Ponedjeljak je nova nedjelja za neke splitske ugostitelje koji s novom praksom poslovanja, prvog dana u tjednu proglašavaju ‘fajront‘, zatvaraju restoran i svojim zaposlenicima kolektivno daju slobodni dan. Nije to jedina novost, sve je primjetnija grupacija restorana koja počinje raditi tek iza 17, 18 sati. Prilagodili su rad najbrojnijim splitskim gostima, mladoj populaciji koja tek sa sumrakom kreće u masovnu invaziju na gradski centar. Sjećate se kako je to nekada bilo? Orilo, gorilo, svetkom i petkom restorani su bili otvoreni. I to od ranih jutarnjih sati, do kasno u noć. Nije se tada događalo ono čemu danas svjedočimo, da nam gosti na brojnim lokacijama u špici sezone poljube zatvorena vrata. Zato se prije odlaska u restoran dobro informirajte o njegovom radnom vremenu, kako vas na kraju ne bi dočekala gladna usta.
Što nam se to događa? Reći ćemo vam, nekoliko je stvari u igri. Prvo, nekim ugostiteljima su na štekatima ukinuli suncobrane. A ako nema njih, ako nema nikakve zasjene od pakla s neba, samo se mazohisti mogu za ručkom pržiti na nemilom zvizdanu. I eto štekata koji zjape prazni do predvečerja, sve dok sunce ne padne, a normalniji život počne. Eto i kasnog početka rada brojnih ugostiteljskih objekata, koje zbog galopirajućeg nam partijanerskog noćnog turizma, manji broj gostiju tijekom dana posjećuje. Prazne sjedalice donose i praznu kasu, pa vlasnici ekonomski gledano nemaju potrebe organizirati još jednu smjenu.
Karte se bacaju na večeru
– Takvom odlukom iz ponude im ispadaju ručkovi jer ih nemaju za koga raditi. Pa sve karte bacaju na večeru. I što će im onda dva tima, nema potrebe, to je s ovakvim gostima postalo totalno neisplatljivo. Da, ali s obzirom da osoblju moraju dati jedan slobodan dan, dođu u problem jer im fale dva, tri čovika za popunit raspored. I ta dva tri čovika treba naći, a radnika nema. Ako ih i nađu treba ih i platit, a puno njih misli da su bogom dani, pa traže ogromnu lovu. I onda ugostitelji problem presjeku tako što u nedjelju, neki u ponedjeljak kolektivno uzmu slobodan dan. Isplatljivije im je to nego uć u nepotrebni trošak – kaže nam jedna iskusni splitski ugostitelj. Ponedjeljak kao neradni dan nije slučajno izabran. Obično je to dan smjene gostiju, termin u tjednu koji ima najmanje prometa. Zato ga je najlakše ‘ubiti‘. Jure Šundov iz Hoba bistroa kaže kako su ponedjeljak, između ostalog, definirali kao kolektivni neradni dan, kako bi osoblju omogućili odmor od užurbanog tjednog ritma.
– Prilagodili smo se kretanjima tržišta, eklatantnom problemu nedostatka kvalitetne radne snage. Postizanjem neradnog ponedjeljka optimizirali smo naše poslovanje. U suprotnom slučaju, da smo odlučili prakticirati sedmodnevni radni tjedan, trebali bi zaposliti još nekoliko ljudi. To su nova plaćanja, obveze, to nisu mali novci. Ovako kada smo sve zbrojili, zaključili smo da nam je lakše ljudima dati jedan dan slobodno. Ali ne možemo takav izbor generalizirati, svatko ima svoje razloge prelasku na šestodnevni radni ritam. Svatko to gleda i prakticira na svoj način. Vidjet ćemo što će nam donijeti špica sezone, možda se odlučimo za otvaranje i ponedjeljkom. Za sada će biti ovako – veli Jure Šundov.
Rupe na tržištu radne snage već su godinama veliki problem u poslovanju ugostiteljskih objekata. Tim više poslodavci svojim vjernim radnicima, onima koji su s njima godinama, daju određene beneficije. Jedan slobodan dan u tjednu je zapravo i stavka kojom poslodavac svoje vjerne radnike čuva i od pikiranja konkurencije. Već godinama, naime, vlada jagma za kvalitetnim kuharom, konobarom, kojeg gazde bez oformljenog tima znaju privlačiti velikim novčanim premijama. Prebjega ima more. Događaju se i u samom srcu sezone. I takva nelojalna praksa tjera vlasnike restorana da svoje najbolje ljude čuvaju kao oči u glavi.
Petodnevni radni tjedan
– Ne znam kako je kod drugih poslodavaca, ali u mom restoranu već duže prakticiramo neradni ponedjeljak. Jedan dan mora za moje djelatnike biti njihov dan. Na njih gledam kao na svoju obitelj, i toga se držimo. Prije se radilo drugačije, ali stigao je galopirajući turizam i sa sobom donio neka nova pravila. Imamo tri izbora, stalnu ekipu navesti da nam rade bez odmora, što je neprihvatljivo jer ruši kvalitetu usluge. Dati im dan odmora, što je sjajno prihvaćeno. Ili zaposliti još nekoliko ljudi što košta. To nije mala stavka, i za taj jedan dodatan dan rada imamo samo gubitak, s obzirom na ovako kratke sezone kakve imamo – kaže Jakov Podrug, vlasnih restorana Fantažija.
Štoviše, ima čak i još jednu poslovnu ideju o kojoj intenzivno razmišlja.
– Iskreno ću vam reći, mi čak razmišljamo o poslovanju o kakvom se već neko vrijeme priča vani. To bi bio petodnevni radni ritam. Mislim da bi tada dobili još zadovoljnijeg radnika, a što nama kao složnom, dugogodišnjem kolektivu jako puno znači – veli Jakov Podrug.
