopit i koji ćeš volit – kaže komentatorica.
Drugi se, pak, s njima ne slažu. Komunalni i turistički nered postali su im previše i prvom će prilikom otići.
– Ostao iza faksa i zaglavio tu. Imam solidan posao, visoko sam obrazovan, ali si svejedno ne mogu priuštit (kredit za) stan. Odnosno, ne mogu dobit dovoljno dobar kredit za kupit 50 kvadrata.
Cijene nekretnina su otišle u nebo, grad je neuredan, zapušten i kaotičan. Pločnici su neprohodni od silnih auta, a alternativa u vidu nekih garaža jednostavno ne postoji.
Ceste su, izuzev par glavnih, toliko oštećene da sje*eš osovinu čim pomisliš vozit brže od 30 km/h. Uz to, di god da ideš, NEĆEŠ nać parking, osim ako ti je destinacija City ili Mall.
Javni prijevoz je užasan. Vozni red ne postoji, busevi voze kako voze, stignu kad i ako stignu i to je to. Prilagodi se ili uzmi taksi, je*iga.
Jedina svijetla točka grada je Marjan, ili bi bar trebao bit. Ali i on je prošaran bespravnom gradnjom, koja em narušava vizuru šume, em oslikava naše društvo u cjelini: javna dobra svi koriste, ali neki ipak malo više i “konkretnije” od drugih.
Sve ovo pišem jer sam stvarno frustriran, grad koji ima toliko potencijala postao je grad slučaj zbog problema koji u uređenom dijelu Europe jednostavno ne postoje. Ili postoje, ali se onda i riješe. Ovdje naprosto nikoga nije briga.
Zbog svega toga uskoro se selim u inozemstvo. Više me jednostavno nije briga. Splićanima poručujem da uživaju u neredu kojeg su sami stvorili (ili podržavali, svejedno), od masovnog turizma do komunalnog nereda – stoji u komentaru koji ipak otkriva i drugu stranu priče.
Cijelu raspravu pročitajte OVDJE.
