Koordinacija udruga ratnih postrojbi Splitsko-dalmatinske županije, koordinacija braniteljskih udruga grada Splita i stradalničke udruge iz Domovinskog rata grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije žestoko se obrušila na udrugu VeDRA, koja okuplja veterane Domovinskog rata i antifašiste optuživši je za političkuj manipulaciju, ideološku prijevaru i pokušaju revizije istine o Domovinskom ratu
– Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista, se predstavlja kao glas „umjerenih branitelja“ i „boraca za pomirbu“. No iza te lijepe fasade krije se sasvim druga priča – “veterani i antifašisti” zapravo su maska za povratak jugoslavenske ideologije. Od svojeg osnutka 2017. godine, udruga VeDRA sustavno pokušava izjednačiti Domovinski rat s partizanskim pokretom iz Drugog svjetskog rata, tvrdeći da su „obje borbe antifašističke“, pritom prešućujući činjenicu da su pod simbolom crvene zvijezde petokrake počinjeni nebrojeni zločini nad hrvatskim narodom nakon Drugog svjetskog rata, kao i to da je pod istim simbolom 1991. razaran Vukovar, Škabrnja i cijela Hrvatska. Takav pristup nije izraz pomirbe, nego svjestan pokušaj brisanja razlike između agresora i branitelja, između onih koji su 1991. stali na crtu i onih koji su tada – ili šutjeli, ili, još gore – služili sustavima koji su Hrvatsku desetljećima držali u ropstvu.
Njihove javne aktivnosti – od prijava protiv domoljubnih pjesama Marka Perkovića Thompsona zbog pozdrava „Za dom spremni“ u pjesmi Čavoglave, do nastupa na komemoracijama pod jugoslavenskim simbolima – jasno pokazuju stvarni smjer njihova djelovanja: rehabilitaciju petokrake i relativizaciju hrvatske borbe za slobodu.
Ranko Britvić – „branitelj“ bez bojišnice, bivši milicajac i SDP-ov kadar, predsjednik VeDRA-e voli se predstavljati kao „branitelj i antifašist“. No istina je da on nikada nije bio na prvoj crti obrane Domovine. Kao bivši milicajac, u Domovinskom je ratu ostao u MUP-u, radeći uredski posao na detektoru laži – bez ikakvog sudjelovanja u borbenim djelovanjima. Braniteljski status stekao je automatizmom, po službenoj dužnosti, a ne po zaslugama. Nakon rata Britvić postaje predsjednik SDP-ova ogranka na Spinutu, otvoreni simpatizer jugoslavenskih ideala i zagovornik povratka Trga maršala Tita.
U svojim javnim nastupima redovito kritizira suvremenu Hrvatsku, optužujući je za „revizionizam“, dok istodobno opravdava komunističke zločine i veliča takozvani NOB. Svojom retorikom Britvić ne spaja branitelje i antifašiste – on dijeli hrvatsko društvo, proglašavajući „fašistima“ sve one koji ponosno pozdravljaju pozdravom pod kojim se Hrvatska branila i obranila.
Umirovljeni general Luka Džanko, još je sporniji primjer. Karijeru je gradio u JNA, gdje je imao čin potpukovnika i potpisivao se ćirilicom. U Hrvatsku vojsku prešao je među posljednjima, i to uz uvjet da dobije stan i promaknuće u viši čin. Predsjednik dr. Franjo Tuđman umirovio ga je prije završetka Domovinskog rata, što dovoljno govori o razini povjerenja koje je uživao.
Nakon rata Džanko je otišao i korak dalje – svjedočio je u korist velikosrbina Dragana Šarića, jednog od glavnih financijera tzv. SAO Krajine, u tužbi protiv Republike Hrvatske kojom je Šarić tražio odštetu za korištenje kuće u kojoj su nakon Oluje bili smješteni generali Gotovina i Ademi.
Sud ga je proglasio nevjerodostojnim svjedokom, ali moralna težina tog čina ostaje. Jer tko, ako ne hrvatski general, mora znati gdje prestaje istina, a počinje izdaja? Takav čovjek danas svima nama drži lekcije o „antifašizmu“ i „moralnim vrijednostima“. I Britvić i Džanko javno nastupaju u društvu ljevičarskih aktivista i udruga poput Documente, SNV-a, Vesne Teršelič i Ive Goldsteina, otvoreno podupirući njihove interpretacije povijesti.
Svojim izjavama i simbolima, u kojima crvena zvijezda petokraka ima središnje mjesto, oni zapravo poručuju – da je Hrvatska nastala greškom, a da je Jugoslavija ideal kojem treba težiti. Pod tom je zvijezdom razoreno tisuće hrvatskih domova i života – od Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika, Petrinje do Gospića i Zadra – a danas je VeDRA pokušava vratiti kao „simbol antifašizma“.
Takav pokušaj nije samo politički, već i duboko moralno uvredljiv za sve istinske branitelje. Danas, kada se Hrvatska suočava s krizom vrijednosti i pokušajem povijesnog revizionizma s lijeva, potrebno je jasno reći: Domovinski rat za hrvatsku slobodu, samostalnost i državnu neovisnost nije bio nastavak partizanske borbe, koja to nije ostvarila, već njezina potpuna suprotnost.
To je bio rat za hrvatsku državu, za demokraciju i za pravo hrvatskog naroda da živi slobodan od ideologija koje su ga desetljećima gušile i negirale njegovu državnost. Hrvatska se branila pod stijegom i krunicom – ne pod petokrakom. Da imaju imalo srama, čelnici VeDRA-e ne bi koristili ime Domovinskog rata. Jer s onima koji su pod hrvatskim stijegom branili Vukovar, Šibenik, Zadar i Dubrovnik – nemaju ništa zajedničko. Hrvatska je stvorena pod križem i trobojnicom, s krunicom oko vrata hrvatskih branitelja, a ne pod crvenom zvijezdom. I nikakva „VeDRA“ ne može promijeniti tu istinu – stoji, između ostalog u priopćenju koje u ime Koordinacije potpisuje Zoran Buzdovačić.
