Neće baš biti repriza, ali puno će stvari na koncertu na sinjskom hipodromu, kao i na onom u Zagrebu biti isto; od Thompsona i benda, do istovjetne bine. Štoviše, pozornica će u Sinju Dana Gospodnjeg 4. kolovoza biti i natkrivena za slučaj kiše, saznajemo iz prve ruke, to jest u obilasku rečenog sinjskog hipodroma.
Ipak, tenzije su manje, puno manje je ulaznica u prodaji – u odnosu na zagrebačkih pola milijuna, 150 tisuća karata zvuči kao sitnica. Ima još dvadesetak posto neprodanih, saznajemo neslužbeno, a preko platformi za iznajmljivanje uvjerili smo se i da za ponedjeljak 4. 8. ima u izobilju i slobodnog smještaja u gradu Sinju – od hotela (Alkar), do privatnih apartmana za svačiji džep. Čini se da će većina onih koji su kupili ulaznice doći automobilom iz okolnih mjesta i gradova što bi moglo značiti, nedajbože, prometni kolaps.
Do samog sinjskog hipodroma neće biti moguće doći privatnim vozilom, parking pored službene hipodromske kavane naziva Džokej nema ni približan kapacitet čak ni za goste lokala, atroke posjetitelje samog koncerta; ionako je zapravo gradski, njime se koriste gradske službe, saznajemo od susretljivog osoblja “Džokeja”.
‘Nismo dizali cijene‘
Kuriozitet je da će četvrtog kolovoza mjesto u kavani na sinjskom hipodromu biti među najtraženijima u Hrvatskoj! Stoga, dobro je znati…
– Sva su nam mjesta već rezervirana, nema ni za šibicu! Pustili smo 1200 rezervacija za baštu koja “gleda” na hipodrom, promijenit ćemo raspored stolova – bit će samo oni visoki – tako da možemo bolje iskoristiti prostor, primiti više gostiju. Tako će veći broj ljudi dobiti pristup “prvoj crti”, prisustvovat će koncertu a da ne mora kupiti ulaznicu – približava nam Nina Dodig, poslovotkinja u objektu ugostiteljske namjene na hipodromu u Sinju.
Pitamo je koliko stoji rezervacija stola s pogledom na binu.
– Ni centa! Nismo dizali ni cijene, ne valja bit gramziv. Sve ostaje isto, jedino ćemo pojačat zalihe piva i vina te votke, “džeka” i džina jer očekujemo da će to biti najtraženija roba toga dana. Nema nikakve obaveze konzumacije, gost koji je rezervirao stol nije dužan kupiti bocu skupog pića, teoretski ima pravo za stolom cijelu večer piti i kavu; ipak, očekujemo da će ljudi tražiti nešto življe – namiguje šarmatna djelatnica “Džokeja”.
Kad je o konkretnim cijenama riječ, evo ih: pivo od pola litre stajat će na dan koncerta (u rečenoj kavani) četiri eura, Cola i sokovi oko tri i pol, bit će u posebnoj ponudi boca vina s Radenskom (mineralnom vodom, nap.a.) za 40 eura. Riječ je o sedam deci buteljiranog nektara iz vinarije Vizzulin u vlasništvu vinara Smiljana Reljića iz Drniša.
– Nudit će se bijelo vino (pošip) i rose – napominje Dodig.
– Kako to, Thompson nastupa, a nema crnog vina – zezamo se.
Crni koktel
– Imamo zato crni koktel! Naš koktel-majstor Marko Tordinac kreirao je prigodnu mješavinu “Thompson” od likera crnog ribiza, slatkog vermuta, tonika i tinkture od korijena irisa i gorke naranče. Taj osvježavajući koktel donosi savršenu ravnotežu okusa i aromatskog profila, a odlikuje ga niski udio alkohola. Naš Marko ističe da iris (komponenta u koktelu “Thompson”, nap.a.) simbolizira mudrost i vjeru, to je i naša autohtona biljka, a njegova prisutnost koktelskoj mješavini dodaje složenost i dubinu okusa. Prava stvar za osvježenje sa stilom – veli mlada menadžerica u ugostiteljskom sektoru.
Svekoliko piće nije jedino što će biti u ponudi lokala. S obzirom da je “Džokej” registriran kao caffe-bar, smiju ponuditi gostima i jednostavna jela, pa će tako složiti plate od sira, pršuta, buđole i kruha dostatne za dvoje do troje ljudi koji žele prigristi, “podložiti” želudac za piće. Cijena plate – od 15 do 20 eura, kažu nam.
– Ne pada nam na pamet naplaćivat plate kao u Zagrebu, po 40-50 eura. Ni govora. Mi smo vam ljudi realni, a opet koji vole dodatni stimulans. Vole “bilo” – ali samo ono od fete pršuta. To je naša “droga”, i svima mora bit dostupna – zafrkantski se ubacuje u razgovor Ninin kolega.
Ipak, “Džokej” bi mogao imati tehnički problem; naime, osim što nema svoje parkiralište, gosti možda neće dobro vidjeti pozornicu zbog tribina koje će se podignuti. No, za “upad mukte” ne treba konju u zube gledati…
Alkari u prvim redovima
Konja na hipodromu ne nedostaje, štoviše tijekom našeg obilaska naišli smo na skupinu mladih konjanika-alkara predvođenih alaj-čaušem Ivicom Filipovićem Grčićem. Teba li reći, Thompsonovim obožavateljem.
– Normalno da ćemo svi doć, svi alkari; kupujemo karte i pivamo u prvim redovima! Osobno mi je najdraža “Ako ne znaš šta je bilo” – otkriva Filipović Grčić.
Ovih dana momci treniraju jahanje među barikadama, opremom koja zasad stoji pokrivena, čeka montažu.
– To je dobra okolnost, tako se konji, inače navikli na buku, frku i puno ljudi, dodatno suočavaju s nenadanim barijerama, malo trče slalom i tako. Volili bi da nas za trening prije Alke potrefi tonska proba, e to bi bilo super, da konji čuju muziku, da se još više uzbude – priželjkuje alaj-čauš na svom crnom konju, engleskom punokrvnjaku Buffer Brownu, starom devet godina.
Šteta što Thompson neće pjevati na engleskom, da engleski punokrvnjak od radosti zanjišti!
Kolone šlepera
Dok šećemo stižu redari, nije im milo što upadamo u zonu. Prije negoli smo se od njihovih prijekornih pogleda sklonili uz zjog za balote Boćarskog društva Sinj, naišli smo na prijevoznika iz Zagreba, mladića talijanskog porijekla.
– Već smo dovezli deset šlepera opreme firme iz Dubaija, pozornica će biti moćna, a dečki (inače Indijci, vlasnici firme) su krasni. Ukupno 50 kamiona opreme će doći, neki dijelovi su se koristili i za Ultru u Splitu, pozornica bi trebala imati krovište u slučaju kiše, da bend ne kisne – približava susretljivi Ivan Pischiutta, prijevoznik. Otkriva i da voli Thompsona jer je “uz njega odrastao”.
– Ja sam 1979. godište, kao dijete sam ga slušao, znam sve pjesme. Volim i Olivera – domeće zagrebački Talijan.
Boćarski klub Sinj pod dugogodišnjim predsjedanjem Sinjanina Dušana Šušnjare, malo je reći, živi za Thompsona.
– Is, da oćemol ić na koncert? Normalno! Thompson nije pivač, on je svetinja. Cilu familiju ćemo dovest, nek pivaju. I ćevapa ćemo napeć tu, u kućici, da imamo za ugrist. Normalno, bit će i pršuta, uštipaka, piva i druge logistike – najavljuju boćari i simpatizeri: Joško Tomašević, Mirko Glaurdić, Jurica Cvrlje…
‘Napeć ćemo uštipaka‘
Pitamo ih koja im je Thompsonova pjesma najdraža. Tu su se zamislili, počeli češati po glavi. Šušnjara je morao “tuć”, pa je brzinski šmugnuo natrag na zjog.
– Sve su pisme dobre – dosjeti se Glaurdić.
– Meni je najdraža ona, ne mogu se sitit naziva, al ide vako: “Ja sam konja osedlao…” – zapjevuši Tomašević (ipak smo u Sinju, i to na hipodromu, ne ide bez konja).
– Ja bi triba razmislit – kupuje pak vrijeme Cvrlje iz Glavica.
U dubokim glazbenim promišljanjima ostavljamo simpatično boćarsko društvo i na putu natrag nailazimo na familiju Škalic; baka i djed doveli su u šetnju unučicu, uživaju na tratini hipodroma u ovo ugodno ljetno doba, prije nego počne tarapana, šušur oko koncerta. Stanuju na obližnjem Trgu Gojka Šuška pa im ulaznica za koncert i ne treba. Ipak…
– Kupila dica, sin iz Irske još odavno, za svaki slučaj! I kćer iz Zagreba će doć – kazuje Jasminka Škalic, inače majka čak petero poodrasle djece.
– Rekla san jin: ne kupujte, sist ćemo lipo na balkon, ja ću napeć uštipaka, bit će i pršuta, pivuše. Al ne, oni oće ić unutra, bit blizu. Mladost je to – pomirljivo će Jasminka, susjeda sinjskog hipodroma, uskoro državnog epicentra glazbeno-scenskog MPT-happeninga.
